Page 51 - STAV broj 196

voli nego svoju majku, Mujo Isić, Osman je java. Registrirali su džemat i izabrali u Švicarskoj, ali ne samo preko Islamske
Ramić, Idriz Fehratović, Muharem Be- njegovo rukovodstvo. Vehbija je izabran zajednice već i preko Stranke demokrat-
ganović i drugi. Nadam se da će ova ma- za prvog predsjednika, a zbog školovanja ske akcije. Dobar dio sredstava donio sam
nifestacija prerasti u tradiciju koja će biti u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sara- lično. Devet sam puta ušao kroz tunel u
dobra platforma za afirmiranje pozitivnih jevu, i za prvog imama džemata Luzern. opkoljeno Sarajevo. Onda su Hrvati shva-
vrijednosti u našoj dijaspori u Švicarskoj. Nakon osam mjeseci obavljanja dužnosti tili našu važnost, pa sam nailazio na razne
Dobro je da je ustanovljena manifestacija imama, Vehbija se povukao s te funkcije i probleme koji su kulminirali s dva hapšenja
oko koje se okupljamo”, kaže Efendić. On mjesto ustupio Muji ef. Mujiću, a kasnije na granici. Poslije sam, Bogu hvala, dobio
ističe da nije zadovoljan odnosom politič- profesoru Muhamedu Mrahoroviću. Go- službeni pasoš, koji mi je uveliko olakšao
kog i vjerskog vrha Bosne i Hercegovine dine 1993. džemat Luzern uposlio je stal- kretanje”, prisjeća se Vehbija. Od 1992. do
prema dijaspori, ističući da nisu prepozna- nog imama Ćazima ef. Mehmedovića, koji 1995. godine u Švicarsku je izbjeglo 18.000
li potencijal kojeg ima naša dijaspora. “U i danas obavlja tu dužnost. Tako je džemat Bošnjaka. Nakon završetka agresije i potpi-
Zapadnoj Evropi živi 600.000 Bošnjaka Za Luzern osnovan prije Islamske zajednice sivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma,
novac od igračaka koje kupujemo svojim Švicarske, koja zvanično postoji od apri- Švicarska ih je 15.000 vratila u Bosnu te
unucima mogli bismo značajno doprinijeti la 1992. godine, kada je Vehbija Efendić im pružila značajnu finansijsku podršku u
bosanskoj privredi. S druge strane, od naše imenovan njenim prvim predsjednikom. obnavljanju porušenih domova. Ostavlje-
matice i njenih predstavnika imamo ma- ni su, uglavnom, samo logoraši i oni koji
ćehinski odnos. Tek u rijetkim prilikama, Početak agresije na Republiku Bosnu su preživjeli Srebrenicu.
poput Manifestacije ‘Buđenje’, koja je ne- i Hercegovinu ujedinio je bošnjačku di-
davno održana, imamo priliku vidjeti da u jasporu u Švicarskoj. Od Bošnjaka koji Završetkom rata nije završena Efen-
Bosni ima onih kojima je ta dijaspora važ- danas žive u ovoj zemlji, 95 posto njih dićeva humanitarna misija. Trenutno je
na. Nadam se da će se u budućnosti više napustilo je Bosnu i Hercegovinu pri- predsjednik Vijeća Fondacije “Humanity
voditi računa o tome”, poručuje Efendić. je 1992. godine, pa je početkom agresije International Foundation Switzerland”.
skoro 60.000 Bošnjaka već živjelo i radilo Ova je fondacija humanitarnog karakte-
BORAVAK U ŠVICARSKOJ u Švicarskoj. Odmah je pri Islamskoj za- ra, a jedan od razloga za njeno osnivanje
DOŽIVIO KAO MISIJU jednici Švicarske pokrenuta organizacija jeste želja za uvezivanjem dijaspore s Bo-
HBF za pomoć bosanskohercegovačkim snom i Hercegovinom.
Vehbija Efendić jedna je od najznačaj- izbjeglicama, u kojoj je Efendić aktivno
nijih ličnosti u vjerskom životu Bošnjaka djelovao. Do okončanja oružane agresije “U Zapadnoj Evropi ima značajan
u Švicarskoj. Ne samo da je bio jedan od na Bosnu i Hercegovinu ova je organizacija broj Bošnjaka spremnih pomoći onima
osnivača i prvi predsjednik Islamske za- pomogla Bosnu s četiri miliona franaka. u Bosni i Hercegovini, ali nemaju ade-
jednice Švicarske već je najzaslužniji za kvatnu adresu na koju se mogu obratiti
izgradnju Islamskog centra u Luzernu, “Značajnu ulogu u humanitarnoj pomo- kako bi ta pomoć bila realizirana. Pokre-
koji trenutno, u odnosu na druge slične ći Bosni i Hercegovini odigrali su Bošnjaci tanjem Fondacije željeli smo im ponuditi
centre širom Evrope, raspolaže ponajljep-
šim prostorijama i ponajbolje opremlje-
nom bibliotekom. Efendić kazuje da je
ideju o izgradnji džamije imao još davne
1981. godine, kada je došao u ovu zemlju.

“Čim sam došao u Švicarsku, javila
mi se ideja o izgradnji džamije. Neko-
liko godina poslije, usnio sam kako kla-
njam sabah-namaz u džamiji u Luzernu.
Taj san bio mi je vodilja u iskušenjima i
preprekama na koje sam kasnije nailazio”,
objašnjava Vehbija.

Oni koji su poznavali Vehbiju u vri-
jeme kada je došao u Švicarsku kazuju
da je njegova želja za izgradnjom Islam-
skog centra koji bi okupljao Bošnjake u
Luzernu bila toliko velika da se s njim
nije moglo ni o čemu drugom razgova-
rati. Ipak, ljudi su bili veoma skeptični u
vezi s izgradnjom džamije, posebno zato
što su smatrali da džamijama nije mjesto
u švicarskom društvu.

Vehbija ističe da je život u Švicarskoj
uvijek doživljavao kao privilegiju, ali ne
u materijalnom smislu, nego se osjećao
privilegiranim jer, pored svih drugih
muslimana, upravo on s grupom vjernika
Bošnjaka nosi baklju islama na Zapadu.

Padom komunizma mijenjala se i svi-
jest Bošnjaka u Luzernu, te su već u junu
1990. godine osigurali sredstva za prve
prostorije džemata. Vehbijin san postao

STAV 6/12/2018 51