Page 36 - STAV broj 145

Bespuća internetske zbiljnosti

Svijet po mjeri neostvarenih njenih “analiza” i inače se svodi na problematizi-
ambicija Ivane Marić ranje onoga što izjavi Izetbegović ili učini SDA.
Šta je razlog Marićkinom ustrajnom pesimizmu
Samodopadnu i samozvanu političku anali- isključivo događa onda kada treba naslikati što i mrzovolji kad komentira ovu stranku i njenog
tičarku Ivanu Marić, kada se ne bavi lovom mračniju sliku nekog od bošnjačkih političkih predsjednika, teško je reći. Neki tvrde da se u
na vještice, tj. lovom na zamjenika sekretara u predstavnika. Ivana Marić bila je među onim ri- njenom slučaju radi o tipičnoj pripadnici od stra-
Predsjedništvu BiH, ponekad ugosti neki od re- jetkim komentatorima koji su negativno ocijenili nih fondacija sponzoriranog “građanskog” ko-
gionalnih medija. Zanimljivo je što se to gotovo nastup Bakira Izetbegovića u Beogradu, a većina mentarijata, kojem je širenje negativizma prema
“nacionalistima na vlasti” osnovna matrica dje-
lovanja. Drugi misle da je to prije pitanje neos-
tvarenih ambicija i profesionalne ljubomore jer
ne može podnijeti da su na raznim bitnim pozi-
cijama, na koje ona pretendira, uposlene osobe
koje smatra od sebe slabije kvalificiranim i ma-
nje pozvanim da ih obnašaju. Da su ovi potonji
možda u pravu, pokazuje nam i jedan od sta-
tusa na Facebooku Ivane Marić koji je otipkala
secirajući slučaj “polovnjača”. Očito da Marić-
ka ovdje govori o sebi i svojim kvalifikacijama za
pozicije koje, po njenom mišljenju, obnašaju za
to nedostojne osobe.

Vrckasti Vričko okrenuo ćurak
Otkada je počeo pisati za ekstremni hrvatski portal Dnevnik.ba,
dugogodišnji novinar i kolumnist Oslobođenja Josip Vričko ko- da bi odjednom isti ti drugovi promjenom radnog ili mjesta življenja
načno je procvjetao u svom punom crveno-bijelom karo sjaju. Je li ri- evoluirali u najprimitivnije branitelje nacionalizma, pa i šovinizma. Sjeti-
ječ o prikladnijem radnom okruženju, mo se samo skorijeg slučaja Vuka Bačanovića, koji je od rado viđenog
u kojem bolje uspijeva njegova vrsta,
(Dnevnik.ba je bivši Pincom, koji se gradskog komesara evoluirao u vojvodu
proslavio fotošopirajući vatreno oružje u egzilu. Ili je vojvoda uvijek i bio? U tom
u rukama navijača “Sarajeva” za vrijeme smislu možemo reći da ljevičarska štampa
navijačkih nereda u Širokom Brijegu), ili u Sarajevu zaista održava stari plamen, tj.
mogućnosti da konačno više ne mora i dalje nosi štafetu nekadašnjih vremena
mimikrijom građanskog anacionalizma kada su se mnoga viđena pera njihovih li-
i ispraznim floskulama prikrivati vlastiti stova, sve od reda uzorni drugovi koji su se
šovinizam, nije nam poznato. Šta god gnušali nacionalista – posebno onih “mu-
bilo u pitanju, Vričko zvuči dosta prirod- slimanskih” – nekako preko noći našla na
nije i iskrenije. Inače, ovakvi ideološki obroncima brda iznad opsjednutog glav-
prevrati tipični su za mnoge nekadašnje nog grada. Znači li to da ovi mediji nisu
novinare Oslobođenje, Dana, ali i nekih ništa naučili iz vlastitog iskustva, privlači li
drugih samozvanih “antifašističkih”, tj. lahkoća subverzivnog i mimikrijskog djelo-
ljevičarskih sarajevskih portala i listova vanja putem takvih medija određene vrste
s čijih stranica godinama čitamo tužba- osoba ili su i sami ti mediji propagandne
lice ugroženih drugova građana u vezi s ispostave određene ideologije koja prikri-
narastajućim bošnjačkim nacionalizmom, va svoje pravo lice – teško je reći. Možda
bi najbliže tačnom odgovoru bilo to da je
riječ o svemu navedenom.

Das ist Nedžad

Nedžad Latić, ako pitate Nedžada Latića, mnogo je toga: novinar, književnik, ured-
nik, vlasnik, insajder, savjetnik, glasnik, analitičar, političar, osnivač, ali i prvoborac i
organizator otpora. I to uprkos tome što nije želio nositi oružje, jer, kako je sam izjavio,
ne podnosi pogled na krv. Latić, skroman kakav jeste, zadovoljio se time da organizira
otpor agresoru tako što je pomno gledao akcione filmove i izmišljao intervjue s nepo-
stojećim vojnim komandantima, te tako osmislio kompletan bošnjački pokret otpora koji
je naprosto prestravio četnike i petu najjaču evropsku armiju. Nažalost, ni ovaj značajni
poduhvat, kao ni ostali Latićevi zahvati i uspjesi na poljima književnosti, medija i poli-
tike nisu dovoljno poznati ni priznati u javnosti, nego se ponekad čak i osporavaju ili
ismijavaju od nedovoljno upućenih, ali svakako malicioznih ignoramusa. Olahko se za-
boravlja i to da je nakon osmišljavanja i organiziranja otpora Latić nastavio borbu, prvo
uvezujući pozadinu s frontom, neumorno i pregalački putujući Evropom u forsiranom
maršu, a potom se tekstovima ubojitim poput haubičkih granata nastavio obračunavati
s agresorima i nanositi im teške gubitke – kako tad, tako i danas.

36 14/12/2017 STAV