Page 54 - STAV broj 308
P. 54

DRUŠTVO



          Piše: Edib KADIĆ                   Uz ljubav i podršku porodice, Downov
              edib@stav.ba
                                             sindrom nije nepremostiva prepreka
          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
                                             EMA AGIĆ







                ma Agić rođena je 2003. godine u
                Sarajevu. Završava Treću osnovnu   DOKAZALA JE
                školu na Ilidži, nakon čega upisu-
         Eje Četvrtu gimnaziju. Po Eminom
          rođenju dijagnosticiran joj je Downov sin-
          ničkog centra Univerziteta u Sarajevu.  DA MOŽE SVE
          drom. Ema je prijevremeno rođena. Pošto
          je nakon rođenja slabije disala, hitno su
          je prebacili na Odjel neonatologije Kli-
          Na početku je imala probleme sa srcem i
          nije imala refleks dojenja pa je hranjena   “Sada nas četvero idemo na biciklima i vozimo se po gradu. Kada
          na cjevčicu. Njeni roditelji Maida i Ner-
          min Agić dogovorili su se s doktorima da  dođe zima, s bicikla pređemo na skijanje. Zbog hipotonije, kao i zbog
          je nakon 17 dana odvedu kući. “Mi smo   socijalizacije, shvatili smo da Emu moramo uključiti u neki sport,
          se dogovorili s doktoricom da ćemo je
          hraniti svako dva sata da bi dobijala na   u neki klub. Uvidjeli smo da je najbolji izbor ritmička gimnastika.
          kilaži. Pošto nije imala refleks dojenja,
          hranili smo je na malu kašiku. Uzmete  Ema je imala osam godina. Klub KRSG ‘Olimpik’ bio je naš izbor,
          dijete i sipate joj mlijeko u usta. Ona je   trenerice su bile izvanredne. Oni nisu vidjeli nikakav problem u
          naše prvo dijete pa je to sve skupa za nas
          bio izazov, sve je bilo potpuno novo i ne-  Emi, samo dijete u koje treba uložiti malo više truda i vremena.
          poznato. Imali smo sreću što smo naišli   Imali su vrlo strogu trenericu na početku, Merimu, koja je još i
          na jako dobru doktoricu, Miru Ademović,
          ona je stara doktorica. Znate, kad dođete   pedagog po profesiji. Red, rad i disciplina, svakodnevna rutina, to
          u ambulantu, tu su roditelji i djeca, i onda
          vam dođe doktorica i kaže: ‘Aha, vidim  je princip koji Emi najviše odgovara”, kaže Emina majka Maida.
          imate dijete s Downovim sindromom.
          Ništa se vi ne brinite, vidjet ćete kako će
          ona sve moći kao i druga djeca.’ Tada nam   Emini roditelji napravili su veliko slav-  u pedijatrijskim ordinacijama dijagno-
          je dala brošuru koju je ona napisala. Tu je   lje. “Okrenuli smo janje, pozvali prijate-  sticira već tokom prve godine. Upravo
          pisalo sve o Downovom sindromu. Prva   lje, rodbinu i komšije i nekako im na taj   zbog toga, djeca s Downovim sindromom
          rečenica u toj brošuri bila je: ‘Dobili ste   način poručili da mi slavimo, a oni mož-  slabije govore jer je i jezik mišić, kao i
          dijete s Downovim sindromom, čestita-  da nisu znali kako da se postave u toj si-  obrazi i usne. Sve se to, prema Maidinim
          mo.’ Za nas mlade roditelje kojima je to   tuaciji. Jako smo puno čitali o ovoj temi.   riječima, mora dobro izvježbati kako bi
          prvo dijete i neko vam čestita na tome što   Internet je bio grozan, sve crno, teško.   se dijete pripremilo za govor. “Tu su vjež-
          se ono rodilo s Downovim sindromom –   Međutim, svako malo nailazili smo na   be puhanja, coktanja, vježbe s jezikom.
          to je bilo neprocjenjivo. Do tog momenta   literaturu koja je ovo pitanje postavljala   Mi smo Emu na prvi logopedski tretman
          svi su nas strašili i ubijali u pojam riječi-  na drugačiji način, a to bi nam onda da-  odveli s devet mjeseci. Iako su nam go-
          ma: ‘Ne znamo hoće li ona moći hodati,   valo snagu i hrabrost da nastavimo dalje.   vorili da na logopedske vježbe krenemo
          ne znamo hoće li moći govoriti. Vi se već   Od početka smo radili vježbe za motori-  tek kad dijete krene u školu, međutim,
          spremite na sve to’, i riječi tome slične, i   ku, didaktičke vježbe, uključivali smo se   ispostavilo se da bi tada bilo već kasno.
          onda naiđete na nekoga ko vam čestita.   u razne roditeljske grupe u kojima smo   Čitali smo i vidjeli da je to jako važno.
          Ona nam je dala jako puno savjeta u smislu   dobijali informacije od drugih, starijih   Bili smo toliko uporni da smo uspjeli
          porodičnog života. Savjetovala nam je da   roditelja koji su već to sve prošli. Te su   dobiti termin u logopedskom kabinetu
          se ničega ne odričemo, da idemo na izle-  nam informacije bile jako važne. Kada   u Vrazovoj, a to je bio jedini logopedski
          te, na more, u kupovinu, i svugdje gdje   gledam ovako, mnogo nam je bilo važno   kabinet u cijelom Kantonu Sarajevo.
          idemo da vodimo i našu Emu sa sobom”,   da smo zajedno u ovoj priči, i supruga i   Logopedica nas je naučila šta da radimo
          prisjeća se Emina majka Maida.    ja, i da sve nije palo samo na jednog rodi-  i da vježbamo s Emom, i to nam je bilo
            Savjeti su bili u smjeru da je vrlo važ-  telja”, kaže nam Emin otac Nermin Agić.  jako važno. Mi od jednog termina mjeseč-
          no da se i porodica, i prijatelji, i komšiluk                        no nismo imali ništa, a vježbati se treba
          što prije upoznaju s Emom kako bi se svi   ZLATNA SESTRINA UPORNOST  doslovno svaki dan. Prvi period da Ema
          lakše adaptirali. Nakon što su joj doktori   Jedna od karakteristika Downovog   nije nikako imala logopedske tretmane
          dali zeleno svjetlo da je na dobrom putu   sindroma jeste hipotonija, odnosno sta-  jeste posljednjih godinu i po dana. Primi-
          oporavka, da ne mora ići na operaciju srca,   nje smanjenog mišićnog tonusa koje se   jetili smo da se već glas ‘r’ polahko gubi,



         54  28/1/2021 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59