Page 67 - STAV broj 308

posvetu. Taj nam nepoznati dijak kazuje Kažu da ovaj nišan s majstorski izvedenim turbanom na
da su ova dvojica derviša i gazija poginuli
još 1461. godine, dakle, dvije godine prije prevoj što stoji ponad sarkofaga od klesanih kamenih ploča
nego što će Otomansko Carstvo uništiti položenog na masivni postament obilježava Alipašin grob.
dinastiju Kotromanića i pregaziti cijelu
Bosnu. Oni koji znaju arapsko pismo i ra- Nema na njemu nikakvog natpisa. Da li je paša oporučio
zumiju se u staroturski kažu da na nišanu
Ajni-dede stoje ovakvi stihovi: “O smrti / da se ništa ne piše jer će sve o njemu reći džamija, njegov
Vrata ovog dergaha su rajska / Jer tu po- nadgrobni spomenik, njegov upis u vječnost, ili je jednostavno
čiva gospodar carstva Božije ugodnosti /
On je prijatelj njegovog visočanstva sulta- bilo takvo doba kada su se podizali takvi, nijemi nišani?
na / Kojeg je upućivao na propise o borbi
/ Fatiha / Njegova ličnost, nastojeći da se
odrazi / U ogledalu Božije upute sjedinila
se s Bogom / I njegova čista osoba je u gro- s prugama, zavraćenom s oba kraja. Na Na drugoj strani džamije leži Umihana,
bu / Jer je on umro u borbi mučeničkom prednjoj strani isklesane su dvije rozete, kći Mustafe bajraktara, umrije 1835. i moli
smrću / Srce, kada preletiš sedam nebesa a na leđnoj četiri s polumjesecom i raši- nas da proučimo Fatihu za njenu dušu.
/ Traži kronogram njegove smrti u moru renim dlanom. Na jednom su boku luk i Do nje, pred istim takvim jednostavnim
božije milosti.” Na nišanu Šemsi-dede, isto čomaga, a na drugom nadžak. Nožni nišan nišanom u obliku stele, leži i hadži Kija,
na dvije strane, istim dželi-nesh pismom završava se u piramidu. Naprijed su dvije kći Ibrahimova, a umrije šest godina na-
teku stihovi ovako: “Palata ovog svijeta ptice zagledane jedna u drugu, a sleđa tri kon Umihane. Bože, jesu li se poznavale?
stoji na nesigurnim temeljima / Uzalud- rozete i pored njih životinja sa zavijenim Pred ovim nišanima s turbanima u gu-
no je svako mirovanje / Prispjevši počiva- repom, ne zna se koja jer joj je glava otki- žve leže muškarci. Evo ga hadži Ibrahim,
lištu sunca znanja / Ne odvraćaj svoje srce nuta. Na jednom boku je rozeta, usamlje- sin hadži Ahmeda Odobašića, koji umri-
od njegovih otkrovenja / S ovog položaja na, a na drugom mač i rozeta. U narodu je je 1875. Pa njegov rođak hadži Mustafa
kojem hodočaste velikani svijeta / Daje kružilo predanje kako je ovdje sahranjen Odobašić, bajraktar, sin Avdijin, a preseli
pouku mučenik najbolje vojske / On je sin tatarskog šaha koji pade kao žrtva pri 1822. godine. On nam sa svog nišana poru-
uistinu vođa izvidnice / Njegova je mazga osnivanju Sarajeva. čuje da je “smrt piće koje će svako popiti, a
predvodila Fatihovu vojsku / Pet stubova U ovom otvorenom turbetu pod ku- grob prolaz kroz koji će svako proći”. A na
vjere daju kronogram njegove smrti: /Ta polom, podignutom s lijeve strane ulaza, ovom nišanu s uklesanim cvijećem ispisan
on je na putu mučeništva dao svoju dušu.” tu odmah uz Idadija česmu, u ovim graci- je skoro cijeli rodoslov. Tu piše da je hadži
Još je jedan šejh sahranjen ovdje. Kazu- oznim kamenim sarkofazima sahranjeni Mustafa-beg Dženetić preselio 1876. u se-
je se da bi to mogao biti i jedan od imama su Behdžet, sin Mehmed-bega Muteveli- damdesetoj godini. Bio je sin Fejzulah-age,
Alipašine džamije. Umro je 18. maja 1795. ća, rođen 1897. godine, i Abdulah zvani unuk Ismail-bega, a davni predak borio se
godine. Natpis na tom nišanu s druge strane Avdo, sin Saliha Sumbula, rođen 1885. pri osvajanju Bosne. Oni koji su postavlja-
džamije odjekuje duhom slova sa stećka i Oni su u zimu 1915. umrli u kazamatima li nišan tvrde da je Mustafa-beg postupao
poklapa se u cijelom jednom stihu. Pa po- Aradske tvrđave u Rumuniji, od tifusa, po islamu i da je zaslužio Božiju milost. Sa
slušajmo: “Neka molitva bude svrha po- od tuberkuloze, od gladi, od batina ne- svog nišana Husein Jamak skromno moli
sjete ovom grobu / Ono što sam ja danas ti milosrdnih stražara. Za njih se kazuje da da mu se prouči Fatiha, a umrije 1806. Do-
ćeš biti sutra / Pokojni šejh Mustafa, imam, su bili aktivisti Muslimanskog prosvjet- čim, “pomilovani i oprošteni sarač Abdu-
sin Mustafin / Za njegovu dušu prouči Fa- no-kulturnog društva “Gajret” i da su, kao lhamid, alemdar” leže 1604. godine, on je
tihu.” I imam Ibrahim, sin Mustafa-efen- i većina tadašnjih intelektualaca njihove valjda poznavao Alipašu i susretao ga kada
dije, zasigurno je službovao u Alipašinoj generacije, sanjali o južnoslavenskom uje- se ovaj vratio u Sarajevo i selamio se s njim
džamiji. Na nišanu mu čatal-turban, onaj dinjenju i Beograd vidjeli kao balkanski i ljubio mu ruku. U produžetku, prema uli-
na pero, nosahu ga učenjaci, a nakon skro- Pijemont, a takve je, kazuju nam histori- ci, leže naši savremenici, heroji i poznate
mnog natpisa stoji godina 1218, što se rav- čari, bez milosti hapsilo nakon atentata ličnosti: Hakija Turajlić, Safet Zajko, En-
na s 1803/1804. na Ferdinanda i Sofiju. Njihove su kosti ver Čaušević, Kasim Begić, Enver Šehović,
iz golemog aradskog groblja prenesene Zaim Imamović, Mustafa Hajrulahović,
NIŠANI U HAREMU 1928. godine, na dvadeset petu godišnji- Safet Isović, Rifat Bilajac, Nijaz Durako-
Posebnu pažnju oduvijek je privlačio cu osnivanja “Gajreta”, i tada su obojica vić..., a prošle godine sahranjeni su Hasan
taj nišan s neobičnom kapom, šiljatom, dobili svoje ulice u Sarajevu. Muratović i Sead Jamakosmanović. n

STAV 28/1/2021 67