Page 33 - STAV broj 225

“Pravda bi bila zadovoljena jedino ako krivci odgovaraju,
a porodica pronađe posmrtne ostatke, makar na grob ocu da
odemo”, zaključuje Alen Bajrović. Bajrovići su jedina poro-
dica koja 2008. godine nije prihvatila poravnanje s državom i
nastavila je da vodi bitku za odštetu. “Nismo željeli da prihva-
timo da ne znamo gdje nam je otac, da nemamo informaciju o
njemu. Sve mi danas izgleda kao farsa, prikrivanje stvarnosti
i stvaranje lažne slike. U suštini, ništa ne očekujem, jer znam
da nema volje ni želje. Isti su i tad i sad, vuk dlaku mijenja, ali
ćud nikada”, zaključuje mlađi Bajrović.
Tužbu zbog smrti bliskog lica i nemogućnosti njihovog oca
da ih izdržava Bajrovići su podnijeli u martu 2007. godine. Četiri
godine kasnije, zahtjev je djelomično usvojen. Viši sud zatim je
potvrdio presudu za odštetu zbog smrti od po 20 hiljada eura,
ali je ukinut dio o izdržavanju. Vrhovni sud je 2013. godine to
preinačio i dosudio da im se isplati još 5.000 eura zbog smr-
ti bliskog lica, a postupak o izdržavanju vraćen je na početak.
Portparolka Osnovnog suda Anja Krkeljić-Milić pojašnjava
i umanjenja značaja zločina, da nisu popravili greške u kvali- da je taj sud iste godine donio presudu da im se isplati i novac
fikaciji djela tužioca, pa su na osnovu nepostojećeg pravnog zbog gubitka redovnog izdržavanja, ali je Viši sud to opet uki-
standarda i oslobodili sve optužene. nuo. Prema saznanjima CIN-CG, Viši sud je posljednjom od-
“Istorijska je činjenica da je predsjednik Vlade Crne Gore lukom zaključio da se izdržavanje ne može računati u odnosu
(Ðukanović) 2015. godine ista osoba koja je na tom položaju na prosječnu plaću, već prema posljednjoj zaradi Osma Bajro-
gotovo neprekidno od vremena izvršenja zločina 1992. i ova vića iz 1992. godine. U nastavku “sitničarenja” došlo se do toga
činjenica upućuje na pristrasno i neprofesionalno postupanje da će se odšteta za izdržavanje najvjerovatnije računati u visini
tužilaca i sudija, koji su birani pod patronatom vladajuće poli- najnižeg materijalnog osiguranja, oko 70 eura. n
tičke stranke”, naglašava se u predstavci, koju je u ime porodica
žrtava podnijela direktorka HRA Tea Gorjanc U njoj se ističe i
da je tužilaštvo napravilo niz propusta u istrazi iz koje su izo-
stavljeni najviši državni funkcioneri koji su akciju naredili, ili
morali znati za nju.
“Podnositeljke tvrde da im je država prekršila i zabranu zlo-
stavljanja, jer nije obezbijedila informacije o sudbini njihovih
članova porodica. Od šestorice stradalih članova porodice pod-
nositeljki predstavke, pronađena su tijela dvojice koji su bili
izručeni u fočanski logor, dok tijela četvorice koji su deporto-
vani iz Herceg-Novog 27. maja 1992. nisu pronađena, niti se
pouzdano zna gde su i kako stradali na području koje je kon-
trolisala Srpska Republika u BiH”, kaže Prelević.
Ona kaže da je sud u Strasbourgu predmet poslao državi Cr-
noj Gori poslije četiri godine. “Država se izjasnila, osporili su
nadležnost suda i suštinu predstavke. Nedavno se izjasnila i Bo-
sna i Hercegovina, kao treća strana, umješač u postupku. Ona je
podržala i dodatno potkrijepila stavove aplikantkinja, posebno
u odnosu na istorijski kontekst i organe vlasti Srpske Republike
kojima je Crna Gora izručila izbjeglice iz BiH”, kaže Prelević.
Podnositeljke predstavke, ističe ona, u Strasbourgu ne traže
naknadu štete, već isključivo utvrđivanje odgovornosti države.
“Ako i jedna od podnositeljki predstavke uspije u tom poduhva-
tu, presuda će biti pobjeda svih kojima je stalo do pravde za žr-
tve deportacije. Nadam se da će Evropski sud u ovom predme-
tu prihvatiti nadležnost i zaključiti da su u slučaju deportacija
crnogorski sudovi sasvim pogrešno primijenili međunarodno
pravo i elementarnu logiku, kao i da istraga nije bila sveobu-
hvatna”, navela je Prelević. Presuda suda u Strasbourgu, smatra
ona, bila bi veoma značajna u današnjem svijetu preplavljenom
izbjeglicama. “Prema jednom od osnovnih pravila međunarod-
nog prava non-refoulment, niko ne smije da bude deportovan u
državu u kojoj bi mogli da stradaju ili budu izloženi torturi, kao
što je nažalost bio slučaj sa žrtvama deportacije.”
Nevladine organizacije godinama podnose i inicijative za
izgradnju spomenika žrtvama deportacije u Herceg-Novom i
traže izvinjenja nadležnih za počinjeni zločin, kao i tačan popis
žrtava i pronalaženje njihovih posmrtnih ostataka. Nijedna od
inicijativa nije prihvaćena.

STAV 27/6/2019 33