Page 69 - STAV broj 208
P. 69

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Važne bilješke često završe na marginama
                                             KAD SE OCA








                                             NE POSLUŠA





                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ
                                             U tekstu izvjesnog Steve Popovića, partizanskog rukovodioca
                                             pri Majevičkom NOP odredu, o udruženom partizansko-
                                             -četničkom napadu na vojno slabo štićeni Koraj 27. novembra
                                             1941. godine, tokom kojeg je mjesto, naseljeno isključivo
                                             muslimanima, opljačkano, spaljeno, a civilno stanovništvo koje
                                             nije uspjelo pobjeći (njih više od stotinu) brutalno ubijeno, otac
                                             je crvenom olovkom podvukao jedan fragment



                    oj otac, porijeklom iz Kora-  penjala prema vrhu Žutavke i Mamu-  opisu Koraja i okolice. Nikad korajska
                    ja, decenijama je pasionira-  tove vode (Mahmutove vode, op. a.),   sirotinja, a da bi preživjela, nije krčila
                    no skupljao i arhivirao ama   nazirale su se prve korajske kuće. Po-  šikare i pravila čađave i naherene po-
         Mbaš sve što se ticalo njego-      veliko, grupisano selo, počivalo je na   tleušice, kako to lažov Popović navo-
          vog rodnog mjesta: tekstove o Koraju,   blagim valovitim brežuljcima koji se   di, a zato što takve sirotinje u bogatom
          pjesme, narodna predanja, spomene na   postepeno spuštaju prema posavskoj   Koraju nije ni bilo. Istina, siromašni-
          značajne ličnosti, fotografije, razgled-  ravnici i u njoj neosjetno iščezavaju.   jih porodica jeste bilo, ali imale su ka-
          nice, a, nerijetko, kad se ne bi slagao sa   Kroz sred sela prolazi dosta dobar kal-  kve-takve vlastite posjede i preživlja-
          stavovima određenog autora, napose o   drmisani put koji vodi od Bijeljine i   vale od onoga što privrijede na njima.
          dešavanjima u Koraju tokom Drugog   kod Čelića se veže s glavnom cestom   Dakle, bezemljaša nije bilo.
          svjetskog rata kojih se, premda u to vri-  Tuzla – Brčko.               Dok je ovo pisao, lažov Popović je
          jeme dječak, odlično sjećao, podvlačio   Položaj i okolina sela, naročito po-  vjerovatno u glavi imao svoje seljač-
          bi crvenom olovkom sporni pasus i na   smatrani u proljeće i ljeto, neobično   ko-bezemljaško okruženje, svoju ča-
          margini, sitnim, ali čitljivim slovima,   su lijepi. Sa ovih voćem gusto obraslih   đavu i naherenu potleušicu i zapravo
          ne bez njemu svojstvene britkosti, pi-  bregova pogled se prostire sve do Save.   nam i ne htijući rekao da je u revolu-
          sao vlastiti komentar.            No, posmatrajući sve to – ta prirod-  ciju krenuo bježeći od teške sirotinje,
            Tako, u tekstu izvjesnog Steve Po-  na bogatstva i ljepote kraja – čovjeku   a ne iz ideoloških razloga.
          povića, partizanskog rukovodioca pri   i nehotice zapne pogled za potleušice   Teško nama s ovakvim partizani-
          Majevičkom NOP odredu, o udruže-  i krovinjare korajske sirotinje koju su   ma-komunistima. Treba ih se čuva-
          nom partizansko-četničkom napadu na   bogataši postepeno potiskivali i odva-  ti. Spremni su preko noći prevrnu-
          vojno slabo štićeni Koraj 27. novembra   jali od gustih voćnjaka i plodnih njiva   ti ćurak. Ako nekad neko od mojih
          1941. godine, tokom kojeg je mjesto, na-  ispod sela i prisiljavali je da radi očuva-  bude ovo čitao, neka to nikad ne
          seljeno isključivo muslimanima, opljač-  nja golog života krči šikare i ograđuje   smetne s uma.”
          kano, spaljeno, a civilno stanovništvo   prljuše ispod Žutavke.         Ovakvih očevih komentara i opa-
          koje nije uspjelo pobjeći (njih više od   Čađave i naherene, podignute na   ski ispisanih na marginama tekstova
          stotinu) brutalno ubijeno, otac je crve-  malim okrčenim njivercima i kao da   koje je prikupljao ima još. Očito je ja-
          nom olovkom podvukao ovaj fragment:  i nemaju nikakve veze sa svojom oko-  sno vidio ili barem naslućivao budu-
            “Dvadeset i sedmi novembar osvi-  linom, stršile su te kolibice kao teška   ća dešavanja. I upozoravao nas. No,
          tao je hladan i maglovit. Stajao sam s   svjedočanstva nejednakosti i nepravde   svi mi, njegova djeca, smetnuli smo s
          Mrkim i Špancem ispod jednog šljivika   jednog preživjelog društvenog poretka.”  uma ono što nam je savjetovao. Olah-
          poviše Koraja i čekao čas napada. Is-  Na margini je otac ostavio ovaj zapis:  ko smo to shvatili i bili neoprezni. A
          pod nas, kroz jutarnji sumrak i maglu-  “Stevo Popović laže kao pas. A, osim   trebali smo ga i morali poslušati. Ali,
          štinu koja se vukla odozdo iz ravnice i   što laže, čak je pokušao biti poetičan u   eto, nismo. Do nas je.   n


                                                                                                   STAV 28/2/2019  69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74