Page 46 - STAV broj 408 - 409

DRUŠTVO

Jezički savjeti dr. sc. Alena Kalajdžije (19. dio)

BIT ĆE TO DOBRO,

AKO BOG DA!

Piše: Alen KALAJDŽIJA
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik
Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem
je obavljao i funkciju direktora u dva mandata.
Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i
historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72
rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne
radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao
na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne
konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega
su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg
naučnog saradnika. Učestvovao je na više
od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz
oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja
Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od
izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je
bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih
djela iz oblasti bosnistike.

VOKATIVE, DOKLE ĆEMO S MUŠKIM IMENIMA? VOKATIVE, DOKLE ĆEMO SA
ŽENSKIM IMENIMA?
Nerijetko smo u prilici čuti i vidjeti da čeljad dozivaju: Amer, Omer, Kerim,
se vokativ vlastitih imena sve rjeđe Danin, Ajnur, dođi ovamo!, umjesto Baš kao što je prisutna težnja da se vlastita imena muškog
upotrebljava u svom morfološkom Amere, Omere, Kerime, Danine, Aj- roda u vokativu izjednačavaju oblicima nominativa, ta pojava
obliku. Naime, kao da postoji nešto nure, dođi ovamo! Razlog tome nije primjećuje se i kod vlastitih imena ženskog roda. Postoje
što se zove tzv. urbani govor u kojem lahko utvrditi, ali se može pretposta- opće zakonomjernosti za tvorbu vokativa ženskog roda
se nastavci za vokativ sve rjeđe ko- viti da je riječ o utjecaju ličnih imena vlastitih imena, a pitanja u vezi s njima tiču se uglavnom
riste te vokativ dolazi u obliku nomi- muškog roda koja se ne mijenjaju u slogovne strukture. Tako je uobičajeno da se višesložna
nativa. Dakako, jezik je uvijek otvoren vokativu, kakva su npr. imena koja za- vlastita ženska imena izjednačuju u nominativu i vokativu:
za inovacije i promjene, i očito je da vršavaju na velar: Tarik, Faruk, Malik, Amila, Halima, Umihana, Amela, dođi ovamo! Kad je riječ
je započet proces i u ovoj domeni dođi ovamo – jer nije preporučljivo o dvosložnim imenima, one se ponašaju na dva načina:
morfologije. Nijedan lingvist niti nor- ovim imenima krnjiti osnovu: *Tariče, 1. vokativ je jednak nominativu kod običnih imena: Ena,
mativac ne može zaustaviti jezičke *Faruče, *Maliče, dođi ovamo! Isto Ana, Hana, Elma, dođi ovamo!; 2. kod tzv. hipokoristič-
mijene, ali norma može usporava- tako, kod nekih ličnih imena koja za- kih imenica nastavak je -o: Fato, Hato, Hajro, Hido, Ajko,
ti te procese. Nemajući pretenzije vršavaju na dugi vokal, kao npr. Adi, dođi ovamo! Ali kod ovakvog tipa imena događa se ta-
da se zaustave jezičke promjene, Ali, Hadi, dođi ovamo!, vokativ je jed- kođer tzv. analoški ujednačavanje prema nominativu, pa
na neke pojave ipak treba skrenuti nak nominativu. Dakle, moguće je da se može čuti: Hajra, dođi ovamo. Tako je ne tako davno,
pažnju, kakva je poprilično prisutna su imenice navedenih tipova utjecale prije 20-ak godina, N. Pršeš pjevao o Háni (izgovor kao
spomenuta pojava ujednačavanja na većinu drugih imena na koje se trava s dugim izlaznim akcentom, kako je inače u starijoj
oblika vokativa s nominativom. Ono analoški prenio proces, mada nije praksi i bilo u odnosu na aktuelno izgovaranje s prvim
što se može primijetiti jeste to da se isključena mogućnost da je riječ o kratkim slogom – Hȁna – kao mama): Háno, hajde, de!,
nastavci vokativa posebno gube kod tzv. pomodnim jezičkim procesima. ali ne može *Hȁno, hajde de! U svakom slučaju, vokativ
vlastitih imena, možda malo više kod Je li potrebno naglasiti da se voka- kod ove vrste ženskih hipokoristika s dugouzlaznim ak-
muških nego ženskih. Tako je gotovo tiv u pisanju odvaja zarezom, Amere, centom ima nastavak -o! Je li potrebno naglasiti da se u
uobičajeno da u parkiću majke svoju Omere, Kerime, Danine, Ajnure...?! pisanju vokativ odvaja zarezom, bona Hano?

46 30/12/2022 STAV