Page 56 - STAV broj 407

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (82)

ŽIVOT JE LIJEP, SLOBODA JE

KONAČNO STIGLA U OLOVO!

Šutjeli smo neko vrijeme. Bilo mi je žao. Moj najbolji drug ide u Sarajevo! Već smo bili na izlazu iz
Soluna. “Hajd’ ne ljuti se. Nisam ti stigao reći. Vidjet ćemo se mi za koju godinu u Saraj’vu, kad dođeš
studirati. Nismo zalud upisali gimnaziju”, progovorio je Mirel. Nasmijao se, na neki čudan način, onako
iznuđeno, poput djeteta koje je učinilo neki zijan, u nekoj vrsti pravdanja pred roditeljima ili nastavnicima.

Piše: Ammar KULO

“Eto nas k’o Berlin ’45”, reče rođak Hi-
dajet. “Kako to misliš?”, upita djed. “Gledao
sam kartu. Podijelili su nas po zonama. Mi
smo pripali Amerikancima. Sarajevo i Za-
padna Hercegovina Francuzima. Bosanska
krajina Englezima”, objašnjavao je Hidajet.
“Pa i nije ti baš dobra analogija!”, suprot-
stavio se djed. “Kako nije?”, upita Hidajet.
“Nema Rusa!”, reče djed. “Ali ima Srbija”, i
dalje je branio svoje stavove Hidajet. “Mi-
lošević je potpis’o granicu na Drini. To je
jedino bitno! Nema njihove vojske, policije,
uprave!”, reče mu blago povišenim tonom
djed. “A entitet?”, i dalje je bio uporan Hida-
jet. “Unutrašnje uređenje će ‘nadoći’”, nije
odustajao djed. “Kako misliš ‘nadoći’?”, s
čuđenjem je upitao Hidajet. “Eto tako. S po-
vratkom. Ključ je u povratku svih na svoje.
Koliko se ljudi vrati, toliko će biti Bosne!
Nego da nam pomogneš da iznesemo stvari drva, usred ljeta, onda kada odgorijeva sve,
na prvi sprat?”, reče djed želeći staviti tač- a loži se jer je potrebno imati toplu vodu.
ku na daljnju raspravu. “Otkud sad to, još Ponovo ćemo koristiti veš-mašinu, iznova
da me iskoristite?”, smijao se vrteći glavom otkriveno tehničko čudo koje čuva zglobove,
gore-dolje Hidajet. štedi vrijeme, život čini prijatnijim. Možda
Pomjerili smo ormar. Iza se odjednom je to za nekoga mala stvar. Za nas ogromna.
pojavila, izronila niotkuda, prilično debela S prestankom rata prekinuta je velika
knjiga s tvrdim crvenim koricama, vjero- golgota za sve nas iz Olova, Sarajeva, Go-
vatno podmetnuta kako bi se ormar odvo- ražda, Mostara, Gornjeg Vakufa, Maglaja,
jio od podrumskog zida. Pročitah naslov: Tešnja, Bihaća i drugih gradova i naselja,
Sarajevo u revoluciji I. Djed je uzeo knjigu enklava koje su bile u nekoj vrsti okruženja
u ruku, stavio naočale i neko vrijeme šutio ili poluokruženja, gdje je sve bilo iscjepka-
prelistavajući je. Potom ju je spustio. Na za- no, zavrnuto ili prigušeno u takvoj mjeri
dnjoj korici, onoj koja je bila uza zid, počele da se život činio gotovo nemogućim. Za
su se hvatati zelenkaste tačke... “Još jednu nas koji smo imali, pa nismo imali, kao u
zimu ovdje i svi bismo ’vako pomemili”, reče onoj nazovikletvi, dolazak vode, odvrtanje
dok smo iznosili namještaj na prvi sprat. pipe, gledanje tog tankog mlaza značilo je MIsija IFOR-a “Joint Endeavor” Zone nadležnosti
pobjedu! Pobjedu civilizacije nad necivili-
II zacijom, svjetlošću na mrakom, nad svim dalekovode, bez napajanja je ostalo i izvori-
Uspostavljeno je vodosnabdijevanje. onim mračnim politikama koje je provo- šte pitke vode za Olovo, ono blizu “Zelenog
Nema više kanistera, bunara, cisterni, kanti, dio neprijatelj. vira”, čuvenog izletišta i kupališta. Potom
prelijevanja u flaše, u čaše, lonce i lončiće... Agresor je na početku rata, kada je vidio je gađao trafostanice. Isječene su, prekinute
Nema više kadica, polijevanja, patnje dok se da tek tako ne može osvojiti Olovo, krenuo su telefonske žice, sve ono što je imalo veze
kupaš... Nema više grijanja vode na peć na s rušenjem infrastrukture. Prvo je uništio s PTT-om. Telefon je i dalje bio misaona

56 23/12/2022 STAV