Page 64 - STAV broj 407
P. 64

DRUŠTVO



          Piše: Izet PERVIZ
          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ







              osip Vancaš bijaše toliko uronjen u
              secesiju i opčinjen mogućnostima
              koje taj umjetnički pravac pruža
         Jumjetnikovoj mašti da je, kažu, pr-
          votni nacrt za Crkvu Presvetog Trojstva
          na Dolac-Malti uradio baš tako, u duhu
          nove umjetnosti, kako je zvaše Francu-
          zi, otcjepljenja, kako je zvaše Austrijan-
          ci, modernog stila, kako je zvaše Engle-
          zi, ili stila mladenačkog, kako je zvaše
          Nijemci, ili naprosto moderne, tako je
          prozvaše u Španiji. Mora da se naručilac
          Josip Štadler, prvi bosanski nadbiskup,
          štrecnuo od iznenađenja kada je učenik
          velikog Friedricha Schmidta, zvanični ar-
          hitekt Vrhbosanske nadbiskupije, njegov
          savjetnik za gradnju, već nekoliko godina
          vlasnik privatnog projektnog ateljea, iza
          kojeg te 1902. godine već stajahu ozbiljne
          građevine, pa Katedrala Srca Isusovog, pa
          zgrada Zemaljske vlade, pa tek izgrađena
          bogoslovija i Crkva svetog Ćirila i Meto-
          dija, i još stotine objekata, kada je, dakle,
          Vancaš prostro pred njega svoje nacrte, a
          oni odisaše duhom secesije i bijahu ispre-
          sijecani crtežima njenih smionih deko-
          racija. Ali, iskusan i navikao na mnoga
          iznenađenja, pogotovo otkako je došao
          u Bosnu da nakon tolikih stoljeća obno-
          vi bosansku biskupiju, ili “drevnu Crkvu
          Vrhbosansku”, kako je crkveni oci među
          sobom zvaše, nije se Štadler, zasigurno,
          dao smesti, te se, pretpostavljamo, samo
          nakašljao, navukao smiješak na usne i,
          zamišljamo, zakoračio prema arhitekti.
            Pregrlio je Josip Štadler Josipa Van-
          caša i protresao ga kao da pred njim sto-
          ji kakvo momče koje je upravo završilo
          s mučnom ispoviješću, te mu sveštenik
          nastoji poručiti da nema tih grijeha koje
          ne bi mogla saprati bezgranična Božija
          milost i razriješiti ga za vijeke vjekova.
          Polahko, u tišini, odveo ga je do prozora
          i zagledao se prema Crkvi svetih Ćirila i  Crkva Presvetog Trojstva na Dolac-Malti
          Metodija, izgrađenoj prije nekoliko go-
          dina baš po nacrtima Vancaševim, u stilu
          neorenesansnom – dakle, onako kako su   BOGOMOLJA
          građene sve javne zgrade po Sarajevu s
          idejom da govore o veličini carstva – tek
          i da izaziva strahopoštovanje kod učeni- DVAJU JOSIPA
          s blagim ukrasima koji bi se mogli pripi-
          sati baroku, ali nimalo kitnjasto, već sve
          u duhu katoličkom, da bude grandiozno

          ka i naroda, ali ipak prigušeno u raskoši.
          Baš tu sintagmu “prigušeno u raskoši”   Izgrađena je 1903. godine u romano-gotičkom stilu po nacrtu Josipa
          upotrijebio je Josip, ovaj drugi, Štadler,
          kada je prije deset godina naručivao kod   Vancaša, a finansijsku konstrukciju zaokružio je Josip Štadler.



         64  23/12/2022 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69