Page 42 - STAV broj 408 - 409
P. 42

DRUŠTVO






















          Sarajevo, septembar 1996: Nakon Alijine pobjede na izborima i za prvog predsjednika dejtonske Bosne,
          kod njega se okupila porodica. Sjede, slijeva: Jasmina Izetbegović (unuka), Sebija Izetbegović (Bakirova
          supruga), Alija Izetbegović, Lejla Akšamija Izetbegović (Jasminkova supruga), Emina Berberović
          (unuka), Sabina Berberović Izetbegović (Mirsadova supruga), Nađa Berberović (unuka); Stoje, slijeva:
          Bakir Izetbegović, Jasminko Akšamija, Selma Gičević Akšamija (unuka), Mirsad Berberović Cobe,
          Esma Zlatar Akšamija (unuka) i Elvedin Gičević (Iz albuma Lejle i Jasminka Akšamije)

          SREBRENICA I ŽEPA                 iz enklave. Neki su odlučili da se probaju   ma kako strašno bilo, “znači mnogo sve
            Dobar dio knjige Šefko Hodžić posve-  dokopati Srbije. Nakon što je saznao za   dok dobijate sve drugo – međunarodno
          tio je svojim razgovorima s Izetbegovićem   to, Izetbegović i Hasan Muratović traže   priznanje, definisanje granica, prihvata-
          i istraživanjima laži da je Srebrenica “pro-  od Carla Bildta da ode pregovarati sa Slo-  nje vašeg legalnog statusa”, kazao je Hol-
          data” i da je dogovorena njena zamjena za   bodanom Miloševićem o spašavanju bora-  brooke i potcrtao: “Ne možemo izostaviti
          Vogošću. U jednom od intervjua Izetbego-  ca koji se uspiju dokopati Srbije. Bildt je   Republiku srpsku iz nacrta, žao mi je, ali
          vić mu je kazao da je ratni zločinac Rado-  bio u nevjerici i šoku, ali je pristao i oti-  ne možemo toliko učiniti.”
          van Karadžić predlagao razmjenu Srebre-  šao pregovarati s Miloševićem, koji je na
          nice i Žepe za Vogošću i Ilijaš. “Istina je,   to pristao. Epilog je bio spas za oko 1.600   PAD BANJE LUKE
          ali radilo se samo o Srebrenici. Karadžić   ljudi koji su iz te zemlje transferirani da-  Nije prošlo dugo a pred Izetbegovića je
          je u Ženevi ponudio razmjenu Srebrenice   lje, neki čak i na Island. U Srbiji su umrla   opet postavljen ultimatum. U septembru
          za Vogošću. Ja sam o tome razgovarao sa   tri borca Armije BiH iz Žepe.   1995. godine vođene su žestoke borbe na
          predstavnicima Srebrenice na prvom Boš-  Također, u isto doba Hodžić svjedoči   Zapadu Bosne i bilo je puno razgovora o
          njačkom saboru u Sarajevu, oni su to odbili   užasnim pritiscima Richarda Holbroo-  tome može li Armija RBiH zauzeti Banju
          i ja sam prihvatio njihov stav.”   kea, koji priprema mirovnu konferenciju   Luku. Neki strani vojni eksperti tvrdili
            Također, podsjeća i da je Izetbegovića   u Daytonu, na Izetbegovića da prihvati   su da je to samo pitanje vremena, a Rasim
          pitao da li je od Nasera Orića traženo da   naziv entiteta Republika srpska. Izetbe-  Delić je svojim potčinjenima kazao da
          se vrati u Srebrenicu, na što mu je Izetbe-  gović je jednostavno doveden pred svršen   Amerikanci daju četiri sedmice za oslobo-
          gović odgovorio: “Mislim da sam sa Nase-  čin, bilo je ili-ili jer je Milošević samo pod   dilačke operacije prije nego što počnu mi-
          rom Orićem razgovarao u dva maha. Prvi   tim uslovom pristajao na mir. Sve se dešava   rovni pregovori te da imaju zeleno svjetlo
          put prije napada, a drugi put u toku napa-  u Ankari, u pola jedan ujutro, petog sep-  da oslobode sve što mogu, pa čak i Banju
          da na grad. Oba puta je to bilo u Kaknju,   tembra 1995. godine. Holbrooke je kazao   Luku. U stvarnosti, bilo je jasno da je taj
          u kasarni ‘Crnih labudova’. Prvi put sam   kako ne vjeruje da ime Republika srpska,   cilj skoro pa nemoguće ostvariti.
          tražio da se vrati u grad. Pješke nije mo-
          gao, a običnim helikopterom, nakon pada
          letjelice u maju 1995. godine, bilo je kraj-
          nje rizično. Kad sam ga drugi put nazvao,
          napad na Srebrenicu je bio u toku. Zatražio
          sam da u Tuzli sakupi nešto dobrovoljaca
          i pođe u susret zbjegu civila koji se kretao
          prema Tuzli. On je to učinio, ali nije dugo
          izdržao. Ipak, zahvaljujući ovoj akciji, je-
          dan dio civila je spašen.”
            U tim julskim danima 1995. godine,
          nakon napada na Žepu, dogodila se jedna
          potpuno nevjerovatna stvar. Nakon pada
          Žepe i otmice Avde Palića, Rasim Delić je
          imenovao Ramu Čardakovića za koman-
          danta preostalih snaga koje su branile tu
          enklavu. Izetbegović je pristao na razmjenu
          svih Žepljaka za sve zarobljene Srbe kako
          bi ih se spasilo sigurne smrti, no srpska
          je strana odugovlačila. Tada Žepljaci od-
          lučuju da se u grupama pokušaju probiti



         42  30/12/2022 STAV
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47