Page 68 - STAV broj 140
P. 68

DRUŠTVO

preko “Alijinih” medija najavljuje u “Ali-      Bilo nas je pet-šest                          rijetkih koji je dvostruki laureat. Znam
jinom” Kamernom teatru 55!!! – baš kao          zarobljenika koji smo trebali                 da su prethodni dobitnici uz kolajnu do-
što je scenarij za film Čovjek niotkud izba-    pomoći, među nama i neki                      bijali 7.000 KM. Imao sam strpljenja i
vio Tarika Karagu. Kao i na filmu, pod          starac koji je, valjda od                     razumijevanja za tešku finansijsku situa-
prisilom se na aerodromu odričem imo-           straha, stalno pričao s jakim                 ciju, ali kada sam pozvan da prisustvujem
vine, ali, za razliku od Karage, koji odlazi    sandžačkim akcentom, što                      svečanosti uručenja Godišnje nagrade za
u Pariz, ja prelazim u slobodni dio mog         je u to vrijeme bio dodatni                   2014. godinu, a zatim i 2015. godinu, za-
rodnog grada. On u Parizu realizira film,       rizik. Tenkisti su odlučili                   čudio sam se. Zabrinuo! Zar, hronološki
a ja prisustvujem premijeri predstave koja      da se zabave i starcu su                      gledano, 2013. ipak ne prethodi 2014. i
je salvama pozdravljena s brda. Naravno,        sajlom, kojom su izvukli                      pogotovo 2015. godini i otkud novac za
u životu je sve bilo mnogo gore i užasnije      kamion, zavezali noge i                       potonje, a nema za moju?! Zašto mi i to
nego što to podnosi film. Možda je naj-         počeli ga vući po putu,                       malo književne radosti treba zagorčati
bolje ispisanu scenu u scenariju režiser        kao u vesternima                              moj esnaf, moj sindikat (!), moj art me-
Dino Mustafić s razlogom izbacio jer je,                                                      nadžer (!), moj izdavač (!), moja asoci-
savršeno stvarna, ličila na literarnu kon-      očekuješ rafal. Ništa! Kada smo se vratili    jacija koja mi je bila kuća devet godina?
strukciju. Majstor život je namjestio da,       na Grbavicu, prebacio sam starca preko ra-    Nije lijepo u književne razgovore uplitati
u do tada najvećoj razmjeni, u posljednji       mena kao ćilim i odnio ga u njegov stan u     profane stvari, ali tražiti nešto što vam
trenutak, ne znam zašto, pređem u auto-         prvom Vemexovom neboderu na Grbavici,         pripada pravnim putem ovdje vas vodi
busu sa sjedišta br. 3 na sjedište br. 4, pa    što me je poštedjelo batina koje su dobili    u situaciju da, npr., pravosnažnu, izvrš-
je četnički metak, na kojem nije pisalo         ostali iz moje grupe zarobljenih. Prepoznat   nu presudu kojom sud nalaže filmskom
Zlatko Topčić, umjesto mene, pogodio za-        ćete elemente iz Remakea kada Tarik Ka-       producentu Almiru Šahinoviću da mi
robljenika koji je nepredviđeno uskočio         raga na sličan način pomaže zarobljeniku      na ime autorskog honorara isplati oko
u razmjenu da bi popunio jednačinu 108          koji je pjevao sevdalinku.                    40.000 KM mogu samo uokviriti, okačiti
za 108. Moja krvava torba u kojoj sam                                                         o zid i na rate plaćati velike sudske troš-
kao svu svoju imovinu ponio u novi ži-          STAV: Dugo ste uključeni u rad važnih         kove, jer se dotični dosjetio da isprazni
vot samo svoje četiri dotadašnje knjige i       kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini.  račune “Heft Production” d.o.o. i osnuje
vokmen s kasetom Elvisa Presleya!? Da,          Jedan ste od osnivača Društva pisaca BiH      novu firmu “Agencija Heft Production”
dođu te slike na san, sve rjeđe, ali dođu...    i njegov prvi sekretar. Kako danas gleda-     (sic!), s kojom, neometan, nastavlja tro-
Svjedočio sam na Sudu za ratne zločine i        te na ovu važnu instituciju kulture? Da li    šiti budžetska sredstva i potpisivati ugo-
govorio istinu jer tolikom zlu nije trebalo     je ona potrebna i koje ciljeve treba ispu-    vore koje ne kani ispuniti. Pa vi u Bosni
ništa dodavati. Svjedočim, zapravo, sve         njavati? Uopće, kako gledate na status        pokušajte biti pisac i živjeti od pisanja!
ove godine svojim književnim pismom,            koji imaju pisci u Bosni i Hercegovini?
ispunjavajući zavjet koji sam tada dao.         TOPČIĆ: Status pisca u Bosni jednak           STAV: Član ste i P.E.N. centra Bosne i
