Page 66 - STAV broj 283

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (33)

NA ŠTA MIRIŠE RAT

Nisam pojma imao šta trebam činiti. Bijela me udari po
ramenu i viknu glasno nadglasavajući pucnjavu: “Jesi l’ se

Piše: Amir HASANOVIĆ prepo?!” Ja sam zbunjeno gledao u njega, a onda bez riječi
odmahnuo glavom. “Ne boj se”, viknu on opet, “bolje je biti
ovdje i boriti se nego ih čekati kod kuće”

at je, po Ernestu Hemingwayu, bila uznemirila, uvidjelo se da nije riječ o pucnjava se sve bolje čula. Na cesti nas je
čovjekova najveća avantura. Po sporadičnoj pucnjavi koja se mogla čuti sačekalo nekoliko ljudi s lovačkim puška-
mom mišljenju, najveće zlo koje prethodnih dana s padina Ozrena, od- ma. Uputili su šofera da ide prema domu
Rmože doživjeti jedan narod. Naj- nosno iz srpskih sela koja su graničila s i stanici milicije. Ubrzo smo stigli i data
više i najupečatljivije se sjećam samog po- našim selima. je komanda za brzo iskrcavanje. Bilo nas
četka rata, onog prvog mjeseca. Bilo je to Ubrzo je iz štaba TO stigao kurir. je tu tog jutra šezdesetak. Ubrzo su došli
kao u snu. Dosta nas je bilo mladih, onih Onako zadihan, silazeći sa svog bicikla, i ljudi iz Turije. Rečeno nam je da se naj-
poput mene, koji su u rat ušli iz školskih doviknu nam glasno da je napadnuta jači napad na naše linije odvija na Čela-
klupa. U početku su bile te straže i pun- Turija. Četnici su je napali prije dvade- rima i na brdu Jabučić. Svi su bili jasni
ktovi, praćenje tadašnje bivše JNA i inih setak minuta. i jednoglasni u tome da četnici po svaku
srpskih ekstremista. Ni slutili nismo šta Bez ikakve komande, većina nas je cijenu žele ući u Turiju.
je to ustvari rat. Tih će se prvih dana ve- pošla u zgradu da pokupi svoju opremu Ponovo smo se ukrcali i krenuli kami-
ćina nas uvjeriti da to ne izgleda baš ona- i oružje. Ubrzo je došao jedan od koman- onom. Jedan od ljudi s lovačkim puškama
ko kako smo zamišljali. dira iz Opštinskog štaba TO i rekao da ispriča nam da su oni od jutros gore, a da su
Mi smo, inače, bili stacionirani u kru- će nas Zlaja voditi za Turiju, da je gore bili sišli s dva ranjena momka. Gledao sam
gu Vile, kod fabrike cementa, dok je dio situacija veoma teška, ali i da moramo u njegove potpuno krvave rukave na košu-
ljudi iz Teritorijalne odbrane bio stacio- sačekati nekoliko ljudi iz Modračke čete lji. Gore na Jabučiću odjekivale su detona-
niran u srednjoškolskom centru. Tog smo koji će poći s nama. cije i pucnjava iz pješadijskog naoružanja.
jutra ustali veoma rano jer su se trebale Brzo smo se spremili i popeli u karo- A onda bi zagrmjelo ono glasno, nama još
obaviti smjene nekih straža na gradskom seriju TAM-a, a jedan dio ljudi ukrcao se nepoznato, oružje koje smo čuli i u gradu.
rezervoaru i na punktovima van grada. u kombi koji je došao samo nekoliko tre- Čovjek podiže glavu: “Evo, ono je trocije-
Nakon desetak minuta, kako smo izašli nutaka prije nego ćemo krenuti. Vozač je vac, glavu od njega ne možeš podići. Čim
napolje, čula se iz daljine neka pucnjava. zastao u Modracu. Tu nam se pridružilo počne tući po nama, oni kreću u napad.”
S pozicije na kojoj smo se nalazili bilo je nekoliko auta i još dva kombija s mom- Gledao sam u tog čovjeka, bio je ne-
veoma teško utvrditi odakle tačno dola- cima iz Modračke čete. Vozač TAM-a vjerovatno smiren za nekoga ko je bio sav
zi taj prigušeni zvuk praćen detonacija- vozio je veoma brzo, a ostali su ga pratili krvav i ko je upravo došao s tog strašnog
ma. U pauzama, kad bi pucnjava prestala, istim tempom. mjesta koje nazivaju Jabučić.
čulo se gromoglasno neko drugo oružje Kada smo s ceste skrenuli desno Uskoro su se vozila zaustavila. Izaš-
čiji zvuk nismo razaznavali. Vojska se već ka Turiji i prolazili pored Mosorovca, li smo i brzo krenuli naprijed. Iza nas je

66 6/8/2020 STAV