Page 55 - STAV broj 308
P. 55

zato ćemo se opet, vjerovatno u skorije
                                                                                vrijeme, morati vratiti vježbama. To je
                                                                                proces koji traje godinama i sve te gla-
                                                                                sove treba izvlačiti.”
                                                                                   Sarah, Emina sestra, dolazi na ovaj
                                                                                svijet dvije i po godine nakon Eme. Pe-
                                                                                dijatrica Ademović savjetovala je Maidi
                                                                                i Nerminu, ako planiraju imati još djece,
                                                                                da ne čekaju. Nermin kaže da roditelji
                                                                                često naprave veliku grešku praveći veliki
                                                                                razmak između djece. “‘Nemojte čekati,
                                                                                jer vam drugo dijete može biti najbolji
                                                                                terapeut’, rekla nam je. I tako je zaista i
                                                                                bilo. Sarah je nju naučila stvari i pogu-
                                                                                rala je u onim stvarima koje nama rodi-
                                                                                teljima ne bi pale napamet. Imala je tri
                                                                                godine kada nas je pitala: ‘A zašto seka
                                                                                ide ovako niz stepenice?’ Ema je išla jed-
                                                                                nu po jednu stepenicu, a Sarah je imala
                                                                                veliku želju da je nauči kako da ide brže
                                                                                uz i niz stepenice. Čučnula je ispred nje i
                                                                                pokazivala joj kako se ide noga za nogom
                                                                                uz i niz stepenice. Danima je to trajalo
                                                                                dok je nije doslovno isforsirala da i ona
                                                                                tako hoda. Zatim, tjerala je da se penje
                                                                                na drvo i, dok nije to svoje istjerala, nije
                                                                                odustala. Djeca su, znate, jako uporna”,
                                                                                priča Nermin.
                                                                                   Često roditelji imaju bojazan da se
                                                                                nakon djeteta s Downovim sindromom
                                                                                neće moći dovoljno posvetiti drugom
                                                                                djetetu, zato i ostaju samo na jednom.
                                                                                Međutim, iskustvo Nermina i Maide
                                                                                Agić  pokazalo je da upravo drugo di-
                                                                                jete nadoknadi sve ono što roditelj ne
                                                                                može i nekad nema vremena da uradi.
                                                                                Kažu kako su uvijek radili tako što je i
                                                                                drugo dijete bilo uključeno u ono što
                                                                                prvom priušte. “Tako je bilo i za vrtić, i
                                                                                za muzičku školu, kao i za sportske ak-
                                                                                tivnosti. Prvo smo krenuli s biciklom.
                                                                                Sari smo dali bicikl i ona je već peti dan
                                                                                vozila bez pomoćnih točkova. S Emom
                                                                                to nije bio slučaj. Nju smo godinama
                                                                                učili. Pucala su nam leđa od tih vježbi i
                                                                                čuvanja kako bi stekla ravnotežu. Sada
                                                                                nas četvero idemo na biciklima i vozimo
                                                                                se svugdje po gradu. Kada dođe zima, s
                                                                                bicikla pređemo na skijanje. Zbog hipo-
                                                                                tonije, kao i zbog socijalizacije, shvatili
                                                                                smo da je moramo uključiti u neki sport,
                                                                                u neki klub. Uvidjeli smo da je najbolji
                                                                                izbor ritmička gimnastika. Ema je ima-
                                                                                la osam godina. Klub KRSG ‘Olimpik’
                                                                                bio je naš izbor, trenerice su bile izvan-
                                                                                redne. Oni nisu vidjeli nikakav problem
                                                                                u Emi, samo dijete u koje treba uložiti
                                                                                malo više truda i vremena. Imali su vrlo
                                                                                strogu trenericu na početku, Merimu,
                                                                                koja je još i pedagog po profesiji. Red,
                                                                                rad i disciplina, svakodnevna rutina – to
                                                                                je princip koji Emi najviše odgovara. S
                                                                                druge strane, klub radi na principu da
                                                                                jača solidarnost među djecom. Ko god
                                                                                da radi vježbu na takmičenju, svi ostali


                                                                                                    STAV 28/1/2021 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60