Page 50 - STAV broj 189
P. 50
DRUŠTVO
uredan čovjek, na svakom dokumentu Ferid ef. Dautović rekao je kada je Abdulah ef. preselio. Jednostav-
bio je napisan datum, bilo da je riječ o da je, nakon što je završio no ga nismo čuli, u našim razgovorima
razglednici koju je poslao, mevludu koji rad na ovoj knjizi, uvidio prilikom druženja, na sijelima, na nekim
se održavao u kući ili kakvom drugom da ona govori o jednom skupovima, niko ga nikad nije spominjao.
zapisu s nekog događaja ili manifestaci- vremenu i o jednom imamu, Znali smo za neke čestite i velike alime,
je. Sva ova dokumentacija ostala je nakon njegovoj ulozi u tom vremenu sve ove, uslovno rečeno, poznate, ali o
njegovog preseljenja. Njegov sin Fahrudin i svim poteškoćama kroz Abdulahu ef. nije se puno pričalo. Na-
kaže da je ovo sve dugo stajalo na tavanu koje je prolazio sa svojim kon što sam pročitao knjigu, uvidio sam
porodične kuće. “U međuvremenu sam džematom. “Ovo se posebno da je riječ o biseru o kojem niko od nas
preselio u novu kuću, a u ovoj porodičnoj odnosi na one imame koji nije ništa znao, a Ferid ef. nam ga je na-
kući ostao je najmlađi brat. Jednom sam iz su se trudili i davali svoje kon toliko godina otkrio. Ova je knjiga,
džamije pošao kući, prolazim pored rah- živote kako bi sačuvali islam zapravo, priča o tome kako Allah, dž. š.,
metli babine kuće, kad čujem nešto pade na ovom prostoru, a bili su uzvisuje onoga koga on hoće, pa makar i
u avliji, tresak nekakav. Otvorim vrata i istovremeno svjesni emaneta toliko godina nakon njegovog preseljenja.”
imam šta vidjeti. Burazerov sin popeo se kojeg su preuzeli”
na tavan i odozgo baca ove pakete. Kako Abdulah ef. Ganić bio je imam u Obri-
koji padne, oni papiri se razlete k’o pe- da budem lijep poput njega, da osjetim tu ma sve do početka 1977. godine, kada
ruške. A kiša padala čitav dan. Pitam ga ljepotu življenja islama. Francuzicu koju odlazi u penziju. U aprilu 1977. godine
šta radi, kaže hoće ove pakete da počisti, je on nosio, onaj obod koji se iznad de- Islamska zajednica opet ga aktivira po-
smetaju samo. Ja brže-bolje ono pokupim snog oka zarubljivao, to je bio perfektan stavljajući ga za glavnog imama u Livnu
da kiša ne uništi. Eto, tako je čitav njegov rub. Ama sve je na njemu bilo dotjerano. kako bi se taj kraj malo vjerski oživio.
život mogao tu da se uništi i da nestane Kada sam čitao ovu knjigu i opise njego- Tu ostaje sve do 1984. godine, kada moli
u trenu. Sve to pokupim i prenesem sebi vih prijatelja, došao sam do podatka da je da ga se razriješi dužnosti. Preselio je na
kući. Nije prošlo dvije-tri godine, Ferid znao i po sat da se sređuje prije nego bi ahiret 1991. godine u džematu u Obrima.
ef. Dautović dođe. Prvo je pisao nešto o negdje izišao. Nije želio da iziđe neure-
arebici, a kasnije se odlučio i knjigu da dan. Želio je prvo svojom pojavom, a onda Jedne je prilike Abdulah ef. biciklom
napiše”, ispričao je Fahrudin Ganić. i svim ostalim da na ljude ostavlja dojam krenuo na mektepski punkt u blizini Ka-
lijepog i dobrog insana, odnosno dobrog knja. Na tom putu vidio je kako prema
Jedan od promotora knjige, prof. dr. i lijepog muslimana”, prisjeća se Hasani. njemu ide čovjek koji je teturao. Bio je
Mustafa Hasani, kaže kako je imao čast vidno pijan. Abdulah ef. ga nije mogao
i priliku da kao osnovac ide s babom u IMAM, HATIB I MUALIM, PJESNIK zaobići, pa je stao i sišao s bicikla. Kada
Livno da upozna Abdulaha ef. Ganića. je čovjek došao do njega, Abdulah ef. ga
“Sjećam se da smo te godine dočekali ra- Kada mu je Ferid ef. Dautović kazao je upitao: “S kim je više šejtan, s tobom
mazan u Livnu. Sjećam se Abdulaha ef. da piše knjigu o Abdulahu ef. Ganiću, ili sa mnom?”, ne optužujući i ne napada-
kao veoma urednog i pedantnog čovjeka. Hasani tvrdi da se začudio i zapitao kako jući čovjeka što ga sreće u takvom stanju.
Imao je prelijep glas, učio je našim, bo- se o nekome o kome niko ništa nije pisao Treba napomenuti da je u to vrijeme bila
sanskim mekamom. Kada bi uđi u pro- i o kome se haman da i ništa nije znalo velika sramota hodati ulicom pijan, a po-
storiju, dominirao je i zračio posebnim može knjiga napisati: “Znao sam samo gotovo u takvom stanju naići na hodžu.
nurom, a svojom blagošću i riječju je smi- za mali tekst o njemu iz 1991. godine, Čovjek se našao iznenađen, pa mu je za-
rivao, upućivao, bodrio i hrabrio. Znao je tražio malo vremena da razmisli. Staja-
o svakome kazati lijepu riječ. Meni tada li su tako na putu, Abdulah ef. s jedne i
kao osnovcu ostao je u divnom sjećanju i pijani čovjek s druge strane, sve dok se
na mene je dobrim dijelom utjecao da tog ovaj ne sabra, pa mu brže-bolje odgovori:
ljeta upišem medresu. Želio sam nekako
50 18/10/2018 STAV
