Page 66 - STAV broj 308

DRUŠTVO

izvijenim u laktove, a ponaosob spominjaše i da je sve što će od njihove domaje ostati u piše jer će sve o njemu reći džamija, njegov
besprijekorne linije i usklađenost s okoli- dugim stambolskim godinama baš ta slika nadgrobni spomenik, njegov upis u vječnost,
nom. Na kraju se svi sjatiše oko njih dok koja se širi iza njih i koju nastoje ucrtati u ili je jednostavno bilo takvo doba kada su
su stajali u tremu i čitali natpis uklesan u sebi da je iz njih nikada nikakvo čudo ne se podizali takvi nijemi nišani? U prilog
zelenom kamenu ponad vrata od kojeg su izbriše. I zato će se baš ovo mjesto, gdje ovoj drugoj mogućnosti ide činjenica da
obični ljudi, tiskajući se bezobzirno pre- su se susretale vode i gdje je sve šumjelo u ni ostali nišani gazija i derviša, koji bijahu
ma ulazu, mogli odgonetnuti tek to da je prozračnosti, a niz slapove se otkidale sit- sahranjeni u prvim godinama otomanske
raspoređen u četiri reda i izvučen gizda- ne praške omahe i blago, poput majčinske vlasti, ne nose nikakve natpise. Stručnjaci
vim i kitnjastim slovima koja njima ništa ruke spuštale mu se na čelo, svom oštri- su sa sigurnošću utvrdili da su natpisi na ta
drugo ne govorahu. Stoga svi otvoriše usta nom sudbine urezati u dječakovo pamće- dva nišana s turbanima derviša nakšiben-
da bolje čuju kada jedan od onih učenih nje. Te slike, godinama presovane u najdu- dijskog reda koji stoje uz sarkofag uklesani
poče da tumači natpis: “Njegova ekselen- bljim pećinama ljudske duše, naglo će se i dvjesto godina nakon postavljanja. To su
cija gazi Ali-paša podiže u ime Boga dom osloboditi u poznijim godinama, kada iza nišani dvojice sufija, učenjaka, evlija i ga-
dobrih ljudi. Na svijetu nema sličnog hra- leđa ostanu sve velike bitke, istrošenost i zija, Ajni-dede i Šemsi-dede. Oni, vjeruje
ma, to je bogomolja istinske spoznaje, dom umor preuzmu svaku misao, a starost poč- se, spadaju među najstarije u Sarajevu, a
iskrenih vjernika. Bog nam nadahnu njen ne razmekšavati dušu. Noću, u samoći ša- neki tvrde i u cijeloj Bosni.
kronostih: ‘Stjecište asketa, dom onih koji tora, te će slike sve strastvenije u njemu Nišani dvojice mistika nisu oduvi-
Boga ljube.’” buditi želju da se jednom vrati na mjesto jek bili uz Alipašinu džamiju. U vrijeme
gdje je sve njegovo izavrlo ka njemu i da kada je građena stajali su gore, uz potok,
OD TORNIKA DO STAMBOLA ondje ostavi trag o dječaku u kmetovskim a poslije su od džamije odvojeni glavnom
Kažu da je Alipaša rođen u selu Droz- ritama kojeg je jednog dana povelo da ga sarajevskom džadom. Ona dobi i ime po
gometva, tu, u blizini Hadžića. Selo se ra- naposljetku vrati uvijenog u kadifu i svilu, njima – Gazileri džada, gazijski drum, a
širilo na obalama potoka Vihrica što izla- ali s takvom provalijom u duši koju ni sva danas se zove Ulica Maršala Tita. A ova
zi ispod Brdanjka, na kojem s pečatom na mora slave nisu kadra popuniti. ulica što se protegnu od Miljacke pa pred
čelu stoji stećak velikog kneza bosanskog U istoj toj noći hiljade muškaraca očeli- džamijom presiječe glavnu džadu dobi na-
Radoja Radosalića, te se slijeva u Hadžiće čenih kroz stotine bitaka kojima su sablja- ziv po Alipaši. Čovjek se iskreno nada da
i ondje svu svoju vodu predaje Zujevini, ma i umom širili najveće carstvo na svije- će se još dugo u Sarajevo sa sjevera ulaziti
