Page 73 - STAV broj 388

obrazuju novu složenicu”, dolazimo do Pjesnikovo veoma naglašeno isticanje određenih (pre)jakih
spoznaje da je pjesnički subjekt/pojedi-
nac ono što sjedinjuje raznolike činioce simbola i slika nije samo sebi svrha. Pjesnik to čini da bi nas
u pjesmi, te da njegov odnos prema vre- podsjetio na neke istine koje smo znali pa potom zaboravili, a
menu u kojem živi i vremenu koje mu
je prethodilo određuje koliko je danas koje su ostale da čame u predvorju naših bića. Ne bez razloga,
slobodan od prošlosti, a koliko je njo- svijet Džogovićevih pjesama podsjeća na davni svijet i iste
me (bio svjestan toga ili ne) zarobljen.
Džogovićev poetički koncept, njegova takve višeslojne i kompleksne etičke odnose, nabijene kao i
leksika, vrste stiha te ostale strukture njegove riječi/simboli dubokim onomastičnim značenjima.
poetskog izričaja prizivaju u sjećanje
prostore usmenog pjesništva kao go- čovjekov početak i kraj, ono od čega Preko nje sadašnji ukućani su u vezi i
vora tradicije u vjekovnom istrajava- polazi i čemu se vraća, ono što strpljivo dosluhu s precima i potomcima.
nju. Bihor kao geografsko-regionalno poput mrava gradi, dograđuje, opleme-
određenje zavičajnih predjela središte njuje. Kuća je slika čovjekove dvostruke Tako je naš otac gradio kuću lastavicu,
je poetičkih krugova, simbola i metafo- ukorijenjenosti, u prirodu i u kulturu, pod Materidžom podigao vavilonsku kulu
ra Alije Džogovića i kao takav dominira ona je središte koje objedinjuje čovjeko- i za majkoviće i za sokoloviće.
njima. Zbog svoje kultne uloge (plač na va različita htijenja i napore. U njoj je Zloduh nam obori kuću pod Materidžom,
putevima Trakije; brat po mukama i rana- sadržan vremenski princip povezivanja. pogazi majku i žito u Berimladi,
ma; zvijezda u sedefu), te psihološkog po-
istovjećivanja surih planinskih predjela
i ljudskih duša stanovnika tih predjela
(Putuju Bihorci i vuci, / putuju braća, mrki
i ljuti, / rebra im savijeni mačevi.), Bihor
je i ishodište i dohodište. Planina i njen
reljef nemaju drugih termina i imena do
onih domaćih, lokalnih (Putuju ostrono-
šama i bučima, / putuju bistricama i kurili-
ma, / putuju crnišima i dubovima, putuju
baščicama i lađevcima.), koja su sama po
sebi višeznačna, simbolična, metaforič-
na, koja su, na kraju krajeva, poetična.
Pjesma Kako je naš otac gradio kuću
sastavljena je od naglašene igre riječi i
mnogobrojnih paralelizama koji poja-
čavaju ukupni utisak. Međutim, riječi
ne idu uvijek tamo kud mi to očekuje-
mo. Ni rijeke ne teku uvijek kud treba,
a kako će tek riječi, koje uvijek uteknu
nekud pored smisla?! Silazeći do praga
najdaljeg sjećanja, dosežući davne zvuke
i praslike, pjesnička riječ dopire do nas
kao mnoštvo nagovještaja, pitanja, situ-
acija, a sve to traži nova pitanja i propi-
tivanja, lutanja i promišljanja. Ono što
se da, apriori, definirati jeste da je kuća

Alija Džogović rođen je u Laholu kod Bijelog Polja 1929. s kongresa i simpozija onomastičara i leksikologa Jugoslavije,
Umro je u Peći 2014. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu kao i osam većih naučnih radova iz oblasti narodne književ-
studirao je književnost i jugoslavenske jezike. Diplomirao je nosti, također u zbornicima s kongresa folklorista Jugoslavije
1955. godine. i drugih naučnih skupova. Naučni rad “The oldest forms of
Prve stihove objavio je 1950. godine, kao srednjoškolac. Iste folk lyrics poetry in the region of Gora” (“12-th International
godine dobio je Prvu nagradu za poeziju na konkursu mla- Congress of Anthropological & Ethnological Sciences”, Za-
dih pisaca Kosova. U prvom poslijeratnom zborniku književ- greb, 1988) pobudio je veće interesovanje, jer je predmet
nih radova “Kosmet piše i peva” zastupljen je s više pjesama. tog rada narodna književnost Goranaca, koji žive u egzotič-
Džogović se bavio naučnim radom iz oblasti lingvističkih dis- noj šarplaninskoj oblasti.
ciplina i narodne književnosti. Objavio je pet knjiga iz oblasti Za svoje književno stvaralaštvo Alija Džogović dobio je sljede-
onomastike (u okviru zbornika “Onomatološki prilozi”, SANU, će književne nagrade: Književnu nagradu mladih pisaca Ko-
Beograd: “Toponimija jugoslovenskog dela Prokletija” 1983, sova (1951), Specijalnu nagradu Književnog kluba prosvet-
“Onomastika Dečana” 1985, “Onomastika severoistočnih nih radnika Srbije (1973), Književnu nagradu “Lazar Vučković”
ogranaka Prokletija” 1986, “Onomastika Đakovice” 1987, (1970), Književnu nagradu “Sabit Užičanin” (1993).
“Onomastika Gore” 1996), zatim šest većih radova iz obla- Objavio je knjige pjesama: “Cvet i rana” (1976), “Materidža”
sti onomastike i dijalektologije, u zbornicima naučnih radova (1993), “Aragonitski nakit” (1995), “Sarajevo Guernica” (1995).

STAV 12/8/2022 73