Page 66 - STAV broj 140

DRUŠTVO

prvi put u životu, bavim isključivo onim Priča! Priča kojoj možete povjerovati da općenito, zemlja velikih, neotkrivenih
o čemu sam sanjao... Zaista, budite opre- se dogodila! Život, dakle! talenata i fascinantnih priča. Tradicija je
zni sa snovima, znaju se ostvariti, a meni STAV: Vaši literarni počeci vezani su za važna. Naši prethodnici toliko su viso-
su se ostvarili tako što sam se, nakon sta- objavljivanje kriminalističkih romana i ko podigli vrijednosnu ljestvicu da ih je
tistički najuspješnije decenije u historiji novela pod pseudonimom Gold Tauc- samo prokletstvo malog jezika uskratilo za
Kamernog teatra 55, odjednom našao u her. Prema nekim izvorima, ti su romani svjetsku promociju. Srećom, književnost
(ne)prilici da u Bosni živim samo od pisa- prodani u više miliona primjeraka. U ko- ne traži neke velike finansijske uvjete, za
nja... Kao da su mi trebale upravo te dvi- joj je mjeri pisanje krimića, koji se da- razliku od, recimo, filma, pa i slikarstva,
je godine – ne ponovile se! – da napišem nas nerijetko smatraju žanrom trivijalne kiparstva... Dovoljni su vam samo “muka,
neke od svojih najboljih stranica. Životna književnosti, oblikovalo Vas kao autora?
parabola sklopila se na dobar način pa mi Mogu li književne tehnike i postupci “tri- Možda najbolje ispisanu
je gospođa s Biroa za zapošljavanje u No- vijalne” književnosti, kako smatraju neki scenu u scenariju
vom Sarajevu, kojoj sam se uredno javljao teoretičari, spasiti književnost kao kul- “Remakea” režiser Dino
svakog dvanaestog u mjesecu, uručujući turnu činjenicu u vremenu dominacije Mustafić s razlogom je
ponovo radnu knjižicu i spuštajući cvi- filmske umjetnosti? izbacio jer je, savršeno
kere na sto, rekla: “Gospodine Topčiću, TOPČIĆ: To su neki moji studentski stvarna, ličila na literarnu
vi ste u mojoj karijeri prvi direktor koji književni pokušaji koje, dakako, ne stav- konstrukciju. Majstor
je završio na birou... ali i prvi koji s bi- ljam u svoju bibliografiju, niti ih se sti- život je namjestio da, u do
roa ide za direktora!” Ponosan sam na te dim, ali ako sam nešto naučio od, npr., tada najvećoj razmjeni, u
svoje tri godine u TVSA jer sam, zajedno velikog Georgesa Simenona jeste to da posljednji trenutak, ne znam
sa svojim saradnicima, pokušao graditi književnost naprosto ne smije biti – do- zašto, pređem u autobusu
metropolsku televiziju, izvukao to javno sadna. Akcija, akcija, akcija – više je to, sa sjedišta br. 3 na sjedište
preduzeće iz gubitaka i ostavio novac za srećom, utjecalo na mene kao filmskog br. 4, pa je četnički metak,
nabavku nove opreme. Značaj te televizi- scenaristu i dramskog pisca, nego kao na kojem nije pisalo “Zlatko
je, uprkos stalnim prijetnjama o gašenju, na romansijera i pripovjedača. Vjerujem Topčić”, umjesto mene,
mora rasti jer smo, zapravo, medijska ko- u radost čitanja! Svoj sam književni ukus pogodio zarobljenika koji
lonija u kojoj televizije iz susjedstva uzi- ipak gradio na “pravim vrijednostima”, je nepredviđeno uskočio
maju lavovski dio marketinškog udjela, ali se rado sjetim tih tiraža i honorara u razmjenu da bi popunio
a krinku profesionalizma i objektivnosti o kojima, sada kada sam “pravi pisac”, jednačinu 108 za 108
vješto skinu prvom prilikom kada naiđe mogu samo sanjati.
neka od naših čestih “složenih situacija”.

STAV: Likovi Vaše duologije stvarne su STAV: Kako gledate na postmodernistič-
ličnosti, ali je njihovo postojanje istovre- ko relativiziranje razlika između “ozbilj-
meno dovedeno u pitanje. Zbog čega? ne” i “trivijalne” književnosti? Kako su
TOPČIĆ: Moja je knjiga dosta zahtjevna se bošnjačka i bosanskohercegovačka
za čitanje i tumačenje (ovo nema veze s književnost pozicionirale u odnosu na
njenim kvalitetom!) jer se, zapravo, stal- ovu relativizaciju? Uopće, kako vidite
no prepliću hiperrealizam i fikcija, što našu savremenu književnost?
se dosljedno odnosi i na autora/naratora, TOPČIĆ: Imamo doista dobru književ-
pogotovo kada je u pitanju Dagmar, jer nost, i ne slutimo koliko dobru – nezaslu-
je u toj e-mail korespondenciji (?) ko- ženo dobru! Imamo odavno plejadu velikih
autorica (?) i dotična gospođa Dagmar slikara, glumaca, režisera... nesrazmjerno
Veškrnová-Havlová istaknuta glumica i našoj veličini i, pogotovo, ulaganjima u
druga supruga češkog pisca i državnika kulturu. Ne hvalimo se onim što je naše
Václava Havela. Ja pišem štivo u kojem najbolje, “domaće a svjetsko”, nego to po-
ništa nije izvjesno i pouzdano, nego je tcjenjujemo na svaki način... Ne plediram
zbunjujuće i neočekivano. Taj je tekst, da imam potpuni uvid u sve što se događa
zapravo, Igra s čitaocem, ako on na nju u okruženju, gdje se svakojaki književni
pristaje, pa zato u njemu posežem za svim bofl promovira u veliku književnost, čak
književnim rodovima kako bih, intencio- i preko naših medija, ali ono što znam je-
nalno, napisao “Totalnu Knjigu”. U duo- ste da je gotovo sve što je književno živo
logiji se čini očiglednim opis više stvar- u Bosni ili iz Bosne. Neki su francuski
nih ličnosti, ali ja, ipak, činim upitnim kritičari, govoreći o mom romanu La
njihovo postojanje. Važna je samo Igra! mot de la fin (Završna riječ), uočili da smo,

Nije lijepo u književne razgovore uplitati profane stvari, ali
tražiti nešto što vam pripada pravnim putem ovdje vas vodi
u situaciju da, npr., pravosnažnu, izvršnu presudu kojom sud
nalaže filmskom producentu Almiru Šahinoviću da mi na
ime autorskog honorara isplati oko 40.000 KM mogu samo
uokviriti, okačiti o zid i na rate plaćati velike sudske troškove

66 9/11/2017 STAV