Page 67 - STAV broj 283

ostalo nekoliko kuća, posljednjih prema To je taj trenutak kad se motala je mlado drveće pred sobom na-
ovom brdu. Trčali smo i poskakivali pre- predujući uz brdo. S naše strane ništa,
ko međa i kanala između njiva. Gore, na prestaneš plašiti, kad vidiš tek pokoji metak i rafal. A onda je iz rova
brdu, nije jenjavala grmljavina. ko je s tvoje desne, a ko s na vrhu brda nešto sijevnulo, udarilo u
Ubrzo smo stigli u samo podnožje brda. špic tenka i eksplodiralo pred gusjenica-
U tom momentu dvije granate preletje- lijeve strane. Strah više ne ma. Tenk je stao, a četnici koji su išli za
le su preko brda i eksplodirale u šumici njim izgubljeno su se kretali sad lijevo,
kroz koju smo upravo prošli. Ja sam se postoji, oslobođen si. Kao sad desno. Tren poslije tenk izbaci veliki
vrcnuo, nekako me cijelim tijelom proš- kad naučiš voziti bicikl – oblak dima na auspuh i naglo krenu na-
la jeza. Bilo je to prvi put da čujem zvuk zad ostavljajući četnike koji su ga pratili
i eksploziju granate. ideš, samo ideš na otvorenom. S naše linije sasuše rafali i
Ušli smo u liniju, počeli su nas ras- zaštekta mitraljez. Najbliži agresorski voj-
poređivati po rovovima. Morali smo ići nici bili su pogođeni, povijajući se padali
kroz tranšeju skroz pognuto jer je bila su u travu i valjutali se nizbrdo.
veoma plitko iskopana. Za mnom su išli brda. Desno od nas, uz ogradu, livadom Pogled mi se ponovo vrati na ove koji
Bijela, Šuba, Benko i Iljaz. Neke koji su se kretao tenk. Za njim je išlo pogurenih su išli prema nama. Onaj na megafonu
išli s nama nisam poznavao. Bilo ih je iz pedesetak četnika. Drugi su išli pravo nije prestajao vrištati. Sad su već bili na
Modraca, Puračića, Bikodža... Mi smo na našu stranu ulazeći u šumarak pred međi, na izlazu na livadu ispred nas. Naš
zastali na jednom rovu tridesetak meta- nama. U tom momentu jaka nas je ek- je mitraljez zatreštao. Prvi od njih, čovjek
ra desno od samog vrha Jabučića. Meci splozija bacila nazad. Uslijedile su još u milicijskoj sivoj uniformi, pade kao po-
su nam fijukali iznad glava. dvije. Neko od ljudi u tranšeji povika da košen. Vidio sam da je pokušao ustati, a
U rovu su nas dočekali stariji čovjek i dođemo kod njih. onda ga je rafal sasjekao po leđima pri-
mladić. Ovaj mladić bio je blijed k’o krpa. Dok smo se pognuti kretali prema nji- bivši ga uz zemlju.
Na svaku bližu detonaciju vrcao se grčeći hovim tranšejama, zemlja je još padala po Nisam više čekao, stisnuo sam oba-
lice u neku strašljivu grimasu. Stariji čo- nama. A onda se još pet ili šest granata rač. Kalašnjikov je istresao svoj prvi
vjek uputi nas da dobro sagnemo glavu sručilo na našu liniju. Niko nije pucao dok rafal, pa još jedan ili dva duga. Zami-
jer su nam četnici veoma blizu. nije bio siguran da su blizu. Jedan malo jenim okvir i bacim oko na ljude oko
Ubrzo je pucnjava postala još glasnija. krupniji brkati vojnik viknu nam da se sebe. To je taj trenutak kad se prestaneš
Tada smo vidjeli da su četnici pošli prema postrojimo uz jedan grudobran i da ih tu plašiti, kad vidiš ko je s tvoje desne, a
nama. Stisnuo sam oči i zatim pogledao dočekamo. Mogli smo jasno vidjeti kako ko s lijeve strane. Strah više ne postoji,
kroz gustu šumu ispred nas. Bilo ih je četnici kroz gusti šumarak idu ka nama. oslobođen si. Kao kad naučiš voziti bi-
mnogo, penjali su se uz strmi dio prema U ušima mi je bubnjalo, nisam čuo ko je cikl – ideš, samo ideš.
platou koji se nalazio tačno ispred nas. šta vikao i govorio. Nišanio sam u šumi- Prvi četnički ešalon pokušavao se pre-
Stari dedo otvori svoju bokericu i gur- cu u grču držeći prst na obaraču. ko međe dokopati šumice. Megafon se
nu dva metka u pušku. “Imam još tri i to Čovjek je ponovo viknuo da ne pucamo, više nije čuo. Neki od četnika ležali su na
je to”, reče klimajući glavom. Mi smo, da sačekamo. Nekoliko sekundi nakon putiću, drugi na međi, na samom izlazu
gledajući u njega, polahko ustajali i za- toga, desetak metara od nas, zaštektao je iz šipražja. Spustio sam pušku i gledao.
uzimali položaje na grudobranu. Ja sam mitraljez. Mladice grana i lišće pred nama Bježe, oni uistinu bježe. Imaju tenk, mi-
gledao šta drugi rade i pomno ih kopirao. letjeli su na sve strane. Gledao sam kako nobacače, imaju sve. I bježe.
Nisam pojma imao šta trebam činiti. Bi- sipa kao u jesen na vjetru. Odozdo se na Desno od nas čuli su se graja i puc-
jela me udari po ramenu i viknu glasno megafon začuo krupan glas: “Naprijed, njava. Oni koji su pratili tenk također su
nadglasavajući pucnjavu: “Jesi l’ se pre- braćo Srbi, naprijed, za srpstvo i krst ča- bježali livadom spašavajući živu glavu.
po?!” Ja sam zbunjeno gledao u njega, a sni, juriš, braćo!” Spustim pušku i duboko udahnem.
onda bez riječi odmahnuo glavom. “Ne Niko od njih nije trčao i jurišao. Uste- Šuma je mirisala na barut, na nešto spa-
boj se”, viknu on opet, “bolje je biti ov- zali su se da uopće krenu. A onda je tenk, ljeno. Tek kasnije, kroz mnogo vremena,
dje i boriti se nego ih čekati kod kuće.” koji je išao uz njivu, izašao s naše lijeve stra- saznat ću da je to, ustvari, miris rata – tako
Odjednom je ispod šumarka nešto za- ne u vidokrug. Mislio sam da će prijeći pre- miriše rat. Miriše na barut, na vatru, na
brektalo, a mi smo krenuli prema vrhu ko linije bez problema. Ta čelična grdosija paljevinu... n

STAV 6/8/2020 67