Page 59 - STAV broj 407

načine je ubijeno 107 Divičana, bosan-
skih šehida.”
U BATKOVIĆU ZATEKAO JOŠ JEDNOG
IMAMA
“U ‘Batković’ sam stigao 15. jula 1992.
godine, koji je prije našeg dolaska već bio
popunjen s logorašima iz sjeveroistočne
Bosne. Najviše je bilo logoraša iz Brčkog,
Brezova Polja, Kalesije, Vlasenice, Bra-
tunca, Zvornika, Janje, Bijeljine, a ka-
snije će dovoditi ljude iz drugih krajeva,
naročito po zatvaranju logora ‘Manjača’.
U logoru sam sreo kolegu Osmana
ef. Kavazovića, koji je u logor ‘Batković’
doveden prije mene, zajedno sa svojim
džematlijama iz Brezova Polja. Osman
ef. je bio u logoru do kraja septembra
1992, kada je odveden u razmjenu za-
jedno s jednim brojem svojih džematli-
ja. U logoru smo često vrijeme provodili
zajedno i mnogo je bilo lakše podnositi
logorske dane u njegovom društvu. U
tom sam logoru bio od 15. jula 1992. do
26. aprila 1993. godine. Ukupno sam u Od logora do slobode: kroz patnje Čelope- godina u Njemačkoj bez džemata i ima-
tri logora patio od 25. maja 1992. do 26. ka i Batkovića. ma. Ali zajedno smo rasli u džematu i u
aprila 1993. godine. Bio je to dug period, emanet novim generacijama ostavljamo
gotovo godina dana, s puno boli i patnje, ODLAZAK U DIJASPORU ovu džamiju, da se zajedno druže u ovom
stradanja mnogih meni dragih osoba i pri- Efendija Jahić je u Witten došao 1. safu i da održavaju svoju vjeru i kulturu
jatelja, tuge i žalosti, nade i iščekivanja oktobra 1994. godine. U tom je džematu na ovim prostorima. Velika zahvalnost
slobode. Danas, sjećajući se svih patnji i ostao punih 27 godina. Zajedno s džema- pripada svim mojim džematlijama koji su
stradanja kroz koje sam prošao zajedno tlijama sačuvao je džemat, kupili su va- me podržavali tokom svih ovih dvadeset i
s mojim dragim Divičanima, molim dra- kufski stan, prostor za džamiju, sagradili sedam godina, koje smo zajedno proveli.”
gog Boga da šehidima Čelopeka podari potpuno novu džamiju i islamski centar U penziji je od prvog jula 2021. Po
Džennet, porodicama sabur i da se zlo koji predstavljaju jedan od najljepših završetku imamske misije u Wittenu
onog vremena kroz koje smo mi prošli objekata Islamske zajednice Bošnjaka odselio se u grad Mülheim an der Ruhr
nikada i nikome više ne ponovi.” u Njemačkoj. O svom džematu Witten kod Essena.
Svoja sjećanja na patnje u logorima rekao je i ovo: “Prve godine rada u dže-
“Novi izvor”, “Čelopek” i “Batković” matu su bile veoma teške. To je period NIKAD NIJE ZABORAVIO DIVIČ
Ruvejd ef. Jahić ovjekovječio je u knjizi nastajanja i osnivanja. Ljudi su živjeli 20 Slično kao i Osman ef. Kavazović,
njegov sapatnik u logoru “Batković”,
Upadale su razne paravojne nikada nije zaboravio džemat iz kojeg
je odveden u logor. On se Diviču vraća
formacije koje su sa sobom, kad god ima priliku, čak više i češće nego
pored oružja, nosile i razne rodnim Miljanovcima. O Diviču kaže:
“U Divič sam se opet vratio 2003. godine.
električne kablove, drvene U njemu sam dovršio gradnju porodične
palije, drvena držala za kuće. U Divič svake godine dolazim na
odmor s porodicom. Tu rado provodim
krampe, buzdovane, noževe odmor, tu su mi se rodile kćerke Sum-
i druge stvari. Njima su meja i Seida, (najstarija Semha rođena je
u Sanskom Mostu), tu su mi djeca išla u
tukli logoraše. Mnogi su školu, imaju svoje prijatelje i rado dola-
poslije mučenja u mukama ze u Divič. Moja hanuma i ja, također,
umirali. U ovom logoru, rado dolazimo, jer smo u Diviču proveli
naše najljepše godine života, tu imamo
pored mještana Diviča, bio puno prijatelja, poznanika. Velik broj
je jedan broj ljudi dovedenih mojih učenika se raduje našem dolasku
na odmor i druženje. Divič je, po mom
iz Zvornika i okolnih mjesta. mišljenju, jedno od najljepših mjesta u
Najgore je bilo na jedan dan Bosni i Hercegovini. On je dragulj na
Drini, a i ljudi su dobri domaćini i vole
prije Kurbanskog bajrama i svoj kraj. Danas u Divič dolaze ljudi iz
drugi put na dan 28. juna, na svih krajeva naše BiH, posebno iz sje-
veroistočne Bosne, dolaze porodično na
njihov Vidovdan. druženje i zajedničke večere.” n

STAV 23/12/2022 59