Page 68 - STAV broj 140
P. 68
DRUŠTVO
preko “Alijinih” medija najavljuje u “Ali- Bilo nas je pet-šest rijetkih koji je dvostruki laureat. Znam
jinom” Kamernom teatru 55!!! – baš kao zarobljenika koji smo trebali da su prethodni dobitnici uz kolajnu do-
što je scenarij za film Čovjek niotkud izba- pomoći, među nama i neki bijali 7.000 KM. Imao sam strpljenja i
vio Tarika Karagu. Kao i na filmu, pod starac koji je, valjda od razumijevanja za tešku finansijsku situa-
prisilom se na aerodromu odričem imo- straha, stalno pričao s jakim ciju, ali kada sam pozvan da prisustvujem
vine, ali, za razliku od Karage, koji odlazi sandžačkim akcentom, što svečanosti uručenja Godišnje nagrade za
u Pariz, ja prelazim u slobodni dio mog je u to vrijeme bio dodatni 2014. godinu, a zatim i 2015. godinu, za-
rodnog grada. On u Parizu realizira film, rizik. Tenkisti su odlučili čudio sam se. Zabrinuo! Zar, hronološki
a ja prisustvujem premijeri predstave koja da se zabave i starcu su gledano, 2013. ipak ne prethodi 2014. i
je salvama pozdravljena s brda. Naravno, sajlom, kojom su izvukli pogotovo 2015. godini i otkud novac za
u životu je sve bilo mnogo gore i užasnije kamion, zavezali noge i potonje, a nema za moju?! Zašto mi i to
nego što to podnosi film. Možda je naj- počeli ga vući po putu, malo književne radosti treba zagorčati
bolje ispisanu scenu u scenariju režiser kao u vesternima moj esnaf, moj sindikat (!), moj art me-
Dino Mustafić s razlogom izbacio jer je, nadžer (!), moj izdavač (!), moja asoci-
savršeno stvarna, ličila na literarnu kon- očekuješ rafal. Ništa! Kada smo se vratili jacija koja mi je bila kuća devet godina?
strukciju. Majstor život je namjestio da, na Grbavicu, prebacio sam starca preko ra- Nije lijepo u književne razgovore uplitati
u do tada najvećoj razmjeni, u posljednji mena kao ćilim i odnio ga u njegov stan u profane stvari, ali tražiti nešto što vam
trenutak, ne znam zašto, pređem u auto- prvom Vemexovom neboderu na Grbavici, pripada pravnim putem ovdje vas vodi
busu sa sjedišta br. 3 na sjedište br. 4, pa što me je poštedjelo batina koje su dobili u situaciju da, npr., pravosnažnu, izvrš-
je četnički metak, na kojem nije pisalo ostali iz moje grupe zarobljenih. Prepoznat nu presudu kojom sud nalaže filmskom
Zlatko Topčić, umjesto mene, pogodio za- ćete elemente iz Remakea kada Tarik Ka- producentu Almiru Šahinoviću da mi
robljenika koji je nepredviđeno uskočio raga na sličan način pomaže zarobljeniku na ime autorskog honorara isplati oko
u razmjenu da bi popunio jednačinu 108 koji je pjevao sevdalinku. 40.000 KM mogu samo uokviriti, okačiti
za 108. Moja krvava torba u kojoj sam o zid i na rate plaćati velike sudske troš-
kao svu svoju imovinu ponio u novi ži- STAV: Dugo ste uključeni u rad važnih kove, jer se dotični dosjetio da isprazni
vot samo svoje četiri dotadašnje knjige i kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini. račune “Heft Production” d.o.o. i osnuje
vokmen s kasetom Elvisa Presleya!? Da, Jedan ste od osnivača Društva pisaca BiH novu firmu “Agencija Heft Production”
dođu te slike na san, sve rjeđe, ali dođu... i njegov prvi sekretar. Kako danas gleda- (sic!), s kojom, neometan, nastavlja tro-
Svjedočio sam na Sudu za ratne zločine i te na ovu važnu instituciju kulture? Da li šiti budžetska sredstva i potpisivati ugo-
govorio istinu jer tolikom zlu nije trebalo je ona potrebna i koje ciljeve treba ispu- vore koje ne kani ispuniti. Pa vi u Bosni
ništa dodavati. Svjedočim, zapravo, sve njavati? Uopće, kako gledate na status pokušajte biti pisac i živjeti od pisanja!
