Page 65 - STAV broj 208

Uvijek vodim računa da budem Mektepska nastava u poratnim godinama
objektivan u pisanju i da
pišem samo istinu. Sve prvo
pišem u privatni ljetopis, koji
je opširniji, a tek onda ono
što se tiče džemata i naselja
prenosim u džematski ljetopis,
tako da su male šanse da
nešto zaboravim napisati.
Mojim džematlijama rekao
sam da to ne radim ni zbog
njih ni zbog sebe, već zbog
naših unuka i praunuka. Jer,
ono što se napiše ostaje, a ono
što se pamti zaboravi se

do tada uradio 25 akcija. Bio je to ogroman to dešavalo paralelno dok su džematlije što je volio lijepo pričati, vodio je i svoje
posao, pregledati sve zabilješke te prenijeti vodile i druge dobrovoljne akcije, od iz- bilješke. Ali, nažalost, njegovi rokovnici,
sve podatke iz desetak svesaka. Svako ime gradnje škole, ambulante, puteva, tvor- kojih je bilo više od 20, nisu sačuvani jer
prepisati po abecednom redu, te pojedinač- nice, do mnogo čega drugog u naselju su bačeni za vrijeme jednog preseljenja.
ni iznos. Ima na kraju pojedinačni prilog Donja Koprivna. Sjećam se da sam nekad poslije rata listao
svakog džematlije, kao i zajednički prilog Za razliku od nekih drugih džemata te rokovnike u kojima je bilo more bit-
za svaku porodicu. Ima porodica koje su u okolini, u Donjoj Koprivni se vjerski nih informacija. Jer brat je pisao sve po-
sudjelovale u svim akcijama, a ima i onih život nije prekidao u toku komunizma. jedinosti koje su se ticale proteklog rata”,
koje su dale i po 10.000 KM dobrovoljnih “Ovaj džemat nikad nije bio bez imama, kaže Omer ef. Kovačević.
priloga. Nastojao sam da ostane pisani trag a nît islama nije se prekidala unazad 150- Upitan kako nađe dovoljno vremena
o svemu tome”, ističe efendija Kovačević. -200 godina, koliko se zna da postoji dže- za vođenje ljetopisa, Knjige vakifa i Ma-
Džemat Donja Koprivna prikupio je mat. Starije džematlije mnogo su hvalile tične knjige, Kovačević odgovara: “Nasto-
za 20 godina, od 1997. do 2017. godine, rahmetli Bajrama ef. Abazovića, koji je jim da sve informacije zapisujem još isti
657.838 KM dobrovoljnih priloga. To je u džematu radio 52 godine i koji je pod- dan kad se dese, u večernjim satima, dok
sve investirano u džamiju i njenu okoli- nio veliki teret nakon Drugog svjetskog je svježe sjećanje i kako se ne bi desilo da
nu, te određeni dio za potrebe siromaš- rata. Čak je jedno vrijeme bio i u zatvo- se nešto važno zaboravi i ispusti zapisati.
nih džematlija, kao i onih izvan džema- ru u Banjoj Luci za vrijeme komunizma, Uvijek vodim računa da budem objekti-
ta koji su se obraćali za pomoć. Tu su i ali po povratku je opet nastavio raditi u van u pisanju i da pišem samo istinu. Sve
sergije za potrebe izgradnje drugih dža- džematu. Korijeni ovog džemata bili su prvo pišem u privatni ljetopis, koji je op-
mija i pomoći drugim džematima. Sve se čvrsti, ljudi su držali do svoje tradicije i širniji, a tek onda ono što se tiče džemata
vjere te pripadnosti bošnjačkom narodu”, i naselja prenosim u džematski ljetopis,
tvrdi Omer Kovačević. tako da su male šanse da nešto zabora-
vim napisati. Mojim džematlijama rekao
PORODIČNA TRADICIJA sam da to ne radim ni zbog njih ni zbog
I Omerov otac Zarif bio je čovjek koji sebe, već zbog naših unuka i praunuka.
je držao do svih važnijih datuma i događaja Jer, ono što se napiše ostaje, a ono što se
u naselju i džematu. Ali on nije bilježio, pamti zaboravi se.”
pamtio je. I u tome je bio nevjerovatno Omer-efendija je otac četvero djece,
dobar. Omerov brat Redžep, nosilac znač- dvije kćerke i dva sina. Najvažnije mu je,
ke “Zlatni ljiljan”, pisao je ratni dnevnik. kaže, da su djeca svjesna važnosti škole i
“Babo Zarif je bio neuk čovjek, jer ga je nauke. Najstarija kćerka Fatima završila
mimoišla osnovna škola. Imao je završen je studij pedagogije, dok su ostali mlađi
analfabetski tečaj. Imao je narodnu pamet. u fazi školovanja i studiranja. “Trebalo je
Bio je fenomen u pamćenju datuma i do- sve to izdržati. Ali, hvala Allahu kad je
gađaja. Pa kad bi govorio da je, npr., veli- dao zdravlja”, završava Kovačević.
ki led potukao Konjodor i Mahmić Selo Svoj dio posla Omer-efendija planira
1969. godine, on se pored godine i datuma nastaviti raditi sve dok bude aktivan u
sjećao da je taj dan bio i utorak. I svi koji imamskoj službi. A o svom nasljedniku
su ga poznavali divili su se njegovom po- puno ne razmišlja. Bez obzira na to hoće
znavanju novije historije. Znao je i kad je li se praksa vođenja ljetopisa i ostale dže-
ko rođen, kad je stigla struja, kad je izgra- matske arhive nastaviti i u budućnosti,
đen dom. Bio je vrlo elokventan i lijepo Omer-efendija Kovačević je svojim do-
je pripovijedao o svemu. A brat Redžep, sadašnjim radom već dovoljno zadužio
koji je poginuo 1994. godine, pored toga ovaj džemat i Islamsku zajednicu. n

STAV 28/2/2019 65