Page 71 - STAV broj 408 - 409

takva kakvu nam je hz. Mevlana opisao, njegovu je dovu Gos-
podar ukabulio. U ovome se pokazuje zbog čega su oni bili
protiv njegova uplitanja u kader, zauzimanja i činjenja dove.
Sad Dekukija nastavlja:
“Kad se nakon toga osvrnuh da bih razabrao
šta govore ti plemeniti ljudi,
nijednog od njih ne vidjeh na mjestu.
Otišli su napustivši svoja mjesta.”
Dekukija se okrenuo, prazno sve – nikog nema.
Ni lijevo ni desno, ni gore ni dolje (nigdje nikoga).
Moje oštro oko, u pogledu skupine, osta nemoćno.
Nigdje nikog! Moje oštro oko u pogledu skupine osta nemoć-
no! Čudi se Dekukija: zna kakav mu je fadilet Gospodar dao
(fadilet prodornog oka) s kojim je i pronašao ove ljude, pa se
čudi: kako sad da takvo moje oko ne vidi gdje su nestali?!
Moglo bi se reći da su bili biseri koji su se
u vodu preobrazili. Ni traga stope ni prašine u pustinji.
Nisu svojim odlaskom podigli ni prašinu, niti trag sto-
pa ostavili – ništa, nikakav trag se ne vidi. Znači, Dekukija
je ostao sam.
Da ovom kazivanju priđemo i s druge strane, jer je ovo
glavna nit, poruka koju nam hz. Mevlana hoće u ovih dva-
deset bejtova da kaže. Kao što Hidr, a. s., pokazuje Musau,
a. s., stvari koje u očima Musaa izgledaju propast, šteta, gu-
bitak, ali kasnije, kad on to pojašnjava o čemu se radi, onda
Musau, a. s., biva potpuno jasno šta je to. I tu vidi šta je il-
mi-ledun, neposredno darovano znanje, direktno od Gos-
podara koje je dato Hidru, a. s. Naoko je sve to bila šteta i
gubitak, međutim, upravo je sve suprotno tome, suštinski
je bilo spasenje. E tako je i ovdje: puno bi bilo bolje za ovu
skupinu koja će se vratiti nezahvalnosti i zaboraviti kakvu
im je blagodat Gospodar učinio da su bili potopljeni nego da
su ostali na životu. Sad ćemo mi ovoj priči prići i na drugi Hafiz Mehmed Karahodžić
način. Vidjeli smo u početku da nam Dekukiju spominje kao Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
nekoga ko neprestano putuje, traga za Allahovim robovima.
Nada se da će jednog dana nabasati na jednog od njih jer on mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
želi u njima da vidi Allahov nur, u kapljici da vidi More. I
vidi ih kao sedmoricu, pa onda kao jednog i sad, na kraju, Karahodžićem prenosi u nastavcima
ostade on sam – jedan, a njih nema. E ovdje bismo se mogli dersove iz “Mesnevije” održane u
prisjetiti onoga trenutka kad hz. Mevlana gubi iz vida hz.
Šemsa i počinje da traga za njim pitajući se gdje se izgubio. Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Doziva ga dan-noć, dok mu se jednog dana nije obratio sam
hz. Šems, ukazao mu se i rekao: Više me ne zovi, od danas si ovakvom stanju, kaže ovaj putnik. On ostaje tu da pomogne
ti Šems! Tako je i s Dekukijom bilo: tražio je da vidi taj nur pastiru kako bi sve ovce ponovo sakupio i vratio u tor. Po-
u ljudima Božijim i sad, družeći se s njima, otkrio je taj nur mažući pastiru, izgubio je tri dana i kaže sebi: sad moram
kod sebe. Evo, oni su nestali iz njegovog vidokruga, ali je još dodatno požuriti da stignem moje prijatelje. Krenuo je
on našao kod sebe to što je tražio. dalje i na putu nestalo mu je vode, pa prolazeći pored neke
Da u ovome smislu ispričamo još jednu lijepu priču. kuće, vidi jednu ženu u bašči. Upita je da li bi mogao kod
Četvorica ljudi koji su čuli za Budu, bili ašici da ga sli- nje da se snabdije s vodom, a ona mu kaže: Eno ti bunar tamo.
jede, zaputili su se u grad Vali, jer tamo on treba da dođe, Oprosti mi što ti ja ne mogu to uraditi jer mi je muž nedavno umro,
pa će eto imati priliku da ga čuju i vide prvi put. Trojica su žetva je prispjela, malu djecu imam i ne mogu to nikako stići ko-
imala dobre jahalice, a ovaj jedan malo sporiju, pa je zbog liko-toliko da spasim. Ono što je moj muž mogao da uradi to je
toga za njima malo zaostajao. Na tom putu zadesi ih oluja i sad na mene palo. Opet je ovaj putnik u dilemi: žudi da vidi
ova su trojica uspjela da dođu do najbližeg sela i da se sklo- učitelja, a ovamo vidi ženu koja ne može stići ono što treba
ne, a ovaj četvrti je došao do kuće nekog pastira i zatražio da uradi i on odluči da ostane, da joj pomogne, pa je to po-
od njega da ga primi. Pastir ga je velikodušno primio, dao trajalo tri sedmice, taj hizmet oko tog polja. Onda on kreće,
mu je drugu odjeću, nahranio ga i ponudio mu da prenoći a do njega dopire haber: Nije u taj grad došao Buda, nego je
tu kod njega. On stalno ima na umu jednu želju – da mu je u nekom gradu sjevernije. I sad se on zaputio gore. Put ga
vidjeti tog velikog čovjeka. Ona trojica su već u gradu, već je doveo do neke rijeke i vidi kako su dvojica staraca proba-
su mu daleko odmakli i on se pita da li će ih stići. Sutra se li da pređu rijeku, ali, onako u godinama i nemoćne, povu-
spremio da krene i želi da se posljednji put vidi s domaći- kla ih je matica. On skače i u posljednjem trenutku spašava
nom (pastirom) da mu se zahvali na njegovoj nesebičnoj te ljude. Ostaje uz njih dok se oni nisu oporavili, a onda se
usluzi. Vidi, njega nema. Izađe napolje da ga potraži, kad pozdravi s njima i krene dalje. I sad se u toj priči kaže da je
vidi posljedica oluje bila je takva da mu se njegovo stado godinama tako putovao i, kad god bi kō blizu bio, uvijek bi
razbježalo i sad ga on sam skuplja. Kako ću ostaviti čovjeka u se nešto ispriječilo: neko je imao neku potrebu i on bi ostao

STAV 30/12/2022 71