Page 40 - STAV broj 284

DRUŠTVO

dominantnih identitetskih obrazaca (et- nestanku “pravih vrijednosti” i slično ipak
ničkih, klasnih, seksualnih, rodnih, kul- ne drže vodu ili su, u najboljem slučaju,
turnih itd.). S druge strane, postoji i čitav samo dio priče. Recimo, kada saberete
niz različitih varijacija koje pisce predstav- književne kritike koje se u BiH objavlju-
ljaju kao individualce “iznad političkog”, ju u različitim medijima, dolazite do pro-
koji “služe samo književnosti” i koji su u sjeka od dva-tri teksta sedmično, zato je
borbi “protiv svih totalitarizama”. prerano govoriti o smrti književne kritike.
Obje ove slike dobrano su infiltrirane u Doduše, nesporno je da književna kritika
savremenu bošnjačku književnost, ali to više nema nikakvog utjecaja.
nije primarni razlog njezine zapostavlje- Tretman književnosti i poslova oko nje,
nosti. Razlozi su dublji i kompleksniji i pa onda i konfiguracija tog prostora, nje-
ne tiču se samo književnosti kao takve. govog političkog dometa i slično, u kraj-
Unutar javne sfere postoji čitav niz tenden- njoj liniji, kao i mnogo toga drugog kada
cija koje bi da utječu na tokove i putanje je kultura u pitanju, zavisi od politike jav-
unutar bošnjačke književnosti. Od onih nog finansiranja i potpore izdavačima. A
koji su zagovornici tradicionalističkih ta je politika, nažalost, do sada uvijek išla
dometa do onih koji budućnost bošnjačke na ruku povlaštenim igračima. I ne samo
književnosti vide u formalnim trendovskim to, onda kada je bilo dobre volje i novca
eksperimentima u tekstu, pa do onih koji, da se ulaže u ovu oblast, o tome su odluči-
između piva i džointa, iznose depresivne, vali ljudi mimo struke i praktičnog isku-
lažne i polulažne lamentacije nad svijetom stva u složenim poslovima objavljivanja
u kome žive. i plasmana knjiga i časopisa.
Uprkos pokušajima da se stvori jak anta- Kako te prostore povratiti ili osvojiti,
gonizam između “tradicionalističkih” i odnosno stvoriti nove, kompleksno je
“individualističkih” pozicija, kad se ogole pitanje koje ulazi u domenu teškog posla
mehanizmi njihovih djelovanja, dolazimo ponovnog uspostavljanja i širenja pod-
do toga da pisci, načelno, nisu realni či- ručja borbe. U iskušenju sam upotrije-
nioci u društvenim i političkim odnosi- biti svojevrsnu “posve istinitu floskulu”
ma, već su, kroz idealističku predstavu o da je tom problemu nužno pristupiti si-
usamljenim pojedincima koji lebde iznad stemski, iako su predispozicije u posto-
stvarnosti, stavljeni u povlašćenu komen- jećim agresivno nametnutim okvirima
tatorsku poziciju. A i ta komentatorska jako mršave. To nipošto ne znači da tre-
pozicija dostupna je tek nekolicini. ba odustati od borbe; čini se da se moja
Važna tačka za razumijevanje pozicije u intimna maksima u posljednje vrijeme
kojoj se bošnjačka književnost danas na- sve više približava onoj Gramscijevoj o
lazi jeste i promišljanje njezinog mjesta u pesimizmu razuma, ali optimizmu volje.
medijima (svejedno da li govorimo o knji- U tom svjetlu treba tražiti, iznalaziti i magla je oko nas, zapljuskuju nas visoki
ževnoj kritici, specijaliziranim medijima iskušavati stalno nove mikrostrategije i valovi, a obale nigdje na vidiku. Teško
ili TV i radijskim emisijama za književ- taktike, kretati se sitnim detonacijama je reći u kojoj je mjeri ovo individualni
nost, kojih, usput budi rečeno, gotovo da i kroz mrežu moći, osvajati male slobodne doživljaj, a u kojoj mjeri zaista fenomen
nema, kulturnim rubrikama u mainstream teritorije na književnom i drugim polji- vremena u kome živimo. Zamislite sada
medijima ili ma kom drugom prostoru) i, ma – držati kote dok ide, a onda poku- jednog zbunjenog mornara na brodu koji,
opće uzev, javnom diskursu. šavati iznova s nečim drugim. dok mu se paluba ljulja pod nogama, či-
neći ga definitivno nesigurnim, treba da
STAV: A čiji je zadatak da brine o bošnjač- STAV: Koliko je rat obilježio bošnjačku se odluči u kom pravcu da usmjeri brod:
koj književnosti? Zašto nemamo časopisa, književnost? Primjećuje li se ratni po- ukoliko napravi grešku, krenut će prema
zašto nemamo sistema nagrada, niza knji- klič i mržnja? dalekoj pučini, nepoznatim morima, a
ževnih edicija, hiljadu zašto..., premalo je ZALIHIĆ: Rat je na razne načine obilje- obala će mu ostati zauvijek nedostupna.
odgovora, a još manje aktivizma, zar ne? žio bošnjačku književnost, a fenomen je Pisac danas, suočen s ovakvim dilema-
ZALIHIĆ: Književnost je izgubila najve- upravo u tome da u njoj gotovo nema mr- ma poimanja svijeta, generalno, ima dva
ći dio simboličkog kapitala koji je imala žnje i ratnih pokliča. Kažu da smo danas izbora, baš kao što postoje i dvije oba-
do prije četvrt stoljeća i to se jasno vidi u toliko izgubljeni u vremenu da se naši le: ili će krenuti od apsolutnog poima-
njenom medijskom tretmanu. Standar- sudari sa stvarnošću mogu porediti s bro- nja univerzuma, što, naravno, dopušta
dne lamentacije o smrti književne kritike, dom izgubljenim na pučini usred bure; preplet mogućih igrarija duha, od ire-
alnog do iskonstruiranog do kataloški
Unutar javne sfere postoji čitav niz tendencija koje bi da pobrojanih mogućnosti i vjerovatnoća,
utječu na tokove i putanje unutar bošnjačke književnosti. nadajući se da će ga to, u nekakvoj zlat-
noj mrlji talenta, sreće i znanja dovesti
Od onih koji su zagovornici tradicionalističkih dometa do u mirne vode, ili će krenuti pouzdanim
onih koji budućnost bošnjačke književnosti vide u formalnim putem držeći se realno viđenog i znanog,
dakle, imajući na umu isključivo ljude,
trendovskim eksperimentima u tekstu, pa do onih koji, predmete, prirodu i prirodne pojave, s
između piva i džointa, iznose depresivne, lažne i polulažne nadom da će sigurna metoda opservaci-
je znanog pripomoći sigurnosti puta i
lamentacije nad svijetom u kome žive sretnom stizanju u luku.

40 13/8/2020 STAV