Page 47 - STAV broj 408 - 409

POŠTOVANI GOSPODINE DELIĆ!

Citiranu sintagmu čuh na televiziji u vrijeme predstavljanja koja završavaju na -a: Kalajdžija, Hadžavdija, Kuloglija,
političkih predstavnika. Nažalost, nije to usamljen slučaj. Če- Musa, Šalja..., 2. prezimena koja završavaju na velar: Fe-
sto možemo čuti, posebno u javnom, medijskom prostoru, lah, Pljevljak, Vrdoljak i sl., gdje spadaju npr. i prezimena
kako se oslovljavaju prezimena muškaraca koji su sagovor- Zec, Tica, 3. prezimena općeg postanja iz kategorije naziva
nici onih s kojima se službeno vodi razgovor. Svojevremeno životinja, npr. ornitonimi Svraka, Vrana, Vrabac, Golub, ili
sam također slušao kako se na raznovrsnim manifestaci- imena konja, npr. Šarac, Vranac, Zekan i sl.; 4. prezimena
jama pozivaju muški predstavnici po imenu roda, tj. prezi- koja su hipokorističkog postanja, mada se kod njih mije-
menu, u obliku nominativa, pa se veli: Uvaženi profesore nja akcent pa dugi uzlazni postaje dugi silazni: Peco, Po-
Fehratović!, Poštovani efendija Arnaut!, Uvaženi profesore ljo, Goljo, Kalčo itd.
Balić!, Poštovani direktore Hadžić!, Cijenjeni predsjedniče Zaključak. Manje grešaka pravi se kod prezimena koja se
Musić! Dragi pjesniče Hasibović! Itd. ne mijenjaju, pa vokativ bude jednak nominativu, a mnogo
Osnovno pravilo vokativa glasi da se na osnovu riječi do- je više primjera gdje se vokativ treba obilježiti, tj. upotrijebiti
daju morfološki nastavci vokativa, npr.: Deliću, Musiću, u morfološkom obliku. Ako se upitamo odakle ovaj proces,
Baliću, Hodžiću, Kadriću, Ferhatoviću, Arnaute, Kapore, vjerovatno se opet radi o analogiji i procesima poopćava-
Kahrimane, Šumare, Jazvine i sl. nja ove morfološke kategorije.
Istini za volju, ima i oblika koji ne dobijaju svoj poseban Malo više poštovanja prema rodu svome i tvome, pa ma-
morfološki nastavak, kako se to vidi npr. kod: 1. prezimena kar ih samo pozivali!

VIDJET ĆEMO, AKO BOG DA

U bosanskom jeziku dosta je raspro- drukčije izgovara u odnosu na struktu-
stranjena upotreba izraza ako Bog da. ru: ako Bog da [ako Bôg dâ].
Norma nas uči da se ovaj izraz obave- Zanimljivo je da se u govornom jeziku
zno odvaja zarezom, bilo da se nađe u pojavljuje udvojena konstrukcija tipa:
strukturi na početku ili na kraju reče- ako Bog da, inšallah. Ova konstrukcija
nice, a ako je umetnut, onda se odva- sa stanovišta tzv. jezičke ekonomično-
ja zarezom i ispred i iza sebe. Kad je sti mogla bi se smatrati tzv. Pleonaz-
riječ o načinu pisanja skraćenice, naša mom, tj. ponavljanjem istih značenjskih
norma ne daje rješenje, tako da se o elemenata strukture, i to bi zaista bilo
skraćivanju ove strukture može govoriti tako. Međutim, znajući da sve što po- pravo na vlastitost kulturološkoga obras-
na osnovu upotrebe kojom se dovijaju stoji u jeziku ima neku svoju funkciju ili ca, moglo bi se zaključiti da ova struk-
oni koji je pišu. Uzimajući u obzir neke ulogu, ovo ponavljanje ima svoju svrhu tura može biti dio standardnojezičkog
principe, kao i uvjetno prihvaćenu ra- kojom se sadržajno pojačava značenje sistema zasnovanog na odabiru poje-
sprostranjenost, moglo bi se predlo- ovih riječi, što se posebno vidi iz oblika dinca i u određenom kontekstu, te da
žiti da se skraćenica piše: aBd. I ona izraza ako Bog da, jer se ne izgovara se takav odabir ne bi smio na bilo koji
se, kao i puna rečenica, također treba akobogda, inšallah – što je signal da način relativizirati, prvenstveno zbog
odvojiti zarezom. Treba napomenuti da postoji razlog ovakve upotrebe. toga što ovakav odabir ne ulazi u do-
se, prema rješenjima naše norme, ova Na kraju, postoji nepisano pravilo da se menu slobode drugih. Kulturološki je-
struktura može pisati kao modalna ri- struktura ako Bog da, odnosno akobog- zički kontekst oblikuje ovakve pojave,
ječ: akobogda [akòbōgdā], s tim da bi da ne upotrebljava u javnom prostoru, pa će vrijeme pokazati šta će se zbiti
se skraćenica mogla pisati kao: abd, iako postoje i oni koji se njime koriste. s ovakvim primjerima jezičke prakse.
a kad je u punom obliku, ona se nešto Poštujući jezička prava i slobode, kao i Bit će to dobro, ako Bog da!

KAKO NAS JE SREĆA SRELA

Riječ koja obuhvaća ono čemu stremimo, što nas čini ispu- Moguće je da bi gramatički bio ispravniji oblik srećan, jer je
njenim, radosnim i ushićenim, stanje vedra i opuštena duha. povezan sa stanjem sreće, dok sretan ima vezu s glagolom
Možda nije lahko biti sretan, ali oni koji joj streme mogu joj sresti, tj. osnovom sret-, što potvrđuje i gl. prid. trpni: sretan
naći izgovor, baš kao i oni čije su emotivno-psihološke po- [srȅtān], gdje se čuva postakcenatska dužina na -a-, dok u
stavke nakurikane za neke druge osjećaje. običnom pridjevu nema te dužine. Manje-više, poznato je da
A kako smo došli do sreće? Ova riječ vodi porijeklo iz glagola je u bosanskom jeziku normativno propisan oblik sretan, kao
sresti, čija je korijenska osnova sret-ti, odakle se izvodi nave- i u hrvatskom, dok je u srpskom i crnogorskom srećan. U slič-
deni infinitivni oblik. Da je osnova riječi sret-, potvrđuje prezent, noj su poziciji i oblici sretnik i sretnica, kao i ime Sreten, ali je
kao i oblici trenutno-savršenog značenja: srećem, sretnem... zato samo srećković, kao i ime Srećko.
Imenica sreća dobijena je sufiksalnom tvorbom: sret-j-a. Pri- Na kraju, još da vidimo šta lingvistički znači sreća: to je ono
djevi sretan ili srećan mogu se tvoriti ili dodavanjem sufiksa što čovjeka sretne u pravi čas, pravi trenutak, što implicira
-an: sretan, ili dodavanjem sufiksa -jan: srećan, s napome- nesvjesnost i čin izvan čovjekove volje. Zato i postoji izreka:
nom da element -j- može imati vezu s imeničkom osnovom. Sreća te srela, iako je za sreću potrebno malo!

STAV 30/12/2022 47