Page 71 - STAV broj 308

ČUDESNO MJESTO BLAGIH I
TOLERANTNIH LJUDI

Gora je područje na sjevernim obroncima Šar-planine, na
nadmorskoj visini od 1.800 metara, na tromeđi Kosova,
Albanije i Makedonije. Zbog udaljenosti ovog područja od
glavnih putnih pravaca, još su uvijek u velikoj mjeri očuva-
ni elementi govornog jezika iz 18. stoljeća. Goranci svoj
jezik nazivaju našijenski, a neka je vrsta mješavine make-
donskog i staroštokavskog bosanskog ili srpskog jezika.
Različiti su razlozi što su Goranci do danas uspjeli saču-
vati specifičnu kulturu, tradiciju, pa i jezik.
Goranci su islamske vjeroispovijesti (muslimani suniti) i
svako selo ima svoju džamiju. Osim na Kosovu, ima ih u
devet sela sjeverne Albanije, uz granicu s Kosovom. Pre-
ma općinskim podacima, na području Dragaša i okolice
živi 13.000 Goranaca, te oko 27.000 u drugim državama.
Prema dostupnim historijskim dokumentima koji govore
o porijeklu Goranaca, može se saznati da je tokom kri-
žarskih ratova iz Sirije na prostor Povardarja, a kasnije i
Gore, stigla velika skupina iseljenika, pretežno zanatlija.
Kako su mahom bili iz provincije i grada Alepa, njihovi
današnji potomci još čuvaju obiteljsko ime Halepovci.
Ima ih u Mlikama, Kruševu, Dragašu i Restelici. Isto tako
ih ima i u Prizrenu, gdje su kovači i zanatlije. Ima ih i u
drugim dijelovima Kosova. Goranci tvrde da su islam
primili od Halepovaca prije nego su došli Turci. Među
njima je, kako prenose unutar svoje zajednice, bilo i
derviša, a u selima Brod, Radeša, Restelica i Zli Potok
i derviških tarikata.
Zanimljivo je da je tezu o njihovom porijeklu 1995.
godine potvrdilo ministarstvo vakufa Sirijske Arapske
Republike u dokumentu poslanom tadašnjim vlastima:
“Mi, Muftijstvo okruga Alep u Sirijskoj Arapskoj Repu-
blici, potvrđujemo da je obitelj Al-Aga jedna čvrsta i
drevna obitelj koje se nekoliko članova iselilo 1095.
godine i nastavljeno je njihovo iseljavanje do 1291. godi-
dijelu Gore pjesme na goranskom piše i objavljuje Nazif Dokle. ne i sagradili su džamiju u selu Mlike da im bude mjesto
Nakon toga, dolazi do prave ekspanzije goranske književnosti u za obavljanje vjerskih obreda. Na osnovi toga, ova je dža-
regiji. Mnogi autori objavljuju knjige na bosanskom, makedon- mija zaista vlasništvo ovih obitelji, odnosno arapskih mu-
skom, turskom, albanskom i, naravno, maternjem jeziku. Neki od slimanskih iseljenih obitelji i nije od osmanlijskih građevi-
njih prava su literarna otkrića i biseri koji isijavaju uzlaznu liniju na. Mi potvrđujemo njihovo vlasništvo i molimo nadležne
koja počinje od prošlosti, od, zapravo, iskona, pa sve do savreme- da im u tome pomognu.”
nosti, do današnjeg vremena. Ova po mnogo čemu osobena zajednica često je bivala
U tom smislu priređivači ističu “da pjesnici iz Gore nisu pot- izložena raznolikim vidovima pritisaka i asimilacija. U vrijeme
pali pod jači uticaj narodne poezije, već su u startu prihvatili mo- Informbiroa izvršen je pokušaj albanizacije nad goranskim
derne pjesničke škole”. Tako se zaokružuje jedan egzistencijalni stanovništvom pa su dekretom zamijenjena prezimena koja
prostor od vanjskog prema unutrašnjem, od čovjeka u svijetu do su do tada imala završetak na “ić” onim s albanskim zavr-
svijeta u čovjeku i one vječite borbe ideje i materije, realnog i ima- šetkom. U periodu od 1990. do 2000. godine Goranci koji
ginarnog, esencije i egzistencije. su živjeli na području Srbije, ali i na Kosovu, tamo gdje je
Redoslijed pjesnika u knjizi sačinjen je hronološki, od najsta- pretežno živjelo srpsko stanovništvo, našli su se na udaru
rijeg (Abedin ef. Zejnula, 18. stoljeće) do najmlađeg (Elma Selimi, srpskih radikala. Udare na svoj identitet sumiraju u reče-
1997). U knjizi su još zastupljeni: Omer Lutfi Pačariz, Zejnel Abi- nici: “Goranci su primili islam, a nisu postali Turci, Goran-
din Ferhat, Mesud Islamović, Nazif Dokle, Namik Dokle, Rama- ci su primili i albanska prezimena a nisu postali Albanci,
dan Redžeplari, Ajnuša Islamović Horozović, Sadik Idrizi Alja- sačuvali smo svoj jezik, kulturu i običaje.”
bak, Hamid Isljami Šole, Vejsel Hamza, Ismail Ismaili, Mustafa Jedna od specifičnosti ovog naroda jeste da, iako su mu-
Balje, Nevruz Mehmeti, Murat Muška, Enser Hodža Resteljičanin. slimani, slave i pravoslavni i katolički Božić, Uskrs, Mitrov-
Pjesme u Antologiji objavljene su na goranskom, ali i na bo- dan i Đurđevdan. Objašnjavajući zašto slave i kršćanske
sanskom, srpskom, albanskom i turskom jeziku. Pjesme pisane blagdane, kažu da je to uspomena na običaje predaka i
na albanskom i turskom jeziku publicirane su u originalu i u pre- njihov način iskazivanja poštovanja spram toga.
pjevu na bosanski jezik. Danas, prema Ustavu Kosova, Goranci imaju jedno garan-
Recenzenti su knjige prof. dr. Ferid Muhić i prof. dr. Mua- tirano zastupničko mjesto u Parlamentu.
ljim Kaćka. n

STAV 28/1/2021 71