ove godine svojim književnim pismom, koji imaju pisci u Bosni i Hercegovini?
ispunjavajući zavjet koji sam tada dao. TOPČIĆ: Status pisca u Bosni jednak STAV: Član ste i P.E.N. centra Bosne i
Ako ostanem, nekim čudom, živ. Nakon je statusu knjige u Bosni! Nisam vjero- Hercegovine. Smatrate li da je ova orga-
reintegracije Grbavice, s gađenjem sam vatno najbolji primjer, ali ću vam nerado nizacija u Bosni i Hercegovini legalna s
se vratio u svoj stan u kojem nije bilo ni- navesti dva moja iskustva kao autora. Za obzirom na to da već godinama ne us-
čeg osim, na golom podu, moje prezrene roman Dagmar dobio sam u decembru pijeva organizirati Skupštinu? Kako gle-
biblioteke i dva akvarela Romana Petro- 2014. godine, u Karahasanovom pred- date na to da Abdulah Sidran ne može
vića izvađena iz “skupocjenih” ramova! sjedničkom mandatu, Godišnju nagra- postati član P.E.N.-a?
STAV: Na Trebeviću i Grbavici ste tokom du Društva pisaca za najbolju knjigu u TOPČIĆ: Odavno je ova važna institucija,
zarobljeništva svjedočili razaranju Sara- 2013. godini. To je strukovna nagrada i ovo svojevrsno “ministarstvo inostranih
jeva, ubijanjima i maltretiranju građana. zato posebno vrijedna, a jedan sam od poslova u kulturi”, u agoniji, kadrovskim
Kako na to gledate dvadeset pet godina lutanjima i vakuumima, u statutarnoj ekvi-
poslije? Odete li na Trebević? libristici – otkad su glavnu riječ izgubili
TOPČIĆ: Idem, naravno, na Trebević ve- članovi koji su zaista pisci i, pretežno, oni
oma često, moj je, kao i svaki pedalj ove koji su rat proveli u Bosni, pa im je to, kao
zemlje. U početku, bilo je neke nelagode, umiješanim i zatrovanim, sada mahana.
da... Trauma iznad “Prvog šumara”, negdje Sidran je naš najveći živi pjesnik, scena-
u januaru 1993, svega nekoliko dana uoči rista čiji su filmovi pobijedili na sva tri
moje razmjene na Kuli. Kamion s drvima najveća svjetska filmska festivala i jedan
skliznuo je s puta pa je došao tenk da ga od osnivača P.E.N.-a, koji ga, međutim,
izvuče. Bilo nas je pet-šest zarobljenika koji svojevremeno nije zaštitio od kleveta za
smo trebali pomoći, među nama i neki sta- njegov časni ratni doprinos odbrani. Da-
rac koji je, valjda od straha, stalno pričao kako, s namjerom da se krivica za rat po-
s jakim sandžačkim akcentom, što je u to dijeli na ravne časti, udbaške objede su ga
vrijeme bio dodatni rizik. Tenkisti su od- svrstavale u rang s Karadžićem, Ćosićem,
lučili da se zabave i starcu su sajlom, kojom Aralicom, kao pravedan uteg na bošnjač-
su izvukli kamion, zavezali noge i počeli koj strani. Umjesto da uživa počasni sta-
ga vući po putu, kao u vesternima... Ječao tus, vješto dizajnirana glasačka mašina mu
je ležeći na ledu i molio za pomoć. Nisam ne dozvoljava pristup njegovoj kući. Ne
ja nikakav junak, reagirao sam instinktiv- treba Sidranu P.E.N., nego P.E.N. nasuš-
no i krenuo ka njemu, tek tada shvativši u no treba Sidrana, njegovu međunarodnu
šta se upuštam. Začudo, prestale su šale, reputaciju i glas! Nemamo mi previše da
nije više bilo ni psovki... Muk nakon kojeg bismo se bilo koga odricali, pogotovo naj-
boljih među nama! n
68 9/11/2017 STAV