Page 47 - STAV broj 283

Tom prilikom četnici su na ulazu u logor života ili smrti prihvatam drage volje, jer zaboravio. Parada modrica i uboja. Rane od
Manjača izdvojili veći broj logoraša Prije- znam da je to moja sudbina, a Tvoja pravedna opekotina. Nekima su pleća bila pretvore-
dorčana, zaklali ih i bacili u Vrbas. U No- odluka. Allahu ekber! I nisam se više plašio na u plavomodre kese sukrvice i gnoja što
voseliji povade ih iz vode, odnesu u Ferha- smrti. Ovu dovu ponavljam svako veče prije ih je koža još držala. Kao opčinjen, gledao
diju. Sakib, moj školski, kad ih je kupao, nego u san utonem. Ubijeđen sam da mi ona sam kako im se te kese liluhaju pri svakom
prepozna Nihada. Nihadov brat Ibrahim, služi kao ventil na koji ispuštam sve svoje pokretu. Nekolicina njih su imali grozne
tada vršilac dužnosti zamjenika muftije strahove i nemire i jača psihu i dušu. (...)” opekotine na potiljku, rukama i tijelu. Za-
banjalučkog Ibrahim-efendije Halilovića, dobili su ih prije dva dana. Na Vidovdan!
biva određen da poginulim obavi džena- VODA I VATRA Srpski svetac. Zapalili su ogromnu vatru
zu, ne znajući da mu je i brat Nihad među “U logoru smo već više od dva mjeseca. od demperskih guma i drva, upravo tu gdje
mrtvima. Po izlasku iz logora u Karlovcu Niti smo se brijali niti presvlačili. Kupali se smo se trenutno nalazili. Nasred tratine, iz-
stojimo Sakib, Ibrahim i ja. Ibrahim traži jesmo, ali u vlastitom znoju. Među sobom među remontne zgrade i “bijele kuće” (tako
brata Nihada. Kasnije, na moj upit, Sakibov smrad nismo osjećali, ali se često čuo komen- su je prozvali logoraši), nalazilo se zgarište
komentar je bio: – Brate Šero, ne mogu mu tar stražara: – Joj, što balije smrde! Ni tvorić u dijametru osam do deset metara. Bilo je
reći. K’o kristal je. Puknut će i niko ga više im nije ravan! Takav miris imao sam pogotovo očišćeno i bez ikakvih ostataka na zgari-
sastaviti neće! (...) ja, jer nakon torture, u besvjesnom stanju, u štu. Prije dva dana cijelu noć logorom se
Ništa ovdje nije sigurno. Sad jesi, sad hlače sam ispraznio preostali sadržaj crijeva širio smrad sprženog ljudskog mesa. Rane
nisi. Nekoga koga si danas gledao, možda s i mokraćnog mjehura... Ukratko, i usrao se i na zatiljcima logoraša zorno su svjedoči-
njim razgovarao, sutradan na ledini prepo- upišao. Sve to se skorilo i osušilo na meni. Tek le kakva se drama događala na Vidovdan,
znaš krvavog i ukočenog. Svi kao u nekom nakon 45 dana dobio sam priliku na koritu srpski svetac. Te rane bile su najuočljivije,
redu. Čekamo, ali, eto, još nismo došli na ispred Mujine sobe da te svoje hlače prvi put jer su od njih bile natečeni i glava i pleća.
red. Oči crne, oči plave, zelene, kestenjave, malo properem u vodi i ponovno navučem. Izmoreni dugotrajnim batinanjem, na vra-
žute, vrane, otvorene, zatvorene... Govore!!! Brzo su se osušile na augustovskoj žegi. (...) tove prislanjali su im razgorjele ugarke kao
Sve govore. Nemušto. Bezglasno, ali govo- Nastojao sam da što više iskoristim sunčeve da su htjeli da ih žigošu. Ti jadnici još su
re. A unutar svake glave odvija se drama. zrake. Pušači su se odmah dali na sakuplja- imali malo snage da se kreću, ali, zaista, ne
Planovi i razne kombinacije, a s jednim nje sasušenih cvjetova divlje djeteline. Nisu znam da li je iko te i takve rane prebolio pa
jedinim ciljem: Kako preživjeti? Allahu... smjeli pušiti, jer bi ih dim odao. Ipak, neki su da može reći. Mislim da nije, ali sve se do-
Bože Milostivi, šta je ovo?! Tamo, iza zido- zanemarili opasnost. U razne papiriće motali gađalo pred očima tri hiljade logoraša. Ima
va, sunce, oblaci, kiša.. Porodica, prijatelji, su, strastveno povlačili dimove i otpuhivali dovoljno svjedoka koji su vidjeli to što i ja.
