Page 53 - STAV broj 308
P. 53

“Velika mi je peć za pečenje posuđa   Kaže da je najveća u selu. Dodaje kako   i jeste. Jedan su od trendova u svijetu
          pa ja napravim dosta proizvoda i osušim   je zbog toga ne može potpaljivati često,   i radionice o grnčarstvu. Iako još takvi
          ih, a onda jedan dan potpalim peć i pe-  nego čeka da mu se nakupi malo više suđa   trendovi nisu stigli do nas, grnčarija
          čem. Nemam peć na struju pa da napra-  pa tek onda peče. Prvo kreće s laganom   Emira Ohrana bila je domaćin ljudima
          vim dvoje-troje i pečem. Ja radim kako   vatrom stavljajući panjeve, a onda buko-  iz travničkog muzeja koji su mjesec bo-
          se oduvijek kod nas radilo, peć na drva,   ve cjepanice. U peći je takva temperatura   ravili u Liješevi kako bi naučili tajne
          ložim panjeve i bukova drva baš kako su   da se željezo topi.        grnčarskog zanata. Uspjeli su naučiti
          prijašnji naši radili. Nakon pečenja i hla-  Grnčari najčešće prave standardne   praviti manje posude, odnosno, osnove
          đenja gotovih proizvoda, oni se mogu, ali   setove zemljanog posuđa – šerpe, lonce,   su savladali. To je sasvim dovoljno da
          i ne moraju, farbati, te su spremni za upo-  ćupove i slično – ali vrlo često rade i sve   posjetiocima muzeja mogu demonstri-
          trebu. Ako se farbaju, onda je to kombi-  ono što kupac želi. Tako su za jednog   rati ovaj stari zanat. Također, bio je im
          nacijom brašna i vode”, objašnjava Emir.   kupca iz Mostara pravili tanjire s uti-  je i jedan student Akademije likovnih
          Postoji i boja koja se može nanositi na tek   snutim motivima Starog mosta. Kupac   umjetnosti koji je branio magistarski
          osušeni predmet. Riječ je o crvenoj boji   još ofarba tanjire i onda ih prodaje turi-  rad za koji su po njegovim uputama
          dobijenom drobljenjem kamena prona-  stima kao suvenire.             izrađivali određene predmete. Uspješ-
          đenog u glini. Kamen se tuca i miješa te   Grnčarstvo, kao zanat koji je sve   no je magistrirao.
          zatim perom nanosi na izrađenu posudu.   manje zastupljen u današnje vrijeme,   Iako u Liješevi ima osam grnčara,
                                            ipak postaje sve traženiji i popularniji   oni nisu okupljeni ni u kakvo udruženje
          UNIKATNI RADOVI                   zanat. Kupci danas traže unikatne ruč-  niti su na bilo kakav način organizirani.
            Emir nam pokazuje peć u kojoj peče   ne radove, a grnčarija Emira Ohrana i   “Ljudi ovdje kod nas nisu plaho za-
          izrađene i osušene zemljane predmete.   drugih liješevačkih grnčara upravo to   interesirani da napravimo udruženje, da
                                                                               se dobiju neka sredstva, da ljudi napra-
                                                                               ve pomoćne objekte makar”, kaže Emir
          “Od babe sam naučio zanat. On je od desete godine                    i dodaje da će, pošto je najmlađi, vjero-
                                                                               vatno on morati pokrenuti proces orga-
          počeo raditi, od šestorice braće, njih dvojica naučila su            niziranja grnčara.
                                                                                  “Moj babo je grnčarima ovdje predla-
          zanat od svoga babe, moga dede. Zanat se s koljena na                gao da ista posuda kod svih grnčara tre-
          koljeno prenosi u mojoj porodici, moj babo je bio grnčar,            ba imati istu cijenu, pa kome je nafaka,
                                                                               taj će i prodati, ali niko ga nije ozbiljno
          i dedo, i pradedo...”                                                shvatao”, završava Emir Ohran.    n


                                                                                                    STAV 28/1/2021 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58