Page 49 - STAV broj 346

umiješao 12. februara, izgleda nakon dogovora s kolegama iz komi- vakufske komisije. Gotovo 11 godina bio je mufetiš, a u decembru
teta za crnogorsko pitanje i u drugom govoru napao žestoko intrige 1893. postao je direktor Zemaljske vakufske komisije i ravnatelj-
Crne Gore oko Nikšića, čija mu je predaja izgledala kao čin tipič- stva, u kojem je svojstvu služio sve do smrti. Njegov rad na unap-
nog prepuštanja osmanske vojničke organizacije; šibao je nemoć ređenju vakufa bio je nemjerljiv. Bio je odlikovan Ordenom Fra-
carske diplomatije i pozvao je da prekinu odlučno crnogorske ma- nje Josipa kamturnog reda, Ordenom željezne krune trećeg reda i
hinacije: “Gospodo! Cilj Crnogoraca nije da ugase rat i bunu, nego Osmanijom četvrtog reda. Njegov kaligrafski zapis se nalazio iznad
da ih još više upale. Čuvanje granica čuva prava. Mi imamo pred ulaznog portala Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Pretpostavlja
sobom već dvadeset godina nesretne posljedice naše neprikladne se da su njegovi i ostali natpisi na istoj zgradi, ali i tarih na kamenoj
učtivosti.” Formula koju je koristio samo je mogla trgnuti duhove: ploči balkona zgrade bivše policijske direkcije na Obali u Sarajevu.
Čuvanje granica čuva prava. On je autor hronograma u Fejzijji (Elči Ibrahim-pašinoj) medresi
Ta misao odgovarala je teritorijalnom jedinstvu: pa to predstavlja u Travniku iz 1894. godine. Također je autor stihovanog tariha na
jednu vrstu bosanske konstante u XIX stoljeću, da se izvana ističe turskom jeziku za Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu.
zdrava koža Carstva, dok njegova unutrašnjost ignjili. Jednom kad Sarađivao je u sarajevskim listovima Vatan i Rehber. U bosan-
je ovaj govor završen, Ahmet Vefik-paša, predsjednik parlamenta, u skim Salnamama prvi je počeo pisati o glasovitim Bošnjacima: Ab-
vrijeme prve sjednice, koji je uostalom cijenio Bašagića zbog njego- dullahu Bošnjaku, Derviš-paši Bajezidagiću, Nerkesiji, Pruščaku,
vog poštenja i smjele riječi, nagovorio ga je da se vrati smjesta u svoj Šejh-Juji, Sudiju, Ahmed-efendiji Mostarcu, Šaban-efendiji Neve-
zavičaj i sredio mu je odlazak jer te suviše žestoke kritike osmanske sinjcu, Ibrahimu Pečeviji, Gazi Husrev-begu, Ferhat-paši Sokolovi-
politike bile su rizik koji ga je mogao koštati života. Poslanici su ću, Jusuf-paši Ćupriliću, Muji i Halilu Hrnjici i drugima. Do danas
se vratili moralno ubijeni, razočarani pred tolikom nemoći, poput su se sačuvala četiri Bašagićeva kaligrafska prepisivačka rada. Tri
Karabega, koji je napustio sve političke dužnosti i posvetio se uče- se nalaze u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi, kamo su dospje-
nju. Vrativši se naglo u Hercegovinu, Ibrahim-beg je vjerovatno la s ostalim Safvet-begovim rukopisima. Prvi je molitvenik Delail
dijelio to stanje duha. al-hyrat od Al-Džezulija, drugi poznata i popularna Kasida al-Bur-
da, a treći Al-Hizb al-a’zamwel-vird al-efhem, zbirka dova od Al-Qa-
AUSTROUGARSKA OKUPACIJA rija al-Herewija. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se jedna
Ubrzo je uslijedila austrougarska okupacija. Cijela Bosna i Her- Medžmu’a na turskom jeziku, koju je sabrao i ispisao. Umro je 8.
cegovina je bila uznemirena. Pogotovo su se aktivirali patrioti u Sa- oktobra 1902. Ukopan je u sarajevskom mezarju “Bakije”. n
rajevu. U Mostaru, gdje je u to doba živio Bašagić, situacija je otpri-
like ista. Ratni savjet, s muftijom, biskupom i mitropolitom na čelu,
telegramom je tražio od Istanbula instrukcije. Odgovorili su im da
se treba čuvati od svake reakcije naspram Austrijanaca. Dana 29.
jula ista komisija šalje novi telegram, ovaj put poslan Franji-Josipu
(1830–1916), gdje se precizira da će austrougarska prisutnost biti
tolerirana samo ukoliko car neće slati nikakvu vojnu silu koja bi
zaposjela dvije provincije. Premda se na listi savjetnika potpisnika
nalazi i ime Ibrahim-bega, koji predstavlja nevesinjsku regiju, on
je pak s ljutim protivnikom Austro-Ugarske Arifom Kajtazom stu-
pio u kontakt s vođama bosanskohercegovačkog otpora u Sarajevu.
Tokom boravka u Sarajevu imao je oštre polemike s Hadži Lo-
jom jer je Bašagić u Sarajevo ušao u tradicionalnoj hercegovačkoj
nošnji, što se kosilo s Lojinim zakonom.
“Ja sam Hercegovac, ja neću svući ovu odjeću koju sam nosio
do danas – i naročito ne zbog ove ‘zabrane’ – da ne nosim stid što
sam je skinuo od straha. (...) Neka bude šta može biti!”, rekao je
Ibrahim-beg. Tada se sastao i s valijom Hafiz-pašom, no bez ikakvog
učinka. Lojo je od njega tražio da se cijela Hercegovina pridruži po-
buni, dok je, prema mišljenju Muhameda Hadžijamakovića, Baša-
gić bio najsposobniji da ode i pridobije Albance da im se pridruže
u oružanim sukobima. Tih dana u Mostaru ubijen je muftija Ka-
rabeg. Bašagić se pokolebao, bilo mu je samo stalo kako da se vrati
supruzi i djeci. Otputovao je sutradan zorom. U Konjicu saznaje
da je Mostar u vatri i u krvi i da su austrougarski odredi, predvo-
đeni generalom Jovanovićem, na vratima grada. Stići će na vrijeme
da se vidi sa svojima, zdravim i čitavim. Ibrahim-beg je napustio
grad. Krenuo je prema Nevesinju, koje se predalo bez borbe 28.
augusta, nakon opsade Stoca. Sigurno je uživao u ličnom obraća-
nju kod generala Jovanovića jer zahvaljujući njegovoj intervenciji
život pedeset najviđenijih dostojanstvenika u Stocu bio je stavljen
van opasnosti. Oni su tako izbjegli da plate svojom glavom broj od
pedeset ubijenih austrijskih vojnika. Također, zahvaljujući njemu,
Nevesinje, uobičajeno ognjište bune i stoga privilegirani cilj Au-
stro-Habsburgovaca, neće patiti zbog njihovog prisilnog dolaska.

JEDAN OD UTEMELJITELJA VAKUFSKE DIREKCIJE
Bašagić je dužnost kajmekama obavljao sve do 1883, kad je po-
zvan u Sarajevo i imenovan mufetišem novoformirane Zemaljske

STAV 22/10/2021 49