male i velike radosti. A ovdje? Ovdje samo sebi među krake. Sitno sjeme divlje djeteline Nemoguće je da su zaboravili. Nakon sve-
bol, patnja, poniženje... Smrt! Ničega osim tiho je pucketalo. Iznenada, pade komanda: ga, i s ove vremenske distance, ni do danas
boli, patnje i poniženja. Dogodilo se upravo – Skidaj se! – Nasta komešanje. Iako nismo sebi nisam razjasnio šta im je bila namjera
ono što smo mislili da nikad ne može biti. znali šta hoće, izvršavamo naređenje. Robu s kolektivnim kupanjem logoraša. Je li cilj
U jednoj sobi, što na grob liči, okupljeni smo odlagali na gomile, a bilo je ljudi koji nisu bio pokazati da su apsolutni gospodari, da
doktori, inžinjeri, profesori, sudije, skupa imali donji veš. Stajali su goli k’o od majke mogu s nama raditi što im se prohtije i da
s onima kojima su doskora sudili, uspješni rođeni. Šokirani, buljili smo jedni u druge. nas još jednom grupno ponize ili da nama,
biznismeni, bogati, siromasi, vjernici, ateisti, Ispalih rebara, puni modrica i raznih guta, logorašima, ukažu na bezizlaznost situacije
građani i seljaci, radnici i težaci, drvosječe i izgledali smo nestvarno, nadrealno. Mnogi u kojoj smo se nalazili?! U jedno sam sigu-
lugari, trgovci i zanatlije, pa i lopovi svake su već izgubili i preko 20 kg, pa su nam kože ran. Nisu to uradili iz humanih razloga. (...)”
fele. Uzdišu, stenju, ječe, laktaju se među- izgledale kao odijelo veće za tri broja. Odredi-
sobno, ali ne viču niti se bune. Ne smiju! li su dvojicu logoraša da u ruke uzmu crijevo STRIJELJAJ, NE MOŽEŠ MI NIŠTA
Ipak, i u takvim uvjetima pojedinačni ka- hidranta debljine desetak centimetara koje “Na nadvožnjaku skrenuli su lijevo i
rakteri dolaze do izražaja. Oni koji su na je ležalo na travi, crijevo dužine petnaestak odmah sam shvatio da nas voze prema na-
slobodi navikli svoju volju provoditi na- metara s aluminijskom mlaznicom na kraju. šem selu. Gledati napolje nismo smjeli, ali
stoje to i ovdje ostvariti. Na račun slabijih. Takve mlaznice mogu se vidjeti na protivpo- ja sam dobro poznavao okolinu i mogao
Milom ili silom. Ćebetom obilježio svoju žarnim vozilima ili na policijskim vozilima sam u glavi odgonetnuti kuda se vozimo.
teritoriju, pa da li leži ili sjedi, niko ćebe ne za rastjerivanje demonstranata. Donijeli su Po krivinama tačno sam znao kad smo se
smije dodirnuti. Njegovo se znalo. Da. Bilo ga za tu priliku. Ni prije ni poslije nisam ga dovezli u Kevljane, iako smo glave držali
je i takvih. Da, mnogi su Boga spomenuli, tu vidio. Pustili su vodu. Šiknula je silovito. među koljenima, oči su otvorene. Mrklu
i to najčešće kako su i ranije radili. Neki Crijevo se od siline pritiska počelo klatiti li- noć osvjetljavala su zgarišta kuća pored
skrušeno i iskreno, po navici, a neki se tek jevo-desno, odbacujući onu dvojicu jadnika. kojih smo prolazili, a do ušiju je dopiralo
sad sjetiše davno naučenih ajeta, poluglasno Bili su preslabi da bi ga kontrolirali. Vjerujem pucketanje vatre. Od golemog ognja širila se
moleći... Bože! Ako me odavde izbaviš, ja da su to namjerno učinili. Sve je propraćeno neka nestvarna huka što ga moje uho do tada
ću... Neki ni to nisu znali, a bilo je i takvih gromoglasnim smijehom stražara, pa i pokojeg nije čulo. Produžili smo, a ja nikako nisam
koji su naglas psovali što im je na pamet logoraša kojem je još do smijeha bilo. Tada su mogao shvatiti zašto nam to rade?! Ako su
došlo, ali samo naše. Muslimansko. Naše crijevo uzela dvojica jačih logoraša, a mi smo htjeli da nas pobiju, mogli su to uraditi i u
svetinje, naše političare, pa čak i komšije za shvatili da hoće da nas kupaju. U koloni po Omarskoj. Minibus je stao, a onda rekoše
koje su smatrali da su krivi za stanje u kome jedan izlagali smo tijela udaru vode. Sve to da izađemo. Zašto baš ovdje? Shvatio sam
se nalaze. Možda je to bila njihova molitva. trajalo je samo po nekoliko sekundi po poje- da se nalazimo na raskršću kod Kamičke
Ako su ostali živi, baš bih volio znati kako dincu, a stražari su pazili da svi, bez izuzetka, ekonomije, pedesetak metara od magistral-
im je sada. I ja sam molio. Riječ po riječ, dođu pod mlaz. Fizički slabije mlaz bi bacio nog puta Prijedor – Banja Luka. Bilo ih je
razgovijetno i jasno, molitva je strujala mojim ustranu, a neke je i obarao. (...) četverica i nikog od njih nisam poznavao,
žilama. Do samog srca... Dragi moj Milostivi, Kad su mislili da smo okupani, počeše a mislim da ni oni nas nisu poznavali. Još
Svemogući Bože! Utječem se Tebi i Tvojoj izvoditi one iz “bijele kuće”. Kad sam vi- u Omarskoj pitali su ko smo i odakle smo.
moći. Sve što Ti odlučiš u pogledu moga dio u kakvom su stanju, na svoje sam muke Da li je moguće da su mene odabrali samo

STAV 6/8/2020 47