Page 74 - STAV broj 254

DRUŠTVO

jeste to da su predstavljale “mikrokozme
koji su sumirali čitavo iskustvo čovječan-
stva, prošlosti i sadašnjosti, s projekcijama
budućnosti”, navodi Andrea Baotić u Sop-
hosu i nastavlja: “Što je još važnije, izložbe
su bile i iskaz odnosa moći i svjetskog
poretka, onakvog kakvim su ga zapadne
sile učinile kapitalističkom i osvajačkom
politikom u 19. stoljeću. Kroz artikuliran
raspored izložbenih paviljona razdvajale
su centar od periferije, didaktičnost od
pitoresknosti, racionalnost od fantazije,
zapad od istoka. Orijent, za kojim je tije-
kom 19. stoljeća naročito porastao interes,
postao je jedan od najvažnijih izložaka na
međunarodnim izložbama, jer je predstav-
ljao ‘eksternu realiju’ Zapada. Budući da
Freska Alphonsa Muche je bio izvor materijalnih dobara u novoj
globalnoj ekonomiji, Orijent je trebalo
Bosanskog ciklusa u Muzeju dekorativne upoznati i kako bi se očuvala postojeća
umjetnosti u Pragu i Muzeju Orsay u Pa- ekonomska i politička dominacija koloni-
rizu. U istom je muzeju i platno s prika- jalnih sila. Jednako tako bio je potreban i
zom legende o Ivi i Anici, dok su crteži Zapadu radi definiranja i potvrđivanja sa-
ostalih bosanskih narodnih priča smje- moga sebe. Kako je reprezentacija osnovni
štenih u Louvreu. konstrukt znanja zapadne kulture, izložbe
U monografiji Alphons Mucha autori su imale za zadatak da daju sistematičnu
navode da se ovaj umjetnik ozbiljno posve- i sumiranu sliku o okupiranim teritoriji-
tio dekoraciji Bosanskog paviljona. Bio je ma, običajima i načinu života ljudi koji
ekstremno detaljan u pripremama za ovaj na njima žive. Kumulativne predstave,
zadatak, pa je u više navrata tokom 1898. iako su tvrdile znanstvenu objektivnost,
godine putovao u Bosnu da proučava i sa- rijetko su kada bile korektne, te su više
kuplja elemente za ilustriranje bosanskih služile za potcrtavanje ‘zaostalosti’ prika-
balada i legendi. nevjerovatnosti, jeste Bosanski paviljon. Sve zanih kultura.”
Bio je, tvrde autori, opčinjen ljepotom u vezi toga svjedoči: dođi i vidi naše bene- Iako Bosna i Hercegovina nije bila ko-
pejzaža, netaknutom prirodom, narodnom fite okupacije koje smo napravili od ove lonija, način na koji je tretirana u prikazi-
nošnjom, etnografskom čistoćom lokalnog barbarske zemlje.” Doduše, češke kritike ma bio je kolonijalnog karaktera. Kao što
stanovništva, kao i njihovom narodnom ne treba uzimati previše ozbiljno iz razlo- je to bio slučaj s ostalim orijentaliziranim
umjetnošću. Bio je fasciniran tragičnim i ga što je češka štampa vrlo ljutito reagirala zemljama, izložbeni bosanskohercegovač-
sumornim bosanskim legendama. na činjenicu da Bosna i Hercegovina do- ki paviljoni odavali su stavove i politiku
“Sa svojom plavičastom kulom, svo- bija priliku izlagati, dok druge pokrajine imperije koja je njom upravljala, tvrdi
jim crvenim krovovima, svojim izboče- to ne mogu, iako je Bosna i Hercegovina Baotić. U takvim okolnostima, austrou-
nim mušepcima i galerijama sa arkada- bila “najmlađa” članica Monarhije. garska uprava nastojala je napraviti znatne
ma i rezbarijama na zidovima, na kojima promjene kako bi opravdala povjerenu joj
dominira plava boja, ova egzotična vila POSLJEDNJA IZLOŽBA okupaciju, te pokazala da je njeno prisu-
zaista očarava svojim bojama. Oni koje Umjetnik Alphons Mucha i arhitekt stvo neophodno za napredak ovih krajeva,
ne zadovoljava oficijelna umjetnost..., sa Carl Panek za svoja su djela na izložbi na- ne bi li time sebi otvorila put za buduću
svojim klasičnim i ostarjelim formama, građeni srebrenim medaljama. Bila je to aneksiju. S druge strane, ulaskom na te-
mogu doći ovdje i razvedriti svoje sumor- i posljednja izložba na kojoj se tadašnja ritoriju osmanskih provincija, Monarhija
no raspoloženje. Ukoliko nekome sveča- Bosna i Hercegovina predstavila vlastitim je dobila i vlastiti “komad” Orijenta, kroz
ne kolonade ne znače mnogo..., neka uđe paviljonima, jer nakon smrti Benjamina koji je i ona imala priliku pokazati “kolo-
unutra. Počasni salon ove bosanske kuće Kallaya prestalo je i promicanje austrou- nijalnu” moć. Da bi uspjeh bio što veći,
priredit će mu prijatno iznenađenje: ci- garske “kulturne misije” na “evropskom oblikovanje izložbenih postavki povjera-
jela jedna dekorativna stranica ispisana Orijentu”. vano je stranim arhitektima, umjetnicima,
je Muchinom rukom”, stoji u novinama Inače, prva Svjetska izložba održana dekoraterima i kustosima, koji su pozna-
iz tog vremena zapis o Bosanskom pavi- je 1851. godine na inicijativu princa Al- vali principe funkcioniranja međunarod-
ljonu. Paviljon Bosne i Hercegovine 21. berta, koji je kao cilj postavio “doprinos nih izložbi, te su Bosnu i Hercegovinu
juna 1900. godine posjetio je francuski bratstvu među nacijama”. Također, cilj je prikazivali kao novootkriveni i egzotični
predsjednik Émile François Loubet, a list bila promocija industrije i tehnoloških do- svijet, zaključuje Baotić.
Figaro dan nakon njegove posjete napisao stignuća. I uspjelo je, Engleska je postala Sto dvadeset godina poslije, Bosna i
je: “Ne treba izostaviti ovu palaču, možda najindustrijaliziranija zemlja Evrope. Ka- Hercegovina očarava posjetioce na isti na-
najživopisniju na izložbi.” snije su izložbe dobile i novu dimenziju čin, mješavinom Orijenta i Zapada. Bosna
No, nisu bili svi oduševljeni paviljo- – prezentacija umjetnosti, kulture, eduka- je za mnoge i dalje komad Orijenta koji je
nom Bosne i Hercegovine. Renta Tyrsova cije, kulturnog i socijalnog razvoja. Ono ostao u srcu Evrope. Niti se Bosna želi od-
u češkom listu Osveta piše: “Poseban ku- što im je bilo zajedničko, bez obzira na to reći svoje orijentalnosti, niti Evropa još želi
riozitet, vjerovatno jedini u ovom carstvu gdje su se održavale i što su tematizirale, priznati tu orijentalnost kao dio sebe. n

74 16/1/2020 STAV