Page 42 - STAV broj 284

DRUŠTVO

bitno promijenila, iako smo još uvijek objektivne kritike, svodeći sferu stručne
daleko od poželjnog stanja u tretiranju recepcije na “pozlatu (ispod)prosječnosti”,
te književnosti. ustoličenje i stalno favoriziranje “besprije-
kornih” klasika i novoproglašenih kanon-
STAV: Čuli smo i to da nam nove antologije skih veličina. Kako je društveni status kul-
ne trebaju, da su one već napravljene. Kako ture uopće status omalovaženog segmenta
je uopće to moguće izreći ako znamo da društva, o njegovom se finansijskom kr-
je književnost u BiH i dalje živa, da je u votoku (sredstvima potrebnim za realiza-
protjecanju? Eto, ne čini li vam se da je ciju umjetničkih projekata) može reći da
izostanak vrijednosnog sustava, a to an- je malokrvan i podrobno uvjetovan ideo-
tologije jesu, višestruko štetno – s jedne loškom podobnošću, odnosno da je orga-
strane nemamo zaokruživanje i homoge- nizam kulture na putu da izumre vegeti-
nizaciju državotvornog kulturnog prostora rajući u nekoj vrsti evolutivne poluforme.
koji predstavlja književnost naroda BiH, a Uopće, aktuelnu književnu kritiku koju
s druge strane nemamo okupljanje nacio- srećemo po književnoj periodici odlikuju
nalne književne vrste? Ne dovodimo li se ignorantska kurtoazija (može i obrnuto –
u situaciju da ponovo imamo neki slučaj i dalje pišu, povremeno štampaju i jav- kurtoazno neznanje) i oportunizam. “Glav-
Maka Dizdara – koji nije imao gdje biti no publiciraju iako je prostor za njihovo ni igrači” povukli su se na svoje katedre
uvršten pa je pristao da jednokratno bude objavljivanje dodatno sužen i bitno mar- i institute, iza busija i meštarskih stolaca
uvršten u hrvatsku književnost? ginaliziran. Kritikom se danas sve rjeđe za žiriranje, u duboku ilegalu “naučnoi-
ZALIHIĆ: Nove antologije i pregledi boš- bave afirmirana imena s dugogodišnjim straživačkih” projekata, te na posvećene
njačke književnosti su nužnost, između stažom i ličnim integritetom. Oni su, stupce honoriranih priloga, tribinske tur-
ostalog, i zato što je nepredvidivo u kojoj uglavnom, postali profesori univerziteta ili neje i druge javne nastupe (uz dnevnice i
će dobi pisci publicirati ili napisati svoja uposlenici raznih ministarstava, te članovi putne troškove). Ali tu nema ničeg spor-
najbolja djela. Nužne su i zbog kontinui- najrazličitijih žirija za dodjelu književnih nog. Naša literatura je jedan neozbiljan
ranog samjeravanja i vrednovanja u novim nagrada, interni putnici koji u udobnosti hobi – niko ni u najgrotesknijem apsurdu
okolnostima. Nužne su i kao pokazatelj ra- osvojene sinakure čekaju penzije jer naj- ne pomišlja da se može živjeti od pisanja;
znovrsnosti tema i žanrova u savremenoj željeniji status jeste: mirovina. autorski honorari su, kad ih ima, minorni,
književnosti. Potrebne su kao korektivni Inventivnost i relevantnost kritičarskog a najčešće na njihov pomen sijevne zlatni
prostor za zaboravljene ili preskočene pis- suda je srozana, kritika je postala usluž- zub tugaljivog čekanja na potpis odgovor-
ce i njihova djela. Mogao bih nabrojati još no-prigodna aktivnost kojoj je cilj obavje- nog lica. Zašto bi književni kritičari bili
desetinu razloga zašto je potrebno raditi štavanje i advertajzing novih knjiga. Oštra, drukčija sorta? Zašto bi književni kritičari
