Page 53 - STAV broj 189
P. 53
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Umjetnost laganja
GLEDA U OČI I LAŽE,
A HUSO I HASO SE
IBRETOM IBRETE
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ A Huso i Haso? Koračaju po nesklonom zemaljskom šaru, noseći
svoju sudbinu u minijaturnim rečeničkim sklopovima, kao i vazda,
usmeno, kao i vazda, tražeći možda onu Arhimedovu čvrstu tačku
da podignu svoju Bosnu među zvijezde
Nisam mogao vjerovati. Čas je dječak, čas potom ozbiljan čovjek Zamišljam ih s puškom na ramenu
Govorio je kao pouzdani svjedok. srednjih godina koji izriče svoje uvjerenje kako brane svoj dio svijeta, zamišljam ih
Naizgled ozbiljan dječak. o budućnosti, tj. o onom što valja učiniti. u logoru, zamišljam u izgnanstvu, zamiš-
I ispričao priču koja se, znao sam ljam ih svuda ondje gdje jesu. I na onom
to dobro, nije dogodila. A Huso i haso? svijetu, na kojem naravno nisu prvi put,
Često sam se pitao šta se dogodilo s nji- čuje se njihov glas. Kusaju li vruću čorbu
Govorio je istodobno i uvjereno i na- ma. Prolazili su tjeskobni dani i noći, vri- ili plaćaju nenaručenu salatu, čut ćemo
učeno i gledao svakog od nas ponaosob jeme umobolnog ubijanja, vrijeme zločina od njih samih.
netremice. kojem nije bilo dovoljno da bude to što je- Jednom sam od znanca čuo priču o
ste, tj. zločin, nego je htio biti i zločin sa njima dvojici, u kojoj sam prepoznao vla-
Ni trepavica da mu se mrdne. znakom, zločin s transparentom GLEDAJ stitu dosjetku, izrečenu u uskom krugu
Bila je to priča o krađi s tavana. Dodi- I SHVATI. JA TE UBIJAM, kao da su zlo- prijatelja, u posve određenom kontekstu,
rivale su se stare kuće. I lahko je bilo pre- činci tražili saradnju od same žrtve. Dolazi- nekoliko godina ranije. I tad sam shva-
skočiti s jedne u drugu. S tavana u tavan. le su strašne poruke o dragima i bliskima. tio. Ili: tad mi se učinilo da sam shvatio.
Niko nije mogao za to optužiti dimnjačara Jedino se o njima dvojici ništa nije čulo. Tako je to dakle. Huso mi je namignuo, a
koji je bio u to vrijeme dežurni krivac za Dugo je to trajalo. Onda je najednom sti- Haso slegnuo ramenima. Toliko je ljudi u
sve. A šutjelo se o tom. Jer dimnjačar nije gla poruka nalik na uobičajene priče o njima: pričama o njima, neće valjda sad svakom
mogao snijeti pola osušenog janjeta ispod – Zašto više nema priča o Husi i Hasi? posebno objašnjavati. Postidio sam se i
svoje odjeće a da se to ne vidi. Nije mogao. – Ubili su ih. istovremeno osjetio ponosnim.
I nije. Kao ni ostale slasne stvari. Znalo se i ko ih je ubio i zašto. Odgo- A Huso i Haso? Koračaju po nesklonom
Zatekao sam sudionike jednom dok su vor je, zapravo, bio još morbidniji, ali sam zemaljskom šaru, noseći svoju sudbinu u
se gostili plijenom s tavana, jer sam tražio ga ovdje pojednostavio. minijaturnim rečeničkim sklopovima, kao
svog malog brata koji se ugnijezdio u tu Možda je to bio jedini mogući odgovor, i vazda, usmeno, kao i vazda, tražeći možda
grupicu besprizornih. Imali su, naravno, a možda i rečenica s krvavog transparenta. onu Arhimedovu čvrstu tačku da podignu
svog Fagina, s kojim sam se svaki put po- Dvostrukost čitanja jezno se nadvija nad svoju Bosnu među zvijezde.
tukao kad bih po brata došao. ovom porukom, dvostrukost čitanja koja Možda o tom misli lice koje poznajem,
Ta djeca su krala suho meso s tavana. je možda tajna pamćenja i neprekidnost a koje govori o stvarima posve drukčijim.
Kao i mnoge druge stvari. Bicikla, naprimjer. nastajanja ovih priča. Jer, Huso i Haso, Zna li on strašni vic koji sam ispričao?
Ipak, slučaj se nekako razriješio i nije alias Suljo i Mujo, nisu samo mudre buda- Ili je njegovo viđenje poluge mnogo
bilo štete ni za koga. I izgledalo je da je sve le (vaga ove oksimoronske sintagme nikad jednostavnije i za nj ugodnije.
zaboravljeno. ne stoji uravnoteženo, preteže ili na jednu Gledam ga i slušam.
Uostalom, ko je o tom mogao svjedočiti?! ili na drugu stranu, ovisno o čitaču) koje On govori.
Samo Huso i Haso?! I zdrav razum. uveseljavaju i sklone i nesklone, oni su uvi- Trepavice još ima, ali se ne vide.
Minule su otad godine. jek savremenici, oni su naši savremenici, A on govori. Govori. Govori. Ništa ne
Vjerovatno se dječak-svjedok i ne sjeća hodočasnici običnog života koji u apsurdu može zaustaviti njegov slijed riječi. Ni oči
tog trenutka. Zašto i bi? nalaze odgovor na apsurd, u groteski odgo- ni uši kojima se obraća. Zaštićen je ekra-
Mislio sam da je to nešto što se doga- vor na grotesku. nom. Jedino bi ga omesti mogla kamera, ali
đa u djetinjstvu. I kasnije prođe. Među- Tako je glas o njihovoj smrti jasno do- kamera ne pokazuje da ju je briga za tim.
tim, dijete je, kao što se zna – mali čovjek. šapnuo svima da su živi. Živi u svojoj šut- Tužna umjetnost laganja postala
I njegova psihologija nije mnogo različita nji, živi u velikoj planetarnoj šutnji koja je nešto kao prepoznatljiv znak našeg
od odraslog čovjeka. ispred televizora prati krvavu bosansku vremena. n
Gledam u njega kao u fotografiju. nadaljevanku.
Živu fotografiju.
STAV 18/10/2018 53
