Page 42 - STAV broj 173

DRUŠTVO

Piše: Sudbin MUSIĆ
Fotografije: Alvin harambašić

Čitam spisak s imenima novih tri- Top puče, Bajram prođe
deset identificiranih žrtava prije-
dorskog genocida, pobijenih na Dvadeset
Korićanskim stijenama, na pla- hidžretskih
nini Vlašić. Usput, koincidencija, ili šta godina
je već, u ruke mi je pala naučna literatu- Bajrama u
ra o iseljavanju Bošnjaka Smederevskog Prijedoru
sandžaka, te rad Fikreta Karčića o Boš-
njacima i izazovima modernosti. Profe- Nikada kao nakon posljednje tragedije Bošnjaci nisu svjesniji obaveze
sor je ovo sjajno štivo započeo pred kraj pamćenja. Na šehidskim mezarjima oko Prijedora to je više nego
rata te ga završio u teškim trenucima za očito. Često ih insan poželi posjetiti onako sam, pa poćutiti tišinu.
Bošnjake, prvim poslijeratnim godinama. Iako smo i prvog bajramskog jutra obišli mezarja, drugog dana
Dnevna štampa u danima Bajrama puna okupimo se ponovo. S nama su po šehidskim haremima majke i
je lijepih priča o bošnjačkim zajednicama sestre. Scena koja se sve teže podnosi. Hodaju okolo, miluju one
širom svijeta. Ovogodišnji Bajram doče- bijele nišane. Tu i tamo sjedi majka s Kur’anom u rukama među
kali su u lijepim džamijama podignutim kaburovima svoje djece. Pita se insan od čega je skovan
gdje se god usidrila manja ili veća sku-
pina bošnjačkih muhadžira. Imat ćemo,
vele, i muftiju u Washingtonu. I nimalo
mi ih nije svejedno čitati. Ponosan sam,
ali bi ih istovremeno najradije sve da vra-
tim kućama. Ali, Bože moj, da su nam
živi i zdravi.

Bit će da je muhadžirluk posljednjih
200 godina jedan od ključnih izazova u
kontinuitetu i breme koje je uvijek bilo
dijeliti sa i unutar institucije Islamske
zajednice. Čitajući profesora Karčića,
shvatam da je prošlost obilježilo očeki-
vanje naputaka i odgovora upravo od
bošnjačke uleme s kojom se raja počesto
nije slagala, pa bi ovaj ili onaj muftija i
glavom platio. Prvo o otporu reformama
samom caru u Stambolu, pa austrougarskoj
okupaciji, a onda i Hidžri i muhadžirlu-
ku nakon dolaska Švabe, pa na koncu i
životu i svakodnevici otrnutoj od halife
i šejhul-islama, u državi kjafirskoj. Meni
nekako fale ti odgovori danas. Neću kriti
da me blagoslovi ostanka negdje daleko
od Bosne duboko potresu. Skoro se s ne-
kakvim stručnjakom opće prakse umalo
ne pobih zbog njegove tvrdnje da povra-
tak Bošnjaku nije obaveza. Dirnuo me je
tako u najljuću, još uvijek krvavu ranu.
No, vratimo se Bajramu, dočekanom va-
trometima u brojnim povratničkim dže-
matima oko Prijedora nakon ovogodišnjeg
posljednjeg ramazanskog akšama i iftara.

POVRATNIČKI BAJRAMI

Iz noći u kojoj, po riječima jednog
mog ahbaba, istovremeno gore sve sijali-
ce, rerne, pegle i bojleri teško je osvanuti
naspavan. Umor je posljednje ramazan-
ske noći najslasniji. Otud i takva umor-
na nurli lica bajramskog jutra koja su u

42 28/6/2018 STAV