Page 66 - STAV broj 408 - 409
P. 66

DRUŠTVO



          i on dugim koracima, zaboravljajući na
          bolove u koljenima i na reumu, zakorači
          tamo. Neispisani bijeli papir, čist i nevin,
          šapuće kao u nekom magnovenju i čini
          mu se da bi ovdje podigao grad koji bi se
          ogledao u samome sebi, ničemu ravan.
          Ako se ikada neki njegov san otjelovio
          u stvarnosti i huknuo u javi, onda se to
          upravo dešava.
            Za Paržikom koraca zbunjeni Mato.
          Potpuno je svjestan da će se direktor
          Müller ljutiti na njega što odmah nije
          dovezao njihovog gosta u vilu, već mu
          dopustio da se, tako umoran, lomata po
          Lukavcu. Govori mu da se to naselje zove
          Filipstan ili Filipovac, ali nikako ne može
          da se sjeti da li mu je direktor Müller pri-  i da njegove riječi nikako ne mogu ima-  radove na crkvi. On će u povijesti Crkve
          čao kako je, po kojem Filipu, dobilo na-  ti snagu direktorovih. To je veš-kuhinja,   svetog Ante Padovanskog i u historiji gra-
          ziv. Zato mrkljači o tome kako ovdje, u   govori zbunjeni Mato i uspravlja se i traži   da Lukavca ostati upisan kao autor nacrta
          ovim kućama žive soda-majstori i fabrič-  u sebi važnosti i zamišlja da je direktor, i   za župni stan, koji se, nažalost, po estet-
          ki činovnici i, da bi samog sebe zabašu-  objašnjava kako svi stanari ovdje na Filip-  skim vrijednostima neće moći uporediti
          rio, nastavlja deklamirati kako se na sve   stanu jednom sedmično otkuhavaju bijelo   s crkvom, pa će biti potpuno izostavljen
          strane grade novi stambeni objekti i još   rublje i čaršafe i ostalu bjelinu, a u vrelu   kada se crkva bude upisivala među na-
          štošta, gradi se novi vodovod, kanaliza-  vodu dodaje se soda i zato su posteljine   cionalne spomenike bosanskih naroda.
          cija, kino, škola i čitaonica, i biblioteka,   tako nestvarno bijele i prozračne. I ne za-
          i ambulanta, i javno kupatilo, i vježbali-  vezuje Mato jezik, već sve žustrije upada   ARHITEKTOVA GORČINA
          šte, i igralište i Mato se sav uspuhao da   u vlastitu besjedu samo kako ne bi mislio   Dok ga Štraus vodi u obilazak crkve, a
          sustigne svoga gosta. Sad, kao u inat, ovaj   na čas kada ga direktor Müller počne pred   Mato se vraća svojim bojaznima, u Parži-
          naglo staje i zbunjeno zagleda tu zidanu   svima ružiti zbog toga što je dopustio gostu   ku se javlja onaj ukus gorčine koji ga pra-
          peć i ogromni bakreni lonac iz kojeg se   da... Iznad veš-kuhinje, pogledajte, govori   ti već mjesecima, još otkako je završena
          puši i bijela se para, praćena ženskim ki-  Mato, sav zgrudan u grč, direktor je nalo-  crkva u Osovu. Kako je u isto vrijeme po
          kotom, lijeno rasteže preko bijelih čaršafa   žio da se postave bojleri i dok se haljinke   njegovim nacrtima građena i crkva u Olo-
          koji se viju na sve strane oko njih i svojim   otkuhavaju, u tim bojlerima zagrijava se   vu, to nije mogao najbolje da vrši nadzor,
          rubovima ih šamaraju po licu.     voda, i okreće se svome gostu i smiješi se   niti da putuje u to mjesto između Žepča,
            Isprepadani Mato sav se predaje na-  i proučava mu lice da vidi kakav je efekt   Maglaja i Zavidovića. A kada bi gotova,
          stojanju da stvar koliko-toliko izgladi,   stvorila na njemu ova novina i dosjetka   pokazaše se nepopravljivi propusti. I to
          te da, ako već nije ispunio svoju zadaću   njihovog plemenitog direktora.  ga je tištalo i to je bio možda i najvažni-
          i odmah ovog nezgodnog gosta odvezao   Ali Paržik mu je već okrenuo leđa,   ji razlog zbog kojeg je želio da crkva u
          u direktorovu vilu, da mu se barem sada   ostarjeli arhitekt usporava, ramena mu se   Lukavcu liči na onu u Osovi. Slutio je
