Page 33 - STAV broj 308

nakon čega sam uradio glavni projekt na
koji je na kraju stavljen i pečat da je ura-
đena tehnička revizija tog projekta. Na
osnovu njega počeli smo izvoditi radove”,
tvrdi Branković.
Pripominje i kako je na samom po-
četku civilna zaštita bila angažirana na
izvođenju radova, ali da to nije ostavilo
dobre rezultate. Nakon toga im je dodi-
jeljena jedna jedinica s Dobrinje, a na
koncu su angažirani građevinski radni-
ci koji su bili u sastavu Prvog korpusa.
“Od njih smo napravili četverobrigadni
radni sistem. Sve skupa je bilo dosta teš-
ko, ratno je stanje, morate improvizirati.
Istovremeno smo trebali početi radove i Kad se tunel probio, održao
na dobrinjskoj i na butmirskoj strani.
To je već bio pothvat koji su trebali po- sam govor i pozvao Nedžada
držati i vojna i civilna komanda. Ubrzo Brankovića i rekao mu
su krenuli radovi s obje strane i sada je
trebalo nadzirati radove. Gospodin Zor- da napiše monografiju o
lak je ubrzo poslao dvojicu svojih sarad- izgradnji tunela. Napisao
nika, gospodina Bubicu i Crnovršanina,
da koordiniraju butmirsku stranu. Imali ju je rukom. Nikad nismo
smo kompletirane ekipe, a ostalo nam je prekucali taj dokument, bio
još da se borimo sa svakodnevnim iza-
zovima koji su dolazili sa svakim novim je rat, zametnuo sam ga.
prokopanim metrom tunela. Zaista je to
bio težak i zahtjevan projekt za uraditi. Ipak, našao sam monografiju
Bilo je itekako zanimljivih trenutaka to- i objavljena je u mojoj knjizi
kom izgradnje. Najkritičnija faza bila je
mjesec dana prije proboja tunela. Kada tako kako ju je Nedžad pisao
smo prešli na butmirsku stranu da sve 1993. godine i u njoj sve
prekontroliramo, vidjeli smo da je oso-
vina Tunela u odnosu na projektiranu piše. U knjizi sam objavio
osovinu pomjerena za 11 metara u lijevu i svoj govor s otvaranja
stranu. Već smo bili na dobrom putu da
napravimo dva tunela. To je bilo za sve koji, zanimljivo, završava
nas šokantno, pa smo na Kotorcu trebali riječima: ‘Neka ovaj objekt
naći digitron s trigonometrijskim funkci-
jama kako bismo izračunali pod kojim se posluži našoj pobjedi uz želju
uglom treba vratiti u projektiranu osovinu da što prije postane muzejska
kako bismo se povezali u jednoj tački.”
U to isto vrijeme traju pregovori u i historijska vrijednost.’ I
Ženevi koji su trajali danima. Agresorske postao je”, potvrđuje Zorlak.
snage bile su pokrenule novu ofanzivu
na Sarajevo, Butmir, Igman. Branković
se sjeća tog perioda Agresije kao jednog
od najdramatičnijih. su bila planirana u Ženevi, borili su se za
“Imali smo svakodnevni kontakt s cjelovitu multietničku Bosnu i Hercego-
našom delegacijom jer je dinamika zavr- vinu. Time je moguće da svi vojni efekti-
šetka Tunela popravljala našu pregovarač- vi koji su bili blokirani u Sarajevu imaju
ku poziciju. To su bili dramatični dani. U prohodnost i da budu upotrijebljeni za
procjeni sam pogriješio četiri dana jer sam odbranu BiH na dijelovima na kojima
računao da ćemo završiti 26. jula 1993, ali je to bilo potrebno. Zatim, omogućilo se
je do spajanja došlo 30. Na moju preveliku snabdijevanje Sarajeva jer smo kroz Tu-
sreću, tu noć kada su se povezale dobrinj- nel provukli energetski i komunikacijski
ska i butmirska strana vidjeli smo da smo kabal, naftovod. Pale su cijene na crnom
zapravo napravili jedan tunel, osovina je tržištu. Jedno kokošije jaje koštalo je pet
vraćena na svoje mjesto. Prve vojne jedi- maraka, litar ulja 30, kila kahve 120 ma-
nice izišle su van, stabilizirane su linije raka. Čim je uspostavljeno funkcioniranje
na Igmanu, Kotorcu, razmijenjen je MTS Tunela, odmah su se humanizirali uvjeti i
koji je bio blokiran, a zatim je naša pre- palo je crno tržište. Jednostavno rečeno,
govaračka delegacija napustila pregovore. Tunel je bio nemjerljiva korist za sve nas”,
Naši nisu htjeli prihvatiti etnička geta koja konstatirao je Branković. n

STAV 28/1/2021 33