Page 71 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.
P. 71
vjerovanja u čudesna božanska djelovanja. Umberto Eco gotovo
Vilim od Baskervillea oličenje je modernog cijeli život bio je suštinski
čovjeka koji s vjerom u vlastite sposobno-
sti nastoji razobličiti laž vješto ustrojene apolitičan čovjek, a
predstave, pri čemu je njegovo jedino oru- njegovo prezrivo odbijanje
đe zapravo logika čistog razuma.
Roman koji je korjenito promijenio da se uključi u političke
Ecov život prodat je u više od četrnaest rasprave nije doživljavano
miliona primjeraka, a popularnosti knji- kao snobovski elitizam,
ge i autorovoj slavi pomogla je i uspješna
ekranizacija iz 1986. godine. Film je reži- nego kao hrabar izbor
rao slavni francuski režiser Jean-Jacques da se bude neovisan u
Annaud, a ulogu Vilima od Baskervillea pisanju i razmišljanju. Nije
tumačio je Sean Connery.
Ohrabren nevjerovatnim uspjehom bio ljevičar i komunist,
romana Ime ruže, Eco nastavlja pisati iako je bio deklarirani
umjetničku prozu nikada ne zapostavlja-
jući svoja teorijska interesiranja. Roman ateist i nije mnogo držao
Fukoovo klatno objavljuje 1988. godine. do italijanske marksističke
Drugi Ecov roman nije imao uspjeha tradicije mišljenja
kao prvijenac. Teške naracije i kriptič-
nog značenja, roman je bio kritiziran
kao djelo s pretjeranim intelektualnim god da je temi Umberto Eco pisao, njegov
ambicijama teško razumljivog sadržaja. analitični genij uspijevao je pronaći ana-
Takve ocjene, naravno, nisu pokolebale logije koje su njegovim savremenicima
Umberta Eca i on 1994. godine objavlju- ostajale skrivene, i to je jedan od razloga
je zabavni roman Otok prethodnog dana, u zašto su njegove teorijske knjige imale to-
kojem opisuje sasvim bizarnu, ali logički liko uspjeha kod čitalačke publike. Nje-
moguću situaciju u kojoj glavni lik, bro- gov najveći talenat bio je sposobnost da
dolomnik Roberto della Griva, nasukan svoje eruditivne uvide u probleme histo-
na otoku koje se nalazi na nultom meri- rije estetike predstavi na sasvim profan
dijanu, neprekidno prelazeći imaginar- i prijemčljiv način, ali nikada ne dovo-
nu liniju, prelazi iz jednog u drugi dan. deći u pitanje svoj znanstveni autoritet.
Kritika je roman hvalila kao domišljat i Umberto Eco gotovo cijeli život bio
zabavan pokušaj da se plastično prikaže je suštinski apolitičan čovjek, a njegovo
relativnost ustroja svijeta. prezrivo odbijanje da se uključi u politič-
urednika programa za kulturu i umjetnost Do smrti je Umberto Eco objavio još ke rasprave nije doživljavano kao snobov-
italijanske državne radio-televizije – RAI. četiri romana: Baudolino (2001), Tajan- ski elitizam, nego kao hrabar izbor da se
Torino napušta sredinom šezdesetih, na- stveni plamen kraljice Loane (2004), Praško bude neovisan u pisanju i razmišljanju.
kon čega predaje na univerzitetima u Fi- groblje (2010) i Nulti broj (2015). Od sva- Nije bio ljevičar i komunist, iako je bio
renci, Milanu i Bologni. kog su romana književna kritika i ljubi- deklarirani ateist i nije mnogo držao do
Sve je do pojavljivanja romana Ime telji Ecove proze imali velika očekivanja, italijanske marksističke tradicije mišlje-
ruže 1980. godine Umberto Eco važio za vjerujući kako će svaki ponoviti veličinu nja. Ipak, eroziju italijanskog kulturnog
naučnika čiji je znanstveni ugled teme- Imena ruže, ali niti jedan roman nije više bića, koju je potakla Berlusconijeva bezo-
ljen na proučavanju srednjovjekovnih imao onu uvjerljivost i snagu koje su au- bzirna amerikanizacija javnog prostora,
estetičkih teorija. Modele značenja koje tora učinile svjetski važnim književni- nije prihvatao mirno. Protestirao je jav-
je prepoznavao u srednjovjekovnoj kr- kom. Sve su to bile dobro osmišljene pri- no govoreći o sumanutosti trivijalizacije
šćanskoj kulturi Umberto Eco nastojao če koje su se referirale i na povijest i na života. Pisao je eseje u kojima je isticao
je opisati kao forme neautentične origi- historiju književnosti, ali čini se da je u analogije između fašističkog poimanja
nalnosti koji su, transponirani u moder- svakom autorova učenost nadvladala za- kulture i savremenog italijanskog medij-
no vrijeme, postali univerzalno značajni htjev za jednostavnošću, pa su ti romani skog zaglupljivanja publike, objavljivao je
i koji su zbog specifičnih uvjeta širenja uglavnom bili ili nerazumljivi čitalačkoj novinske članke upozoravajući javnost da
kršćanskih modela interpretacije svijeta publici ili toliko opterećeni planiranim uživanje u kulturi zabavnih televizijskih
i historije postali sinonim za nedvosmi- konstruktom da se priča nije mogla razvi- emisija vodi gubitku identiteta i duha, bio
sleno, neupitno i istinito. ti kao prirodno, organsko biće. je razočaran sunovratom italijanske kine-
Svoj znanstveni skepticizam Umberto Ako su njegovi romani nailazili na matografije i za sve je te pogubne pojave
Eco na najupečatljiviji način pokazao je u neodobravanje među čitaocima, knjige iz krivio premijera čiji je medijski uspon
pisanju romana Ime ruže stvarajući nevje- teorije kulture i filozofije umjetnosti po- promatrao kao srozavanje svih vrijedno-
rovatni lik franjevca Vilima od Baskervi- stajale su međunarodne prodajne uspješ- sti hiljadugodišnje italijanske kulture.
llea. Smještajući priču u srednjovjekovnu nice. Među dvadeset izuzetno uspješnih Umberto Eco, pisac, filozof, teoretičar
opatiju, koju potresa serija grozomornih naslova najvećeg su odjeka imale knjige kulture i polemičar, umro je 19. februara
ubistava, Umberto Eco piše roman u ko- Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj esteti- 2016. godine u osamdeset petoj godini.
jem otvoreno slavi moć ljudskog razuma ci (1959), Granice tumačenja (1990), U po- Njegovom smrću cijeli svijet pretrpio je
koji u traganju za istinom pobjeđuje suje- trazi za savršenim jezikom (1993), Otprilike veliki duhovni gubitak, a posebno itali-
vjerja, besmislene predaje i neutemeljena isto (2003) i Povijest ljepote (2003). O kojoj janska kultura. n
STAV 25/2/2016 71