Page 53 - STAV broj 208

Srpska. Kroz naselje protječe arapuški po-
tok, kojeg zovu Mlaka rijeka, dok ispod
brda Nišića na jugoistoku naselja teče ri-
jeka Vojskova. U centru naselja smještena
je obnovljena džamija koja nosi ime rei-
sul-uleme Džemaludina-efendije Čauševi-
ća. Džamija je prvobitno sagrađena 1964.
godine, a zatim je srušena tokom proteklog
rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Fašističke paravojne jedinice pobunjenih
Srba, koje su krenule u osnivanje srpske
općine Bosanska Krupa, najprije su teškim
naoružanjem gađale minaret, a nakon što
ga nisu uspjeli oboriti, minirali su ga i on
se urušio nedaleko od džamije. Mještani
su prilikom obnove džamije odlučili da Srušeni minaret
srušeni minaret ostave gdje i danas stoji, stare džamije
da opominje na ne tako davnu sudbinu
Bošnjaka ovog kraja. to život, bez budućnosti i bez nade u bo- kako šeta Arapušom koristeći lijepo vri-
lje sutra. Ovo što je ostalo mještana žive jeme da protegne noge.
ZATVORENE ŠKOLA I AMBULANTA dan za danom čekajući smrt i sjećajući se Arapuša je kroz historiju dala i neka
Netaknuta priroda i ambijent u kojem dana kada je Arapuša vrvjela od života, velika imena kao što su reisul-ulema Dže-
vrijeme kao da je stalo. Ulazak u selo ne imala školu punu đaka, ambulantu, vete- maludin Čaušević i Mirsad Sedić, koji je
nagovještava da tu ima života. Lijepo je rinarsku stanicu i nekoliko prodavnica. odlikovan Ordenom za vojne zasluge sa
vrijeme i može se vidjeti tek poneki mje- “Ode sve vani i ne znam ni šta bih im srebrnim mačevima 1998. godine, kao pri-
štanin Arapuše kojeg su topli i sunčani rekao. Mora se, nema se posla ovdje. Škola padnik Zajedničke komande Vojske Fede-
dani neobične krajiške zime izmamili je zatvorena, trgovine nema, a ni doktor racije BiH i ratnim priznanjem značkom
vani da protegne noge na svježem zraku. više ne dolazi ovamo. Imamo autobusnu “Zlatni ljiljan” 1996. godine, kao pripad-
Uglavnom su to starci i poneko dijete što liniju, kombi koji vozi odavde do Bosan- nik 511. slavne brdske brigade. Poštuju-
je izišlo napolje da se igra. Omladini ni ske Krupe, i tako odlazimo na ljekarski ći njihov lik i djela, stanovnici Arapuše i
traga, otišla je, kažu stariji, trbuhom za pregled. Da nemamo hodžu i džamiju, Bosanske Krupe obojici su podigli spome-
kruhom van Bosne i Hercegovine. Kuće ne bismo imali ništa. Žena mi je umrla i nike u znak vječnog sjećanja. Udruženje
lijepo uređene, iako poneka još nije ob- trenutno živim s kćerkom koja se razve- “Reis Mehmed Džemaludin Čaušević” iz-
novljena od ratnih razaranja. Škola je već la. Snalazimo se kako znamo i umijemo. gradilo je spomen-kuću u čast reisul-ule-
odavno zatvorena, a odnedavno i ambu- Živimo dan za danom. Ovdje je bilo vrlo me Džemaludina Čauševića, a mještani i
lanta. Prodavnice u naselju nema, te su lijepo živjeti prije rata. Škola je radila, bile Mjesna zajednica izgradili su spomen-plo-
mještani prinuđeni da po namirnice idu u su trgovine i život se odvijao normalno. ču koju su ugradili na zid porodične kuće
Bosansku Krupu, koja je udaljena petna- Ali danas ovdje nema ništa, nema per- generala, rahmetli Mirsada Sedića. Ipak,
estak minuta vožnje. Sjednu u jedan auto spektive”, priča šezdesetčetverogodišnji od prošlosti se ne živi, a to najbolje znaju
i odu kupiti kućnih potrepština. Težak je Fehim Ibrahimović, kojeg smo susreli mladi koji su uvidjeli da u Arapuši nema

Zatvorena škola

STAV 28/2/2019 53