          nađe pri ruci i da mu pruži svaku mogu-  spuštaju, sav naliježe po svome koraku.   da onoj nije dug vijek i da će se za koju
          ću informaciju, sasvim zaboravljajući da   Nešto se u njemu nenadano prelomilo,   deceniju morati sasvim porušiti, kao što
          je ono što on upravo radi posao direkto-  kao da ga je inspicijent kakvog pozorišta   su prije koju godinu srušili osovsku sta-
          rov i da je planiran tek za dan sutrašnji   upravo proveo iza zavjese i ondje mu po-  ru kamenu crkvu da bi sazidali novu. I
                                            kazao sva ona vitla i čekrke i ostala čuda   dok je Štraus pričao bez prestanka, Karlo
          On je sam slutio da je tu više    pomoću kojih se dobiva čarolija na po-  Paržik se zaklinje, opet sam pred sobom,
          riječ o sjeti za prohujalim       zornici. Bijeli grad i sva njegova nevinost   da mu je ovo posljednja zidana crkva i da
                                            ostali su sada iza njegovih leđa, a pred
                                                                               će odsada, kao da je pred njim cijelo jedno
          vremenima kada su katoličke       njim stoji crkva, nova, u punom sjaju i   stoljeće, svaku narednu raditi u armira-
                                                                               nobetonskoj konstrukciji.
                                            on joj se uopće nije obradovao. Naprotiv,
          crkve nicale na sve strane        u tom trenu postavio je sebi isto ono pi-  Sutradan, dok bude sjedio na balko-
          širom Bosne i kada naprosto       tanje koje je desetine puta postavio dok   nu Müllerove vile ili obilazio pogone u
                                                                               sodari, gorčinu u ostarjelom arhitekti
                                            ju je crtao: Zašto biskup nije uzeo nacr-
          nije spuštao glavu od posla,      te koje je još prije dvadeset dvije godine,   zamijenit će jedan sasvim drugi osjećaj:
          a sa svih strana prostranog       još kada je osnovana ova župa, za crkvu u   okružen tom nestvarnom bjelinom, ljudi-
                                            Lukavcu uradio njegov kolega i prijatelj
                                                                               ma koji govore njemački, nekom prirod-
          Austrougarskog Carstva            Josip Vancaš? Zašto je angažirao njega,   nom disciplinom koja je izbijala iz svake
          svakodnevno doseljavahu           čovjeka koji više ni s čim ne može biti   riječi i svakog pokreta i nekom potrebom
                                            zadovoljan?
                                                                               za pojednostavljenjem svega što ih okru-
          katolici i tada bijahu glavna        U tom trenutku, s lijeve strane od ula-  žuje, Karla Paržika će pratiti osjećaj kako
          konfesija u Bosni. Toliko         za u crkveno dvorište, iz župnog stana po   se vratio u prošlost i kako Austrougar-
                                                                               ska Monarhija iz Lukavca još nije otišla
                                            kojem odjekuju udari čekića, izlazi čovjek
          je tada radio projekata za        u bijelom odijelu, skida šešir, duboko se   i kako živi ona ovdje kao neki bijesni iz-
          crkve da su ga kolege u šali      klanja i namiče na lice osmijeh pun ljuba-  gnani maršal na kakvom pustom otoku
                                                                               koji mu pobjednici odrediše kao kaznu i
                                            znosti. To je Florijan Štraus, vlasnik gra-
          nazivale biskupom.                đevinskog preduzeća iz Tuzle koje izvodi   doživotni zatvor.      n

         66  30/12/2022 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71