nove antologije. Potrebno je što hitnije inventivna i detaljna kritika je potisnuta, bili samo književni kritičari? Potencijalni
uraditi i historiju bošnjačke književno- a negativna je ukinuta, i to jednako kao: a) sukob interesa, nagomilavanje funkcija,
sti. Što se tiče pristanaka na uvrštavanje stručno rešeto, b) kao podsticaj poetički i uzurpiranje javnog kulturnog prostora
u druge, tuđe književnosti, to u današnje društveno važnih polemika, c) kao funk- – sve je to beznačajno pred činjenicom
vrijeme spada u domen ličnih, intimnih cionalna mreža pojedinačnih reakcija na očajnih socijalnih uvjeta i za izdavače, i
odluka. Smatram da u budućnosti toga nove knjige, pokrete i fenomene. za autore, i za kritičare, i pred činjenicom
neće biti mimo piščeve volje. Sam književni život kao sinergija djelo- oskudnog potencijala novoiniciranih u
vanja različitih nezavisnih faktora: izda- književne vode i književni život. Što je i
STAV: Jedan ste od rijetkih književnih vača, pisaca, čitalaca, kritičara i novinara, logično – homo je sapiens te hrli u mirne
kritičara u Bosni i Hercegovini. Štaviše, urednika književno-tribinskih programa, vode socijalno isplativih poslova i profesija.
uspješno ste se okušali i u likovnoj kriti- organizatora naučnih i memorijalnih sku- Literatura se predugo ogrtala entuzijaz-
ci. Zašto je zamrla književna kritika? Ne pova, sajmova knjiga i književnih večeri, mom, a ne pragmatičkom inteligencijom.
čini li Vam se da kod nas oni rijetki koji posjetilaca, urednika i saradnika listova, Kritika bi, zapravo, u svom optimalnom
je pišu često nisu ni vični književno-kri- časopisa i zbornika..., postao je dosadna i vidu trebalo da predstavlja sraslo pošte-
tičkom aparatu? predvidljiva kombinacija događaja, gdje se nje, talenat i beskompromisnost. Tek kao
ZALIHIĆ: Govor o bosanskohercegovač- zna ko će gdje nastupiti, dati svoj prilog ili takva, ona postaje pouzdan oslonac u kul-
koj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj tekst, šta će reći ili napisati i kome će šta turi, čija se svaka oblast razvija na temelju
kritici govor je o njenom nepostojanju. To (zauzvrat, kao znak dobre volje ili uspo- unutrašnjih kreativnih antagonizama le-
je nepostojanje suštinsko iako nije apso- stavljene saradnje) biti objavljeno itd. Sve gitimno različitih kritika. Danas imamo
lutno. Kritičari i dalje postoje, kritike se to u bitnom smislu demotivira postojanje (povremeno) solidne kritike, ali (uglav-
nom) nemamo pouzdanih kritičara.
Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj STAV: Koji su Vaši književni uzori i koga
književnoj kritici govor je o njenom nepostojanju. To je biste upućeno izdvojili iz tekuće književ-
nepostojanje suštinsko iako nije apsolutno. Kritičari i ne produkcije kao vrijednost?
ZALIHIĆ: Prestar sam za uzore, odno-
dalje postoje, kritike se i dalje pišu, povremeno štampaju sno sve svoje uzore sam davno “odbolo-
i javno publiciraju iako je prostor za njihovo objavljivanje vao” (Kami, Mak Dizdar, Kavafi, Ham-
sun, Drainac).
dodatno sužen i bitno marginaliziran. Kritikom se danas Međunarodni uspjesi Dževada Karahasa-
sve rjeđe bave afirmirana imena s dugogodišnjim stažom i na potvrda su kvaliteta naše književnosti.
Rado čitam Gudževića, Šarenkapića, Ov-
ličnim integritetom činu, Brku i Topčića. n

42 13/8/2020 STAV