Page 69 - STAV broj 140
P. 69
bošnjak u new yorku
Čekajući treći pogodak
Hoće li na kraju
preostati samo
sjećanja na sjećanja
Ljudi su se vraćali na svoja mjesta s hranom i pićem u rukama.
Piše: Klasična američka porodična stadionska atmosfera, toliko drugačija
Nebojša od naše u kojoj je navijanje za svoj klub pitanje života i smrti, susret
ŠERIĆ ŠOBA s navijačima suprotnog tima skoro pa poziv na obračun. Stadion je
ovdje više tržni centar nego sportsko borilište, zabavljanje publike
mnogo je važnije od rezultata
Ko zna po koji put, sjedili smo u potonuo sam u atmosferu stare “Parkuše”, iz “Parkuše”, odlučili smo se provozati
“Parkuši”. Bilo nas je deset za smijao se, pokušavao se prisjetiti svih de- žičarom. Nekom pade na pamet ideja da
istim stolom koji smo nekako talja koji su mi mogli nešto značiti. Da- se s Trebevića vratimo pješke kroz snijeg.
uspijevali uzurpirati svaki dan. lje nije išlo. Sjećanje nije film koji možeš Uskočili smo u kabinu koju je neko, na
Zima, bljuzga, jugo puše, grane u parku premotati do željenog trenutak i pogle- moje zaprepaštenje, uskoro počeo ljuljati.
savijaju se pod jakim vjetrom, kroz zrak dati. Upinjao sam se, ali džaba. To mi se Prolomio se smijeh, a meni nije bilo do
lete plastične kese i stare novine, narod dešavalo i kada sam htio nastaviti sanja- smijanja. Nikad nisam bio ljubitelj visi-
nespretno izbjegava velike lokve na pje- ti neki san, ali zvuk budilice bio je jači ne, pogotovo u takvoj situaciji. Kabina
šačkim prelazima. Sjedili smo svi u ne- i sve bi se bespovratno raspršilo. Nije se se brzo zadimila cigaretama, prepričava-
kim đubretarcima i kaputima načičkanim teško bilo sjetiti kockastih prljavih ma- le su se priče s posljednjeg ljetovanja u
hevi-metal bedževima. Odlaganje garde- snih stolnjaka probušenih cigaretama, ali Orebiću, kampovanja sa što manje para.
robe u kafani trebalo je platiti, ko bi bio kako prizvati u sjećanje sve ostalo... Mogao Čim smo sišli s uspinjače, duboko se
lud da na to baca pare; sjediti u debeloj sam se prisjetiti imena brkatog konobara udahnulo. Teški smog i prljavština gra-
jakni u toploj kafani bio je mnogo manji kojem smo se ulizivali da nas ne izbacu- da ostala je dolje, daleko ispod nas. Na
problem. Ali, dovoljan da se osjeti nela- je tek tako, možda sam se mogao sjetiti takvom čistom zraku baš je bio merak
goda prilikom svakog prolaska konoba- i koliko je koštalo odlaganje garderobe. zapaliti cigaru. Krenuli smo nizbrdo no-
ra koji nas je mrko posmatrao. Već je bio šeni nekim čudnim avanturizmom. Bili
ispraznio tri velike svijetloplave plehane Pauza se završila, ljudi su se vraćali na smo tinejdžeri, ništa nam nije bilo teš-
pepeljare koje smo napunili opušcima svoja mjesta s hranom i pićem u rukama. ko. S vremena na vrijeme preskakali smo
plave “Morave” i “Yorka” i ispražnjenim Klasična američka porodična stadionska bodljikavu žicu, prolazili kroz tuđa ima-
košpicama od suncokreta maznutih na atmosfera, toliko drugačija od naše u kojoj nja. Nije prošlo dugo i izbismo na neki
Baščaršiji. Neko je izvadio siću iz džepa je navijanje za svoj klub pitanje života i put koji smo nastavili slijediti. U jednom
i naručio kuhano vino. Konobar napravi smrti, susret s navijačima suprotnog tima momentu primijetismo konjski leš bačen
facu: “Jedno kuhano vino na vas deset?” skoro pa poziv na obračun. Stadion je ov- pokraj puta. Nikad prije nisam vidio ništa
Niko nije imao prebijene banke. Bio je dje više tržni centar nego sportsko borili- slično. Neko se popeo na mrtvog konja i
kraj mjeseca, svima su starci čekali pla- šte, zabavljanje publike mnogo je važnije skakao po njemu; ko zna koliko je dugo
će k’o ozeblo sunce. Čaša vina obrnula je od rezultata. Smrad (ili miris) brze hrane nesretni konj tu ležao. Ostavismo tu sce-
krug, svako je otpio pomalo. A onda je bio je nesnosan uprkos vjetru. Veliki na- nu iza nas i nastavismo nizbrdo. Dalje se
neko počeo pričati masne viceve, krenu- vijački orkestar s trubama i bubnjevima više ničega ne sjećam.
li smo padati pod sto. Toliko smo se gla- nije prestajao ni između dvaju poluvre- Sudija je odsvirao kraj. Publika je
sno smijali da nas je brkati konobar sve mena, stotine velikih displeja trpali su tužno otpuhivala. NYC FC pobijedio
redom izbacio iz kafane. poruke u podsvijest naroda. je s 2:0, ali to nije bilo dovoljno za pro-
laz. Palo je nekoliko stativa, nekoliko je
Ove komične situacije iz daleke proš- Utakmica se nastavila, David Villa izglednih prilika propalo, tako da je re-
losti sjetio sam se u dokolici poluvremena nije davao sve od sebe, trener Patrick Vie- zultat ispao realan.
fudbalske utakmice u Bronxu, na Yankee ira šetao je nervozno pokraj aut-linije, a Kiša je rominjala. Hiljade ljudi guralo
stadionu, u utakmici četvrtfinala play-offa ostarjeli Andrea Pirlo sve je to nemoćno se kako bi se što prije dokopali podzemne
koja je odlučivala da li će dalje proći NYC posmatrao s klupe. Iako je rezultat bio željeznice. Posmatrao sam sve to s neka-
FC ili Columbus Crew. Ama baš ništa nije pozitivan, trebao je još jedan gol koji ni- kvom sjetom i pitao se da li ću se jednog
povezivalo ove dvije stvari. kako nije padao. Raja na stadionu gubila dana sjetiti bilo čega s te utakmice, osim
je strpljenje. onoga čega sam se već sjetio. n
Šokiran iznenadnim i ničim izazvanim
sjećanjem, zaboravio sam gdje se nalazim, A onda, opet, odnekud iskoči sjeća-
nje. Nekoliko dana nakon izbacivanja
STAV 9/11/2017 69
