Page 75 - STAV broj 308
P. 75
NAROD TUĐINE “Ako tebe neko počasti, i ti
Otići iz svoje domovine “trbuhom za
kruhom”, živjeti u tuđini, imati jednu do- njega počasti, a nemoj da
movinu u srcu a drugu u svom životu nima- ti stalno druge častiš, a oni
lo nije lahko. Biti tako blizu, a tako daleko!
Ostvariti životni san u tuđini. Daleko od tebe nikad.” “Ako ne moraš
topraka, daleko od Miladina, Mehe i Dra- nekuda ići, bolje ti je kući
gana, daleko od mezara i grobalja, daleko
od bosanskih vrleti i izvora, daleko od sebe ležati.” “Nikoga prvi ne diraj,
i svog. Hvaliti tuđinu, a kuditi svoje. Želje- ali ako tebe neko dirne –
ti bolje sutra, a dočekivati stara jutra! Na-
rod kojeg sudbina otjera, tuđina iskoristi, vrati mu duplo, pa taman da
domovina doziva, rodbina poželi... Narod ti ga je mati rodila.” “Ostarit
između dva svijeta. Između potrage za bo-
ljim životom u tuđini i potrebe za svojim ćeš a nećeš znati šta su ljudi,
životom na svom. Niti su dovoljno dugo u ljudi su pokvareni.”
tuđini da je prihvate, niti dovoljno dugo
van Bosne da je zaborave. Treća generaci-
ja! Narod dijaspore! Ovdje od njih očeku-
ju pare i glasove. Tamo od njih traže dobre Mislili su da je komunista / član partije;
radnike, poslušne. Tamo su uspješni poje- međutim, među rijetkim činovnicima tog
dinačno. Ovdje se hvališu zajedno, a ništa Zehrudin Hadžić doba nije bio, nikad nije dobio člansku kartu.
ne znaju zajedno. Ne vole biti zajedno. Ni Govorio je da su neke ideje komunizma
tamo, ni ovdje! “Zadovoljni” su da se na slične idejama islama, samo da je suština
njih gleda kao potrebu. Vole svoju domo- komunizma daleko od života tadašnjih
vinu Bosnu i Hercegovinu više od nas ov- komunista, kao što je suština islama daleko
dje. Požele je! A kada dođu, onda ih silne od života današnjih muslimana. Bio je običan
procedure naljute. U Bosni ništa nije jed- čovjek s neobičnim pogledom na svijet. Nije
nostavno, ni papir dobiti, a kamoli snove volio raditi, uvijek su drugi za njega radili.
ostvariti. Ostvaruju snove u tuđini, a sanja- Nije se često (u)znojio, a kada bi radio – onda
ju bolju Bosnu s tablicama strane države i bi baš zapeo. Volio je ovaj svijet i njegove
pjesmama “Južnog vetra” u autu. Niti ima čari. Volio je biti u društvu. Volio je da je
Bosne bez bosanske dijaspore, niti srca bo- uvijek on upravu, nije sebi dao “dogovoriti”,
sanskog u dijaspori bez Bosne. Praznina u pa makar i naopako bilo. Govorio bi: “Ako
tuđini nikada ne prestaje. tebe neko počasti, i ti njega počasti, a nemoj
da ti stalno druge častiš, a oni tebe nikad.”
OVIMA I ONIMA “Ako ne moraš nekuda ići, bolje ti je kući
Često čujemo da ljudi traže halal / oprost ležati.” “Nikoga prvi ne diraj, ali ako tebe
od drugih ljudi, do te mjere da za svako ura- neko dirne – vrati mu duplo, pa taman da ti
đeno nedjelo ili neurađeno djelo zbog svoje ga je mati rodila.” “Ostarit ćeš a nećeš znati
bahatosti i nesposobnosti traže halal. Ima i šta su ljudi, ljudi su pokvareni.” Često bi im
onih koji ne traže halal! Jedan od velikih lju- vjerovao i prevarili bi ga. Volio je životinje,
di kazao je: “Oprost je vrlina velikih.” Čak volio je mačke i svaki dan ih hranio. Često
je jedan od velikih ljudi kazao: “Sve svima bi se svađao s komšijama, nekada nije bio
unaprijed halalim / opraštam.” Neko je ka- upravu, ali “tjerao” je svoje. Volio je druge
zao: “Treba oprostiti / halaliti, ali ne treba zafrkavati, a sebe nije dao. Bio je optimista
zaboraviti.” E, ja niti ću zaboraviti, niti ću u životu i govorio bi: “Nemoj se ti sekirati
oprostit / halaliti, uz Božiju pomoć. Neću – neka se drugi sekiraju!” “U ljute ciganke
halaliti niti zaboraviti ni Onima, a ni Ovi- prazna torba, ne traži – ali uzmi što ti se
ma. Onima koji su u ratu rušili domovinu. nudi.” Pomagao je ljude, a nisu to cijenili.
Ovima koji u miru ruše domovinu. Onima Ali on je cijenio svoje, govorio bi: “Ja imam
nemam pravo halaliti zbog šehida. Ovima najbolju nafaku u selu. Niko ne živi dobro
nemam pravo halaliti zbog nepravde. Ja im kao ja i ne mogu se Bogu nazahvaljivati.”
ne halalim. I ne samo to – ne treba im, ni Volio je dobro pojesti, nije žalio para
Onima ni Ovima, ako Bog da, dozvoliti da za to i nije bio škrt. Pravedno je postupao
zbog svojih (ne)djela traže halal. prema ljudima. Zadužio je mnoge, a niko-
me nije ostao dužan. Bio je brzac! Danima
BIO JE ČOVJEK ne bi ništa radio, a onda za jedan dan bi sve
Bio je običan čovjek. Volio je svoje mje- završio. Mogao je taj vakat ležati, čitati no-
sto, svoju čeljad i Bosnu. Bio je musliman vine i slušati radio! Govorio bi: “Mali! Sve
koji se ni u čemu nije isticao. U “doba vjer- će se zvati lani i sve će biti, samo nas neće
nika” nije se “pravio” velikim vjernikom, a biti.” I, eto, njega nema, a mi smo još uvijek
u doba komunizma nije se pretvarao da je tu. Srest ćemo se opet, ali ne još! Do našeg
veliki nevjernik. Ostao je dosljedan! Nije bio susreta, neka ti je lahka crna zemlja, ljudi-
povodljiv, imao je mišljenje i stav o svemu. no! (Posvećeno mom ocu) n
STAV 28/1/2021 75
