Page 28 - STAV broj 243

POLITIKA

Zapis o opstanku

KRIVI – ŠTO

SMO ŽIVI

Uzalud što mi hoćemo s njima kad oni neće s nama. Kao da
nas kroz ponavljanje istih zlodjela zlehudo i začuđeno pitaju:
Koliko još puta treba da vas ubijamo, proganjamo, palimo i
rušimo da konačno shvatite naše trajne namjere; idite iz svoje

zemlje, svojih gradova i sela, iz svojih kuća i imanja dok još
imate vremena?! Jer, ono što smo započeli naši pradjedovi
i mi, kad-tad završit će naši potomci Bajram-begova džamija u Beogradu

Piše: Esad RAHIĆ Svako negodovanje i odbijanje proglaša- Kod njih ne važi: samo lijepo s ljudi-
va se kao nelojalnost, a svaka naša želja i ma. Kod njih izreka Lijepa riječ željezna
težnja kao antidržavno djelovanje. vrata otvara nije predznak životne mu-
llahu Uzvišeni, koliko volim Dvjesta godina im popuštamo i skla- drosti, ljudskosti i tolerancije, već tuđe
svoj narod. Volim ga najviše na njamo im se s puta. Gledamo da prođe s slabosti i inferiornosti.
svijetu. Volim ga i kad griješi i manje štete, a nama je iz decenije u dece- Uzalud smo se sklanjali i bježali u
Akad je u pravu. Volim ga i kad niju sve gore. ćoše od ćošeta. I ondje im smetamo.
psuje i kad miluje. I kad prima i kad uz- Što im više popuštamo, oni još više Smetamo što i dalje postojimo. Smeta-
vraća udarce. Volim ga i kad luta i kad traže. Što im više ustupamo, njihova mo što još trajemo. Krivi smo što smo
je na pravom putu. I kad je mudar i kad pohlepa više raste i postaje neutoljiva. još uvijek živi. Smetamo što smo svoj na
ga kao malo dijete žednog prevode pre- Što im više halalimo, oni još više ubijaju, svome. Što im ne damo i ovo posljednje
ko vode. I kada nasjeda na prozirne laži proganjaju, otimaju. Što im više ljubimo što nam je ostalo.
i obećanja i kada je veleuman i razborit ruke i skute, oni nas jače i bezobzirnije Ne mogu da podnesu i shvate da nas
poput Sokrata. gaze i gnječe. dva stoljeća ubijaju i da smo još živi. Da
Mom je narodu lahko pogriješiti. Moj
je narod lahko zbuniti. Moj je narod lahko
prevariti i obmanuti. Lahko ga je zavesti i Kizlar-agina džamija u Beogradu
odvesti na pogrešan put. Lahko ga je dušev-
no povrijediti i nanijeti mu fizičku ranu.

DVA STOLJEĆA GOLGOTE
On dva stoljeća šuti i trpi. Dva stoljeća
ga zlostavljaju, ubijaju i proganjaju. Dva
stoljeća mu pomjeraju međe na imanju i
tarabe na avliji. I poslije još govore da je
na tuđem, iako su oni nepozvani i na silu
došli na njegov vatan. Nezvani ušli u nje-
govu avliju, u njegovu kuću i još mu tra-
žili da bude do neba zahvalan što mu je
nisu zapalili i ukućane pobili.
Dvjesta godina otimaju naše i pretva-
raju u njihovo. Dvjesta godina života pod
tuđom čizmom i tuđim pravilima i zakoni-
ma. Dvjesta godina nam nameću njihove
želje, prohtjeve i zahtjeve i ne pitajući da
li nam to odgovara i da li i mi to želimo.

28 31/10/2019 STAV