koja se s Ivan-planine spušta u Sarajevsko tu u samoći svojih šatora pretvarat će se u Alipašinom ulicom i da je prošlo vrijeme u
polje i u Osjeku se ulijeva u Bosnu. Ondje, s dječake koji bi svu slavu i sav svoj imetak kojem će svaka nova vlast mijenjati imena
druge strane Brdanjka, brda koje je po svoj i svu sultanovu milost dali za samo jedan ulica, ne obazirući se na tradiciju, običaje
prilici naziv dobilo po brdanjcima, hrasto- tren, tren u kojem će im se majčin dlan i simboliku ovog grada koji i živi od te tri
vima, protječe rijeka Lepenica. Cijeli ovaj spustiti na oznojeno čelo i dozvati ih iz riječi – tradicije, običaja i simbola.
kraj između Kreševa, Kiseljaka i Fojnice gorkog sna. San jednog od onih koji su se Tu gdje je zgrada Higijenskog zavoda
dobio je naziv po njoj, a i srednjovjekovna popeli sultanu do koljena predočio nam je nekada je stajalo turbe, kažu sarajevski lje-
župa u kojoj su Radosalići obilježili svoju pisac koji je dosegao najveću slavu na Bal- topisci. Hodočastili su mu mnogi, iščući
plemenitu zvaše se istim imenom. Roditi kanu. On ga je vidio u sepetu ovješenom o spasenja, zdravlja i nafake. Oni koji ga se
se u Drozgometvi značilo je biti okružen konjski trbuh, kao ptiče ispalo iz gnijezda sjećaju opisuju ga kao skromno. Bilo je
potocima i rijekama i saživjeti se s vodom, drhtao je pred vodom koja je nadolazila sa istesano u drvetu i ozidano čerpićima, a
ali dječaku koji će kao adžami-oglan biti svakim korakom konja što gazi Drinom i pokriveno ćeremidom. Uprkos tolikoj ne-
odveden u Istanbul, gdje će mu promije- penjala se prema njegovom sepetu, prije- nametljivosti, narod ga je oduvijek zvao
niti ime i vjeru i pripremati ga za vojnika teća, svakog časa ova će ga voda ugušiti. Gazileri, ili junačko turbe. U njemu bija-
ili za službu u prostranom Otomanskom hu dvije drvene kubure, dva sarkofaga. Tu
Carstvu, eto, neće biti dozvoljeno da odra- ŠEJHOVI I EVLIJE bijahu položena tijela plemenitih derviša
sta na svojoj djedovini. Kažu da ovaj nišan s majstorski izve- Ajni-dede i Šemsi-dede, a nad njima dva
Ostat će zasigurno u Alipaši žal za denim turbanom na prevoj što stoji ponad kamena nišana. Turbe je porušeno 1950.
žuborom voda koje prosijecahu legendarne sarkofaga od klesanih kamenih ploča po- godine, a nišani su prebačeni ovamo pred
bosanske šume i buđaše ga iz prvih snova. loženog na masivni postament obilježava Alipašinu džamiju. Prepoznajemo ih samo
Da li je barem jednom, prije nego što će ga Alipašin grob. Nema na njemu nikakvog po tome što se neko dvjesto godina nakon
otomanski službenici zauvijek otrgnuti od natpisa. Da li je paša oporučio da se ništa ne što su podignuti dosjetio da ukleše u njih
kuće, bio tu, na Torniku, kako se zvao trg
u Vrhbosni na kojem će iz njegovog živo-
ta, iz njegove slave, iz smrti njegove, nići
džamija? Ili će biti da je u vrijeme kada
Sarajevo postajaše grad baš tu bilo zborno
mjesto. Tu su po svoj prilici skupljali dje-
čake iz okolnih sela, uhrpavali ih ovdje, a
onda, kada bi bili skupljeni svi koji su za
tu godinu popisani da idu u Stambol, to-
varili ih i vozili dalje.
Dok su volovi uzvlačili teška gvozdena
kola uz Miljacku, pravi buljuk plavokosih
glavica okretao se niz rijeku i dječaci su svo-
jim širom otvorenim očima upijali svaku
sliku, sluteći duboko u sebi da mnogi od
njih nikada više neće vidjeti svoj rodni kraj

66 28/1/2021 STAV