Page 41 - STAV broj 173
P. 41
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Ostala je samo žudnja
SLIJEPI SAN
ili
Piše: priča jednog izgnanika
Irfan HOROZOVIĆ
– Misliš da niko ne razumije... svijetu. Svi kojima se to događa. A
Svako jutro dodirujem smrt. – Ne razumijem o čemu govorite? događa se i drugima... i događat će
Kad si na samrti, kažu, slike iz – Misliš da niko ne razumije vašu se... sve dok...
tvog života promiču ti kroz svi- nesreću. – Sve dok?
jest, okreću se, preobražavaju i – A... to... – Sve dok ljudi ne shvate u čemu je
pokazuju ti svoje istinsko, dotad nepre- – Da. To. Svi tako misle. Svi na stvar. Ali ljudi su lijeni...
poznato lice.
– Da, često dolazim – promrmljah – – Tako ti je to. I tako će biti, Nedime.
I to se događa. nadam se da to nikom ne smeta... Ili je Riječi su ostale kao školjka na pijesku.
Svako jutro. možda zabranjeno?! Tad su došli tjelohranitelji. Odveli su
Ponekad toliko moćno da nisam sigu- ga. Pristojno, s poštovanjem, ali odlučno.
ran jesam li budan ili sam još uvijek u snu. – Ne – nasmija se on – pristup moru Nisu me ni pogledali.
Starac je bio u otvorenom mantilu svima je dopušten. Oni iz zgrade, doduše, Nekoliko dana kasnije, vidio sam u
kojim je vjetar nekad nestašno nekad željeli bi da je drukčije, ali to je samo nji- gradu jednog od njih. Nije bilo zapravo
srdito mlatarao. Kao da je razgovarao hova želja. I tako imaju svoj komad mora. moguće ne vidjeti ga. Sjedio je za susjed-
s njegovim mislima. Doimao se poput nim stolom, pio neko zeleno piće, a onda
velike ptice. Trenutak prije nije bio tu. – I Vi živite tamo? je ustao, nagnuo se i zagledao u mene.
Nikog dotad osim mene nije bilo na – Da, nakratko. To je više kao posjet. – Čudne se stvari događaju u svijetu, zar
tom žalu osim velike kuće na uzvišenju, Dolazio sam tu, podalje od grada, kako ne? – kazao je i nasmiješio se. – Ponekad
osamljene i, činilo se, prazne. bih bio sam. Sad sam vodio jutarnji raz- su nalik na slijepi san. I zato je najbolje o
Nisam znao što bih. govor s nepoznatim starim čovjekom kao tome ne govoriti. Neko bi mogao pomisliti
Najednom je progovorio on. da mi je rođak. da s nama nešto nije u redu.
– Uplašio sam Vas, zar ne? – Znam te – rekoh. To je bilo sve.
– Nisam baš plašljiv – odgovorih – Znam i ja tebe – nasmija se on. Otišao je, a njegove riječi ostale su u
hladno. Na kom mi se jeziku obratio, sad kad se zraku. Kao putokaz ili znak opasnosti.
Nasmiješio se. Kao da je očekivao sjećam svega, ne mogu se više sjetiti. Ipak, Kao da stojim pred velikom
kako ću baš to reći. čini mi se, ma kako to neobično bilo, da fotografijom.
– Svi smo mi plašljivi – prošapta po- smo razgovarali na mom, maternjem jezi- Vidi se, u večernjoj svjetlosti, prepo-
luglasno, gotovo sam za sebe. ku. Kako je to uopće bilo moguće?! znatljiv dio gradske tvrđave koji se dogo-
Stajao je na putu, tačno iznad mene, I kako je on to znao. vara s morem (ko zna o čemu).
i nije izgledalo da kani otići. Imao je – Misliš da niko ne razumije... Osjećam svoje stope koje uranjaju u
šešir, tamne naočale i sivo odijelo ispod – Ne razumijem o čemu govorite? vlažni pijesak i čitav prizor najednom vi-
tamnoplavog mantila. Čak i kravatu. U – Misliš da niko ne razumije vašu dim kao tekst.
ruci je držao golemi crni kišobran, što me nesreću. Nisam u stanju prepoznati nijednu riječ.
je začudilo jer mu na ovom prohladnom – A... to... I, odjednom, nisam više tu.
vjetru ništa nije mogao pomoći. – Da. To. Svi tako misle. Svi na svi- A prizor, smanjen, stoji zakačen na
– Često dolazite ovdje? – obrati mi se jetu. Svi kojima se to događa. A događa kiosku.
on ponovno – čini mi se da su mi pričali se i drugima... i događat će se... sve dok... Tekst koji poznajem još je uvijek ne-
kako neko često dolazi ovdje i gleda u – Sve dok? napisan s druge strane.
more. To ste vi? – Sve dok ljudi ne shvate u čemu je Ostala je samo žudnja.
stvar. Ali ljudi su lijeni... Nekako suha. I prazna.
Onda smo šutjeli. Tek tad sam pogledao naslove u novi-
Osjećao sam kako se razgovor nastav- nama. I pročitao priču koju mi je starac
lja u toj šutnji. dan-dva prije ispričao. Ništa mi u tom
Iako ga nisam razumio. tekstu nije bilo nepoznato. n
Svaka mi je riječ bila jasna, ali nisam
ih mogao povezati.
STAV 28/6/2018 41