Ako ostanem, nekim čudom, živ. Nakon            je statusu knjige u Bosni! Nisam vjero-       Hercegovine. Smatrate li da je ova orga-
reintegracije Grbavice, s gađenjem sam          vatno najbolji primjer, ali ću vam nerado     nizacija u Bosni i Hercegovini legalna s
se vratio u svoj stan u kojem nije bilo ni-     navesti dva moja iskustva kao autora. Za      obzirom na to da već godinama ne us-
čeg osim, na golom podu, moje prezrene          roman Dagmar dobio sam u decembru             pijeva organizirati Skupštinu? Kako gle-
biblioteke i dva akvarela Romana Petro-         2014. godine, u Karahasanovom pred-           date na to da Abdulah Sidran ne može
vića izvađena iz “skupocjenih” ramova!          sjedničkom mandatu, Godišnju nagra-           postati član P.E.N.-a?
STAV: Na Trebeviću i Grbavici ste tokom         du Društva pisaca za najbolju knjigu u        TOPČIĆ: Odavno je ova važna institucija,
zarobljeništva svjedočili razaranju Sara-       2013. godini. To je strukovna nagrada i       ovo svojevrsno “ministarstvo inostranih
jeva, ubijanjima i maltretiranju građana.       zato posebno vrijedna, a jedan sam od         poslova u kulturi”, u agoniji, kadrovskim
Kako na to gledate dvadeset pet godina                                                        lutanjima i vakuumima, u statutarnoj ekvi-
poslije? Odete li na Trebević?                                                                libristici – otkad su glavnu riječ izgubili
TOPČIĆ: Idem, naravno, na Trebević ve-                                                        članovi koji su zaista pisci i, pretežno, oni
oma često, moj je, kao i svaki pedalj ove                                                     koji su rat proveli u Bosni, pa im je to, kao
zemlje. U početku, bilo je neke nelagode,                                                     umiješanim i zatrovanim, sada mahana.
da... Trauma iznad “Prvog šumara”, negdje                                                     Sidran je naš najveći živi pjesnik, scena-
u januaru 1993, svega nekoliko dana uoči                                                      rista čiji su filmovi pobijedili na sva tri
moje razmjene na Kuli. Kamion s drvima                                                        najveća svjetska filmska festivala i jedan
skliznuo je s puta pa je došao tenk da ga                                                     od osnivača P.E.N.-a, koji ga, međutim,
izvuče. Bilo nas je pet-šest zarobljenika koji                                                svojevremeno nije zaštitio od kleveta za
smo trebali pomoći, među nama i neki sta-                                                     njegov časni ratni doprinos odbrani. Da-
rac koji je, valjda od straha, stalno pričao                                                  kako, s namjerom da se krivica za rat po-
s jakim sandžačkim akcentom, što je u to                                                      dijeli na ravne časti, udbaške objede su ga
vrijeme bio dodatni rizik. Tenkisti su od-                                                    svrstavale u rang s Karadžićem, Ćosićem,
lučili da se zabave i starcu su sajlom, kojom                                                 Aralicom, kao pravedan uteg na bošnjač-
su izvukli kamion, zavezali noge i počeli                                                     koj strani. Umjesto da uživa počasni sta-
ga vući po putu, kao u vesternima... Ječao                                                    tus, vješto dizajnirana glasačka mašina mu
je ležeći na ledu i molio za pomoć. Nisam                                                     ne dozvoljava pristup njegovoj kući. Ne
ja nikakav junak, reagirao sam instinktiv-                                                    treba Sidranu P.E.N., nego P.E.N. nasuš-
no i krenuo ka njemu, tek tada shvativši u                                                    no treba Sidrana, njegovu međunarodnu
šta se upuštam. Začudo, prestale su šale,                                                     reputaciju i glas! Nemamo mi previše da
nije više bilo ni psovki... Muk nakon kojeg                                                   bismo se bilo koga odricali, pogotovo naj-
                                                                                              boljih među nama!      n

68 9/11/2017 STAV
   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73