Page 74 - STAV broj 388

KULTURA

obori nam oca i brata, tlu. Ova pjesma, dakle, nije parazit koji ostale da čame u predvorju naših bića.
rasturi majkoviće i sokoloviće… obitava na nekim dalekim, tuđim leđi- Ne bez razloga, svijet Džogovićevih pje-
ma. Naprotiv, pjesnikov je zavičaj zemlja sama podsjeća na davni svijet i iste takve
Zloduh kao ključni akter u pjesmi ruši goleme samoće, surovosti i uvijek izno- višeslojne i kompleksne etičke odnose,
kućni red, zajedništvo čovjeka i priro- va ovaplođenih čini iz Pandorine kutije. nabijene kao i njegove riječi/simboli
de, simbiozu duhovnog i elementarnog. Pjesnikovo veoma naglašeno istica- dubokim onomastičnim značenjima.
Višeznačnost leksema Zloduh aktivira, nje određenih (pre)jakih simbola i sli- Pravila “igre”, dakle, poznata su, dav-
takoreći, sve svoje unutrašnje dimenzi- ka nije samo sebi svrha. Pjesnik to čini no uspostavljena, a čovjekovo je tek da
je, sve historijske, etičke i etničke kon- da bi nas podsjetio na neke istine koje opravda sentencu: Biti čovjekom najteži
tekste življenja na trusnom balkanskom smo znali pa potom zaboravili, a koje su je vid postojanja. n

BIHOR tegle jaram zajedno,
odmaraju zajedno na ravništu,
Bihor – aršlame rascvjetale, nevjeste vitke sa boščama zajedno ručaju – što imaju,
i belenzucima, pa opet vuku uz kolovoze i hramčine.
sa fistanima do polja, sa ojama i sedefima.
Iz očiju vatri im sunce Ubijaju im djecu, dave,
i niče svjetlost, jezike odsijecaju,
a pod pojasom ptice psuju im svetu vatru
sanjalice. i hljeb.
Otimaju im ptičija gnijezda,
Bihor – vuk u gori, zatiru tragove.
plač na putovima Trakije,
groblja sa oborenim stećcima, Bihor – zvijezdi u sedefu
razorena ognjišta i svetilišta. vjetru u kopitama,
travi i kamenu u jeziku.
Bihor – brat po mukama i ranama,
po bdijenju i spasenju, Majka Materidža
brat po rođenju i umiranju. bdi nad Glavinom vodom,
nad Berimladom.
Putuju Bihorci i vuci, U šumi vuk –
putuju braća, mrki i ljuti, brat po rođenju i umiranju.
rebra im savijeni mačevi. Ašlame rascvjetale-
Putuju ostronošama i bučima, rađaju se djeca u bogazima,
putuju bistricama i kurilima, iz vučije zasjede vrijebaju…
putuju crnišima i dubovima,
putuju baščicama i lađevcima. TAJNE OKTAVE
Preskaču bašče Kletvu ti na vrh glave razvezujem,
rijeke i vlahove, pod kamen te stavljam, s obe ruke,
obrove i ždimirce. jer kamen jesi, s veđom od mahovine,
osipaš se, lomi te vreme,
Na leđima nose teške naviljke, kiša ti ulazi u pukotine
bisage o vratu, ledi se u iglice oko mrtvih zvezda.
vreće žita na ramenu.
Ne staju, penju se uz prla, Na glavi ti se kletve gnezde,
nestaju medu oblacima. vezuju ti se u mrtve čvorove,
U jednoj šumi imaju kuću, u čuperke ti se povijaju ranjene zveri.
u drugoj šumi kriju djecu, Na stećku ti ispisujem znak smrti,
piju vodu sa vilinog izvora, neimarim i danju i noću
hitrim okom love mjesečinu, zidam ti nekropolu bez vrata i prozora,
iz grla izvijaju dušu u urni ti ostavljam samo san i kišu
u jedan glas. da se braniš utvara (i crne zemlje)
Grade dubiroge, što će leći pored tebe,
i husare, što će ti se prosuti po vratu,
brvnare i čatmare. što će ti se razliti po usnama.
Rogove bikova stavljaju na dovratke, Krik će ti drhtavicu uz kost prikovati,
oluje zaustavljaju sofrom i sjekirom, kletvu ponoćnicu preko čela,
jašu neosedlane atove – u san će ti guja s noževima ulaziti,
utrkuju se s vjetrom, u šumu će se jezeriti zvuk i svetlost,
slijepe kučiće bacaju u potoke niže zanoge, od istih reči, od rima sa devet rana,
mrtvorođenu janjad presijecaju na pola u zelenoj šumi daleko dva dana lastavičijeg leta,
i zakopavaju pokraj struga. samo će tvoja senka da klizi niz mesečinu,
Sivonju nazivaju bratom – hladna i nestvarna prema bezimenom moru.

74 12/8/2022 STAV