Page 79 - STAV broj 283

stavovima koje je iznosio, bez obzira na
to gdje je i kada rođen – ko to može reći?
“Međutim, u Siriji, koju su nedavno pre-
gazili Mongoli, u kojoj je još bilo tragova
križara, Ibn Tejmijja je barem našao ljude
spremne da saslušaju ono šta on misli. Sve
da i nije bio on, slušatelji koji su prihvati-
li njega vjerovatno bi našli nekog drugog
koji bi iskazivao iste ideje. Ibn Tejmijja
zastupao je tri glavna stajališta. Prvo, re-
kao je da ništa nije pogrešno u islamu, ni-
šta lažno u objavama i ništa krivo u tome
da se na muslimanske pobjede gleda kao
na dokaz objava. Problem, tvrdio je, leži
u muslimanima: oni su prestali praktici-
rati ‘pravi’ islam i Bog ih je zato oslabio.
Da bi se vratili putu pobjede, muslimani
se moraju vratiti Knjizi i očistiti islam od
svih novih ideja, tumačenja i novotarija:
moraju se vratiti vjerskom putu Muham-
meda i njegovih ashaba, vratiti se tim vri-
jednostima i idealima, vratiti se materi-
jalnim činjenicama svakodnevnog života:
najraniji propisi najbolji su propisi. To je
bilo jezgro njegovog pravnog mišljenja.
Drugo, Ibn Tejmijja tvrdio je da je džihad
jedna od ključnih obaveza svakog musli-
mana, odmah uz namaz, post, odbaciva-
nje obmane i druge prakse bogoštovlja; a
kada Ibn Tejmijja kaže ‘džihad’, on misli
‘mač o pojas’. Ummet, govorio je, poseban
je zato što su njegovi pripadnici ratnici.
Nijedna prethodna objava od Boga nije
naređivala svim ljudima da se pridruže u
činjenju svega što je dobro i zabranjivala
im sve što je zlo. Neki od njih nisu uopće
‘vodili oružane borbe’, dok su se drugi bo-
rili samo ‘da istjeraju neprijatelje sa svoje
zemlje’ ili su se ‘potlačeni borili protiv svog
tlačitelja’”, navodi Ansary. Za Ibn Tejmi-
jju, ovakva ograničena odbrambena ideja
džihada nije ispravna: džihad znači aktiv-
nu borbu, borbu ne samo da se odbrani
život, dom i imetak nego i da se proširi
da je objava istinita, šta onda znači poraz? zajednica doživjela najgori nazadak: on- zajednica onih koji se pokoravaju Allahu.
Muslimani nikada prije nisu doživjeli dje se svaka razumna osoba, koja je pri- Ibn Tejmijja je i sam išao u rat protiv
tako teške poraze, nigdje u svijetu, nisu ih hvatala premisu da je univerzalizacija nekih Mongola. Mongoli protiv kojih se
mogli zamisliti čak ni u svojim najgorim muslimanske zajednice svrha historije, borio prešli su u islam do ovog vremena,
noćnim morama. Historičar Ibn el-Asir morala dobro zapitati: ‘Gdje je pošlo po zbog čega se postavilo pitanje o musli-
nazvao je mongolsku najezdu ‘strašnom zlu?’ Najviše ih je pogodio odgovor koji manima koji se bore protiv muslimana.
nesrećom’, kakvu svijet možda više nikada je dao sirijski pravnik Ibn Tejmijja”, piše “Međutim, borba protiv ovih muslima-
neće doživjeti ‘od sada do svog kraja’. Još Ansary, baveći se u nastavku tad uspostav- na bila je legitimni džihad, objasnio je
jedan muslimanski historičar spekulirao ljenim načinom mišljenja i djelovanja – Ibn Tejmijja, zato što oni nisu bili pravi
je da dolazak Mongola predskazuje smak kao direktnom posljedicom mongolskih muslimani. Suprotstavljao se kršćani-
svijeta. Prema trećem, opet, mongolske pustošenja – koji će svoje vrhunce doži- ma, Jevrejima, sufijama i muslimanima
pobjede pokazale su da je Bog napustio vjeti stoljećima kasnije. svih drugih sekti, osim njegove vlasti-
muslimane. Križari su barem bili kršća- te – uglavnom šiijskim. Navodno je Ibn
ni, ali Mongoli? Nisu bili čak ni ‘narod IBN TEJMIJJA I NJEGOV DŽIHAD Tejmijja napisao oko 4.000 pamfleta i 500
Knjige’. Njihove pobjede postavile su Postoji tendencija da veliki užasi pod- knjiga. Tako je posijao sjeme. Iz ovog sje-
mučnu zagonetku pred teologe i stavile stiču ekstremne stavove, a Ibn Tejmijja je mena tada nije niklo ništa, ali ono nije ni
na probu vjeru masa, tako prodorno da bio čovjek svog vremena. Bez sumnje, zbog usahlo. Ležalo je ondje, ispod površine
su ih mnogi ljudi vjerovatno osjetili, ali tjeskobe iskorijenjene porodice, emocio- islamske kulture, spremno da proklija
nisu o tome razmišljali. Posebno je to slu- nalno se unosio u traženje smisla katastro- ako za to naiđu povoljne prilike. Nakon
čaj u postkrižarskoj Mezopotamiji, nakon fe koju su donijeli Mongoli, ili je, kako četiri i po stoljeća, prilike su bile povolj-
pustošenja Bagdada, gdje je muslimanska piše Ansary, njegova ličnost bila sklona ne”, piše Ansary. n

STAV 6/8/2020 79