Page 34 - STAV broj 308
P. 34

DRUŠTVO



          “Ledeni vjetar nad Sarajevom” (2)

          SPREČAVANJE OKONČANJA




          SRPSKE OPSADE I



          OTVARANJA SARAJEVA





          U izdanju “Dobre knjige” iz Sarajeva publicirana je knjiga Ledeni vjetar nad Sarajevom Guillaumea
          Ancela, ozbiljno i teško svjedočanstvo o ulozi francuske vojske u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
          Ovo svjedočanstvo u formi dnevnika pripada vojniku obilježenom sa – kako to sam kaže – “šest
          mjeseci ponižavanja i osamnaest mrtvačkih vreća”; obilježenom agonijom jednog grada – Sarajeva – te
          “opkoljene prijestolnice koju nismo znali zaštititi”. Guillaume Ancel bio je artiljerijski kapetan specijaliziran
          za vođenje zračnih napada. Na Sarajevski aerodrom sletio je januara 1995. godine. On je stigao pri

          samom kraju najduže opsade koju je morala izdržati jedna prijestolnica u savremenom dobu. Guillaume
          Ancel bit će zadužen za TACP (Taktička grupa za zračni nadzor) zapadnog dijela grada. Svaki put kada
          bi bile uočene aktivnosti srpske strane (koje su svakodnevno ubijale civilno stanovništvo) i kada bi se
          Ancela i njegove ljude poslalo da pripreme zračni napad – to bi se sistematski otkazivalo. Umjesto da
          brani Sarajlije od agresora, tvrdi Ancel, francuska je vojska neinterveniranjem branila srpske položaje
          s kojih je ubijan grad. U ovom i narednim brojevima Stava donosimo dijelove njegovog svjedočanstva.


          Piše: Hamza RIDŽAL

            Četvrtak, 2. februar 1995.         – Guillaume, ti ideš sa Bobom u Štab, čeka-  jednostavna oprema koja čini razliku na
            Brza večera oko zdjela s podgrijanim   ju vas tamo. Ostali sa mnom u VAB-u, spremni   ovim polarnim temperaturama sa ruka-
          obrocima nije istog nivoa kao ručak kod   za zračni napad.           vicama Goretex i Marbot. I pored debelog
          Korrisona. Povlačim se u svoju malu sobu   Bob i ja prelazimo dvorište bataljona da   sloja prljavog snijega na tlu, idemo brzim
          dok moji drugari vojnici gledaju kraj serije   bismo ušli u veliku zgradu Štaba. Legionari   tempom, jer to je ovdje bitno. Pošto smo
          B na TV-u, sad postavljenom u dnevnom   koji čuvaju ulaz odmah nas propuštaju.   prešli parkiralište ispred glavnog ulaza, za-
          boravku. Pišem nekoliko redova svojoj ženi.   Zapovjednik Telmet ukratko nas informira   obilazimo impozantnu zgradu terminala.
          Bob mi je rekao o nekoj šemi sa predajni-  u operativnoj sali, u kojoj vlada kontrolirano   Tamo je parkiran oklopnjak, zaštićen od
          cima zračnih snaga, čime bi se moglo krat-  uzbuđenje.               pogleda, kao i od pucanja jednim ćoškom
          ko nazvati u Francusku. Morat ću ga pitati   – Ancel, jedan avion UN-a je pogođen u   zida, tačno bočno od vrata kroz koja se ula-
          za detalje. Iako sam se odvojio od porodice   samom trenutku slijetanja na aerodrom. Ima   zi na unutarnje stubište. Njime se penje na
          tek prije tri dana, to mi se već čini dugo.   više oštećenja, ali nema povrijeđenih, niti oz-  krovnu terasu s koje se pruža pogled na
          Uzimam vremena da prelistam nekoliko   biljne štete. Jedna od stanica uočila je mjesto is-  stajanku aerodroma. Kucam na stražnja
          stranica knjige koju uvijek nosim na ope-  paljivanja, iz zgrade pod nazivom Hladnjača   vrata vozila, koja se otvaraju kako bismo
          racije, Hiljadu i sto godina francuske poezije,   na Slovino Bordou (Stupskom Brdu), praktično   ušli. François i Vaternier već su unutra, pod
          i osjećam da me ugrijanog u vreći za spa-  u osi piste, ali izvan domašaja naših strijelaca.   slabim žutim svjetlom putničkog prosto-
          vanje pobjeđuje san...            Drugi avion mora sletjeti u 1.00 h. Ne želimo   ra. François završava vezu sa centrom za
            Bam! Bam! Bam!                  ga preusmjeravati jer nosi veliki teret važan za   zračne operacije:
            – Kapetane, dođite brzo, zovu nas u OPS   nas. Treba osigurati njegovo slijetanje.  – Disney 02, goodcopy, WILCO. (“Disney
          sobu!                                – OK, ciljat ćemo zgradu. Idemo na vođenje   02, dobar prijem, u stanju smo to uraditi.”)
            Bob mi je kucao na vrata. Bilo je 23.30   položaja, stalno ćemo Vas informirati.   Amerikanci smatraju zabavnim da ko-
          i ja sam bio u dubokom snu. Navukao sam   TACP je raspoređen na terminalu. Bob   riste Disney kao radio pozivni znak TACP-a
          hlače, uzeo pištolj i municiju te izašao iz   dobro poznaje taj položaj, unutar je aero-  zone Sarajevo, čime žele da nas iznerviraju
          sobe. Svi su se upravo okupili u maloj pro-  droma i mi idemo tamo pješke. Ledena   čak i ako je to bolje nego Mickey... WILCO
          storiji, izuzev Françoisa, koji je na telefonu   je noć i navlačim crnu kapu ispod šljema   je kratica I willcomply, u značenju da smo do-
          i dolazi s uputama:               da bih zaštitio uši. Bob isto. To je posve   bro razumjeli naredbe i da smo u mogućnosti



         34  28/1/2021 STAV
   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39