Page 55 - STAV broj 308
P. 55
zato ćemo se opet, vjerovatno u skorije
vrijeme, morati vratiti vježbama. To je
proces koji traje godinama i sve te gla-
sove treba izvlačiti.”
Sarah, Emina sestra, dolazi na ovaj
svijet dvije i po godine nakon Eme. Pe-
dijatrica Ademović savjetovala je Maidi
i Nerminu, ako planiraju imati još djece,
da ne čekaju. Nermin kaže da roditelji
često naprave veliku grešku praveći veliki
razmak između djece. “‘Nemojte čekati,
jer vam drugo dijete može biti najbolji
terapeut’, rekla nam je. I tako je zaista i
bilo. Sarah je nju naučila stvari i pogu-
rala je u onim stvarima koje nama rodi-
teljima ne bi pale napamet. Imala je tri
godine kada nas je pitala: ‘A zašto seka
ide ovako niz stepenice?’ Ema je išla jed-
nu po jednu stepenicu, a Sarah je imala
veliku želju da je nauči kako da ide brže
uz i niz stepenice. Čučnula je ispred nje i
pokazivala joj kako se ide noga za nogom
uz i niz stepenice. Danima je to trajalo
dok je nije doslovno isforsirala da i ona
tako hoda. Zatim, tjerala je da se penje
na drvo i, dok nije to svoje istjerala, nije
odustala. Djeca su, znate, jako uporna”,
priča Nermin.
Često roditelji imaju bojazan da se
nakon djeteta s Downovim sindromom
neće moći dovoljno posvetiti drugom
djetetu, zato i ostaju samo na jednom.
Međutim, iskustvo Nermina i Maide
Agić pokazalo je da upravo drugo di-
jete nadoknadi sve ono što roditelj ne
može i nekad nema vremena da uradi.
Kažu kako su uvijek radili tako što je i
drugo dijete bilo uključeno u ono što
prvom priušte. “Tako je bilo i za vrtić, i
za muzičku školu, kao i za sportske ak-
tivnosti. Prvo smo krenuli s biciklom.
Sari smo dali bicikl i ona je već peti dan
vozila bez pomoćnih točkova. S Emom
to nije bio slučaj. Nju smo godinama
učili. Pucala su nam leđa od tih vježbi i
čuvanja kako bi stekla ravnotežu. Sada
nas četvero idemo na biciklima i vozimo
se svugdje po gradu. Kada dođe zima, s
bicikla pređemo na skijanje. Zbog hipo-
tonije, kao i zbog socijalizacije, shvatili
smo da je moramo uključiti u neki sport,
u neki klub. Uvidjeli smo da je najbolji
izbor ritmička gimnastika. Ema je ima-
la osam godina. Klub KRSG ‘Olimpik’
bio je naš izbor, trenerice su bile izvan-
redne. Oni nisu vidjeli nikakav problem
u Emi, samo dijete u koje treba uložiti
malo više truda i vremena. Imali su vrlo
strogu trenericu na početku, Merimu,
koja je još i pedagog po profesiji. Red,
rad i disciplina, svakodnevna rutina – to
je princip koji Emi najviše odgovara. S
druge strane, klub radi na principu da
jača solidarnost među djecom. Ko god
da radi vježbu na takmičenju, svi ostali
STAV 28/1/2021 55