Page 48 - STAV broj 208

DRUŠTVO

oblast i ući u metodologiju praćenja ze-
mljotresa (japanski: josou ) i određivanja
mjesta zemljotresa i njegove magnitude
(japanski: jochi). Tako se javila ideja i že-
lja, a potom je uslijedio i poziv za studi-
je u Japanu. Od ukupno 300 kandidata,
Nusret je izabran i dodijeljena mu je sti-
pendija Vlade Japana.
U Osaki je Nusretu pošlo za rukom da
izuzetno brzo i veoma uspješno savlada
japanski jezik. To mu je omogućilo da već
nakon šest mjeseci pristupi studijama se-
izmologije na Institutu za ispitivanje ze-
mljotresa na Univerzitetu Tokio u Tokiju.
“Bio sam neposredno uključen u struč-
ni tim koji je pratio vrijeme pojave dva
velika zemljotresa (oko 8,6 magnituda) u Nusret Sancaklı (krajnji lijevo) s princom Mikasa Nomija
tokijskoj oblasti, a koga je predvodio pro- (brat imperatora Hirohito) i s njegovom suprugom
fesor Megumi Mizoue u svojstvu predsjed-
nika. Stalno su mi bile prisutne misli o su žustro razgovarali. Nastojali su da je- “Ministar Watanabe je primio
tome kako sam sa šest godina iz sjeničkih dan drugoga ponize što je moguće više. mene i gospođu Koike u svom
visina u Sandžaku doselio preko Make- Obojica su bili vrlo uzbuđeni. Sve je bilo
donije u Tursku i već s 27 godina dospio utoliko interesantnije što smo se nalazili ministarstvu, pred stotinom
do Japana, na doktorske studije na tako baš u Japanu, koji i kulturološki i u sva- japanskih i stranih novinara i
prestižnom univerzitetu u Tokiju. Poseb- kom drugom pogledu nama izgleda kao izvještača. Prihvatio je moju
no je bilo zadivljujuće to što me niko do da nije s naše planete. Umjesto da se ra-
tada nije pitao za porijeklo”, priča Nusret. duju što su se sreli tako daleko od svoje inicijativu koju sam napisao
Na Univerzitetu u Tokiju Nusret je zemlje, ta dva čovjeka iz iste zemlje silno japanskim alfabetom, na
upoznao studente iz raznih krajeva pla- su se svađala. Najednom, usred svađe, Sr- japanskom jeziku”
nete: iz Afrike, iz Južne Amerike, Male- bin se okrenuo meni i upitao me: ‘Nusrete,
zije, sa Skandinavskog poluotoka, Kine, zašto nikako ne jedeš meso ovdje u škol-
Istočne Evrope, s Balkana... Većinu je bilo skom restoranu? Znam da vi muslimani nisu primila pravoslavnu veru postali su
lahko prepoznati po boji kože, po kultu- ne jedete svinjsko meso, ali ti ne jedeš ni muslimani te su i oni počeli sebe zvati
rološkim obilježjima... Samo s Nusretom meso od kokoške ni od ribe.’ Bošnjaci.’
“nešto nije bilo u redu”. Objasnio sam da kuhari kuhaju sve Uzalud sam pokušavao da ih uvjerim
“Jednog dana, kada sam otišao u uni- zajedno, ili peku na istom roštilju, te da da imam bošnjačko porijeklo i bošnjač-
verzitetski restoran, sjedio sam za stolom radije jedem samo ono u šta sam siguran. ki identitet, a da sam stekao i novi turski
s dvojicom kolega iz Jugoslavije. Jedan je Rekao sam da meso jedem samo kada ga identitet... Sve je išlo u pravcu da su Boš-
bio Srbin, a drugi Slovenac. Njih dvojica sam spremim. njaci niko i ništa i da im nema mjesta u
Tada se Slovenac okomio na mene: Jugoslaviji. Shvatio sam što su moji rodi-
‘Idi u pivsku flašu!’ (Ni danas ne znam telji morali krenuti na put u neizvjesnost.”
šta mu to znači.) ‘Tvoji stari su godinama
jeli svinjsko meso, pa šta im je bilo? Šta OVO JE JAPANSKA TURSKA
je tu loše? Misliš li da u tvom genetskom “Tada sam prvi put u životu sebi osta-
kodu nema nečega od toga?’ vio ozbiljno pitanja: Šta je istina? Ko sam
Objasnio sam da stoljećima moji ne ja? Potiskivao sam ta pitanja u sebi i tru-
jedu svinjetinu i da ja nemam problem s dio se da se posvetim studijama. Među-
tim, ali je Slovenac bio uporan: ‘Ma šta tim, jednog dana me je pozvao kolega Emil
misliš, ko si ti? Vi ste izdajnici sloven- (Srbin). Došla mu je vjerenica i želio me
skog roda. Tvoji stari bili su Slaveni. U je upoznati s njom. Prihvatio sam poziv.
vrijeme Osmanlija, za svoju korist, vi ste Usred večere Emil mi se obrati: “Nu-
prodali nas i promijenili ste vjeru. Ovdje srete, u grupi za učenje japanskog jezika
u Japanu svuda se predstavljaš da si Tur- ti si bio najuspješniji u japanskom alfa-
čin. Kakav Turčin? Ti nisi Turčin niti si betu, u kanji i hiragani i u kataganu. U
išta drugo! Od sada, i da želiš biti Slaven, vozovima, na reklamama, u japanskim
to nije moguće. Ti si ništa, ti si gubitnik!’ novinama i u časopisima, svuda su dvije
Sačuvao sam hladnokrvnost. Okre- riječi koje asociraju na Tursku: ‘Toruko
nuo sam se prema Srbinu i pitao ga: ‘Šta buro’. Nastavio je s podrugljivom pričom
kaže ovaj čovjek?’ On mi je hladno od- punom uvreda.
govorio: ‘Pravo priča. Ne postoji narod Trudio sam se da ostanem priseban i
po imenu Bošnjaci. Neki ljudi koji nisu pristojan pred damom. Ali, sutradan, dok
bili katolici u Bosni i Hercegovini preš- sam vozom išao prema Univerzitetu, ni-
li su u islamsku veru i oni su počeli sebe sam mogao odmaknuti pogled s reklame
U listu “Jomiuri Šimbun” (s tiražom od oko 13,5 na kojoj je pisalo: ‘TORUKO’ (Turska).
miliona dnevno) Nusret Sancaklı, “Čovjek dana u zvati Bošnjaci. U isto vreme i neka srp-
Japanu”, 10. septembra 1984. godine ska plemena u Srbiji i u Crnoj Gori koja Na povratku s Univerziteta ugledao sam

48 28/2/2019 STAV