Page 69 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Četvrt stoljeća života na leru

BIT ĆE BOOOLJE

Nakon rata zdravi, vedri i optimistični, ovi su ljudi danas ispaćene,
potrošene, bolesne i nikome potrebne ruine, pa se na njihovom
nedajboženikom primjeru bez imalo zazora može ustvrditi kako
je pandemija PTSP-a, koja se pripisuje isključivo ratu, zapravo
posljedica nakaradnog mira i teško shvatljive nebrige prema onima
koji su, vazda s glavom u torbi, mir i donijeli

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ

ane osamdesete pamtim po I bilo je šta je bilo. Ðavo je ušao i u ljudi danas ispaćene, potrošene, bolesne
velikoj ekonomskoj krizi. Ži- našu avliju, neobaviještena Hanka Paldum i nikome potrebne ruine, pa se na njiho-
vjelo se tada u bezmalo ratnim užasnuto je uskliknula: “Dragi Nedime, vom nedajboženikom primjeru bez imalo
Ruvjetima. Ponestajalo je mno- šta nam ovo rade?!”, a vrata ovozemalj- zazora može ustvrditi kako je pandemija
go čega: benzina, prehrambenih proi- skog pakla naglo su se i širom otvorila. PTSP-a, koja se pripisuje isključivo ratu,
zvoda, higijenskih sredstava; redukcije Osim užasavajućih posljedica koje je zapravo posljedica nakaradnog mira i teš-
struje bile su svakodnevne, crna je ber- ostavio iza sebe, rat u Bosni i Hercegovi- ko shvatljive nebrige prema onima koji
za cvjetala, a i slutnja da je Jugoslavija ni, nakon troipogodišnjeg stanja sveko- su, vazda s glavom u torbi, mir i donijeli.
odživjela svoje. Slutnja koja će se obi- likog redukcionizma, okončan je čudno, Ko i s kakvim namjerama producira
stiniti i brutalno opredmetiti desetak zbunjujuće, bez pobjednika, a oktroirani i obdržava nesnošljivo stanje kolektiv-
godina poslije. mir nije donio ono što su svi očekivali – nog beznađa i raspamećenosti, teško je
No, nekim čudom, a čudo se zvalo obnovu porušene zemlje i egzistencijal- pouzdano reći, a stoga što je takvih “pro-
Međunarodni monetarni fond (MMF), no-socijalnu skrb i izvjesnost. Naprotiv, izvođača” mnogo. Ali činjenica da se Tu-
kriza je relativno brzo prevladana, be- stanje je redukcionizma produženo, eg- zla, primjerice, ubrzano transformira u
skrajnih automobilskih kolona više nije zistencijalne neizvjesnosti nije manjka- grad-umobolnicu, više je nego evidentna.
bilo, police u marketima ponovo su bile lo, učesnici odbrambenog rata tretirani “Tuzla je propala k’o kauč”, ustvrđu-
pune i svi smo kolektivno i s olakšanjem su kao vruć krompir, fabrike sačuvane u je i Damir Nikšić u svom novom uratku
odahnuli. I pride, Olimpijada u Saraje- ratu privatizirane su i pljačkane u miru, pod nazivom Tuzla – grad koji propada.
vu, taj blještavi pričin naizgled stabilne broj onih koji se preživjeli rat ali ne i mir Premda je ovaj arogantni i, barem meni,
i prosperitetne države, odagnat će među iz godine u godinu bivao je sve veći, ali ne baš mio lik svojski ispljuvao Tuzlu, a
neobaviještenim građanstvom, onim u niko od vlastodržaca nije se zbog toga konzekventno i Tuzlake, nemoguće je ne
Bosni i Hercegovini ponajprije, i posljed- uznemirio, pa ni po stražnjici počešao. složiti se s njim. No znaju to i Tuzlaci, i
nje sumnje glede opstojnosti bratstvoje- I tako cijelih dvadeset pet godina. Če- bez Nikšićevog hrakanja i lešinarenja nad
dinstvujuće nam Jugoslavije. tvrt stoljeća života na leru. Ni naprijed umirućim gradom, pa mi prijatelj, iz prve
Nažalost, neobaviještenosti nam nije ni nazad. Previše je to za ionako kratki i ruke, prepričava ovu storiju: Došao Ja-
usfalilo ni u godinama koje su slijedile. tegobama opterećeni ljudski život, pa je smin Imamović da vidi kako teku radovi
Tako smo Memorandum SANU-a, fetvu u mom okruženju, naročito u nekoliko u Gradskoj ulici koja se ovih dana poplo-
srpskog nacionalizma, shvatili na tipično posljednjih godina, sve više likova s vid- čava i šminka, pa razgovara s vlasnikom
bosanski način: kao puke tlapnje iliti la- ljivim psihičkim poremećajima. izvjesne zanatske radnje, Albancem, i pita
prdanje tamo nekih dokonih i ishlaplje- Dok osioni političari palamude o ga pokazujući na ulicu: “Je l’ de da će biti
lih staraca, a “spontane” mitinge podrške strukturalnim reformama i kojekakvim bolje?” A ovaj će njemu: “Kako da ne! Bit
kosovskim Srbima, iz kojih će politički agendama, radnici opljačkane Livnice če- će booolje, bit će booolje!” Imamović je,
izrasti anonimni Slobodan Milošević, lika u Tuzli, među kojima prepoznajem veli mi prijatelj, zadovoljno zaklimao gla-
kao srpsko-albanski problem koji se nas brojne suborce, u štrajku su glađu. Nakon vom i ne sluteći da otegnuto “booolje” na
uopće ne tiče. A itekako nas se ticao. rata zdravi, vedri i optimistični, ovi su albanskom jeziku znači: muda. n

STAV 25/2/2016 69