Page 66 - STAV broj 408 - 409

DRUŠTVO

i on dugim koracima, zaboravljajući na
bolove u koljenima i na reumu, zakorači
tamo. Neispisani bijeli papir, čist i nevin,
šapuće kao u nekom magnovenju i čini
mu se da bi ovdje podigao grad koji bi se
ogledao u samome sebi, ničemu ravan.
Ako se ikada neki njegov san otjelovio
u stvarnosti i huknuo u javi, onda se to
upravo dešava.
Za Paržikom koraca zbunjeni Mato.
Potpuno je svjestan da će se direktor
Müller ljutiti na njega što odmah nije
dovezao njihovog gosta u vilu, već mu
dopustio da se, tako umoran, lomata po
Lukavcu. Govori mu da se to naselje zove
Filipstan ili Filipovac, ali nikako ne može
da se sjeti da li mu je direktor Müller pri- i da njegove riječi nikako ne mogu ima- radove na crkvi. On će u povijesti Crkve
čao kako je, po kojem Filipu, dobilo na- ti snagu direktorovih. To je veš-kuhinja, svetog Ante Padovanskog i u historiji gra-
ziv. Zato mrkljači o tome kako ovdje, u govori zbunjeni Mato i uspravlja se i traži da Lukavca ostati upisan kao autor nacrta
ovim kućama žive soda-majstori i fabrič- u sebi važnosti i zamišlja da je direktor, i za župni stan, koji se, nažalost, po estet-
ki činovnici i, da bi samog sebe zabašu- objašnjava kako svi stanari ovdje na Filip- skim vrijednostima neće moći uporediti
rio, nastavlja deklamirati kako se na sve stanu jednom sedmično otkuhavaju bijelo s crkvom, pa će biti potpuno izostavljen
strane grade novi stambeni objekti i još rublje i čaršafe i ostalu bjelinu, a u vrelu kada se crkva bude upisivala među na-
štošta, gradi se novi vodovod, kanaliza- vodu dodaje se soda i zato su posteljine cionalne spomenike bosanskih naroda.
cija, kino, škola i čitaonica, i biblioteka, tako nestvarno bijele i prozračne. I ne za-
i ambulanta, i javno kupatilo, i vježbali- vezuje Mato jezik, već sve žustrije upada ARHITEKTOVA GORČINA
šte, i igralište i Mato se sav uspuhao da u vlastitu besjedu samo kako ne bi mislio Dok ga Štraus vodi u obilazak crkve, a
sustigne svoga gosta. Sad, kao u inat, ovaj na čas kada ga direktor Müller počne pred Mato se vraća svojim bojaznima, u Parži-
naglo staje i zbunjeno zagleda tu zidanu svima ružiti zbog toga što je dopustio gostu ku se javlja onaj ukus gorčine koji ga pra-
peć i ogromni bakreni lonac iz kojeg se da... Iznad veš-kuhinje, pogledajte, govori ti već mjesecima, još otkako je završena
puši i bijela se para, praćena ženskim ki- Mato, sav zgrudan u grč, direktor je nalo- crkva u Osovu. Kako je u isto vrijeme po
kotom, lijeno rasteže preko bijelih čaršafa žio da se postave bojleri i dok se haljinke njegovim nacrtima građena i crkva u Olo-
koji se viju na sve strane oko njih i svojim otkuhavaju, u tim bojlerima zagrijava se vu, to nije mogao najbolje da vrši nadzor,
rubovima ih šamaraju po licu. voda, i okreće se svome gostu i smiješi se niti da putuje u to mjesto između Žepča,
Isprepadani Mato sav se predaje na- i proučava mu lice da vidi kakav je efekt Maglaja i Zavidovića. A kada bi gotova,
stojanju da stvar koliko-toliko izgladi, stvorila na njemu ova novina i dosjetka pokazaše se nepopravljivi propusti. I to
te da, ako već nije ispunio svoju zadaću njihovog plemenitog direktora. ga je tištalo i to je bio možda i najvažni-
i odmah ovog nezgodnog gosta odvezao Ali Paržik mu je već okrenuo leđa, ji razlog zbog kojeg je želio da crkva u
u direktorovu vilu, da mu se barem sada ostarjeli arhitekt usporava, ramena mu se Lukavcu liči na onu u Osovi. Slutio je
nađe pri ruci i da mu pruži svaku mogu- spuštaju, sav naliježe po svome koraku. da onoj nije dug vijek i da će se za koju
ću informaciju, sasvim zaboravljajući da Nešto se u njemu nenadano prelomilo, deceniju morati sasvim porušiti, kao što
je ono što on upravo radi posao direkto- kao da ga je inspicijent kakvog pozorišta su prije koju godinu srušili osovsku sta-
rov i da je planiran tek za dan sutrašnji upravo proveo iza zavjese i ondje mu po- ru kamenu crkvu da bi sazidali novu. I
kazao sva ona vitla i čekrke i ostala čuda dok je Štraus pričao bez prestanka, Karlo
On je sam slutio da je tu više pomoću kojih se dobiva čarolija na po- Paržik se zaklinje, opet sam pred sobom,
riječ o sjeti za prohujalim zornici. Bijeli grad i sva njegova nevinost da mu je ovo posljednja zidana crkva i da
ostali su sada iza njegovih leđa, a pred
će odsada, kao da je pred njim cijelo jedno
vremenima kada su katoličke njim stoji crkva, nova, u punom sjaju i stoljeće, svaku narednu raditi u armira-
nobetonskoj konstrukciji.
on joj se uopće nije obradovao. Naprotiv,
crkve nicale na sve strane u tom trenu postavio je sebi isto ono pi- Sutradan, dok bude sjedio na balko-
širom Bosne i kada naprosto tanje koje je desetine puta postavio dok nu Müllerove vile ili obilazio pogone u
sodari, gorčinu u ostarjelom arhitekti
ju je crtao: Zašto biskup nije uzeo nacr-
nije spuštao glavu od posla, te koje je još prije dvadeset dvije godine, zamijenit će jedan sasvim drugi osjećaj:
a sa svih strana prostranog još kada je osnovana ova župa, za crkvu u okružen tom nestvarnom bjelinom, ljudi-
Lukavcu uradio njegov kolega i prijatelj
ma koji govore njemački, nekom prirod-
Austrougarskog Carstva Josip Vancaš? Zašto je angažirao njega, nom disciplinom koja je izbijala iz svake
svakodnevno doseljavahu čovjeka koji više ni s čim ne može biti riječi i svakog pokreta i nekom potrebom
zadovoljan?
za pojednostavljenjem svega što ih okru-
katolici i tada bijahu glavna U tom trenutku, s lijeve strane od ula- žuje, Karla Paržika će pratiti osjećaj kako
konfesija u Bosni. Toliko za u crkveno dvorište, iz župnog stana po se vratio u prošlost i kako Austrougar-
ska Monarhija iz Lukavca još nije otišla
kojem odjekuju udari čekića, izlazi čovjek
je tada radio projekata za u bijelom odijelu, skida šešir, duboko se i kako živi ona ovdje kao neki bijesni iz-
crkve da su ga kolege u šali klanja i namiče na lice osmijeh pun ljuba- gnani maršal na kakvom pustom otoku
koji mu pobjednici odrediše kao kaznu i
znosti. To je Florijan Štraus, vlasnik gra-
nazivale biskupom. đevinskog preduzeća iz Tuzle koje izvodi doživotni zatvor. n

66 30/12/2022 STAV