Page 54 - STAV broj 407

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (143)

NOVI RATNI DAN,

NOVA NAFAKA

Dok smo se usporeni i pognuti primicali nevidljivom cilju, zbunjeni i nesigurni u to šta trebamo
raditi, dugačku kolonu osu mitraljeska paljba od koje se ona začas razasu, a vojska pogubi na sve

strane. Safet, Mirza, ja i još dvojica vojnika skočismo u nekakav jarak zarastao u paprati i počesmo
kroz dim puziti prema obodu šume nadajući se kako će nam krošnje stabala pružiti sigurnost.

Piše: Amir HASANOVIĆ i da mi je cijelo tijelo malaksalo. Dese- Krenuo je s nekoliko ljudi iz Srebrenice,
todnevni boravak na ratištu i samo je- zalutali su. Samo jedan od njih uspio se
dan dan odmora uzimao je svoj danak. izvući. Sinoć su iz Kladnja javili majci
zmučeni desetodnevnim boravkom na Mahinalno sam se oslonio na Mirzu, koji šta se desilo.”
Majevici, bili smo dobro iznenađeni je put prelazio čvrstim korakom i po- Bilo mi je dovoljno to što je rekao,
kada nas je nakon jednodnevnog od- gnute glave, tih i zamišljen, što nije bilo jer sam znao koliko mu je daidža značio.
Imora uoči same zore probudila gala- njegovo uobičajeno ponašanje u ovakvim Znam to iz njegovih priča o raspustima
ma. Prije nego što je svanulo svi smo bili situacijama. On, obično, maršira razigra- kod nane i daidže na selu. Svi smo šutjeli
na nogama, postrojeni i spremni za brzi nim i nervoznim korakom neprekidno dok nas ne prenu povik da se krene.
pokret. Čekalo se još samo da radiovezom nastojeći pričom odagnati zabrinutost. Kad smo bili negdje na pola puta, iz
iz komande dojave tačnu lokaciju na koju Sada je koračao odsutan i turoban, kao smjera našeg odredišta počela je odzva-
trebamo otići. Kada je informaciju zapri- da ga muči neka teška sumnja ili briga. njati grmljavina topovskih plotuna. Na
mio naš glavni radiovezist i proslijedio Na jednom uzvišenju zastali smo da horizontu su se jasno mogli vidjeti oblaci
je komandantu brigade, naredba je bila predahnemo. Moja znojna košulja potpu- dima i odbljesci vatre – gorjela je u šumi
odmah izdata. Krenuli smo natovareni no mi se zalijepila za leđa. Čučnuo sam prema kojoj smo se zaputili. Nikome nije
vojnom opremom i hranom dovoljnom pored Mirze. “Reci, je l’ se nešto desilo? bilo jasno je li taj metež u daljini prou-
za nekoliko dana. Vidim da nikako nisi u elementu”, upitao zročen topovskim udarima naše artilje-
Kamioni su nas istovarili, po riječi- sam ga. Pored nas je sa svojim velikim rije ili su neprijatelji snažnom paljbom
ma vodiča, prilično daleko od našeg ci- rancem čučnuo Safet. Mirza je podigao već počeli tući naše pristigle brigade. Od
lja. Dan je bio neobično topao i sparan. glavu. U njegovim očima kao da su se tog prizora cijeli je bataljon instinktivno
Nakon samo nekoliko pređenih kilome- nazirale suze: “Jutros su mi javili da je usporio hod, čiji je tempo zatim pojačala
tara osjećao sam da su mi noge otežale daidža poginuo negdje kod Han-Pijeska. bijesna komandirova naredba.

54 23/12/2022 STAV