Page 67 - STAV broj 407
P. 67

Josip Vancaš ga je očito odlično razu-  Josip Vancaš i ovog puta   i uvrijeđenosti kao i prije dvije godine.
          mio jer više nije prozborio ni riječi. Sa-                           Sam sebi se smučio. Ruku na srce, već
          svim miran, saslušao je Štadlerovo daljnje   izađe od imenjaka s istim   nekoliko godina on preslikava vlastite
          snebivanje i kuknjavu, oprostio se od nje-  onim osjećajem gorčine i   građevine, takvom brzinom Štadler gradi
          ga pred katedralom bez riječi, vratio se u                           crkve po Bosni da arhitekti jednostavno
          Zavod svetog Augustina, pokupio nacrte i   uvrijeđenosti kao i prije dvije   ne ostaje dovoljno vremena da se posve-
          izašao. Razmišljao je kako bi najbolje bilo  godine. Sam sebi se smučio.   ti svakoj od njih pojedinačno pa da budu
          da se okani ovih crkvenih poslova i da se   Ruku na srce, već nekoliko   samosvojstvene, a pogotovo arhitekti kao
          potpuno prepusti toj groznici koja ga već                            što je on, kojem su u umjetničkom smislu
          godinama trese i kojoj bi on morao da se  godina on preslikava vlastite   važne neke sasvim druge stvari i kojima
          sasvim prikloni jer mu je dosta i histori-  građevine, takvom brzinom   bi sav da se preda, jer biskup mu svojim
          cizma i romanizma i gotike i svega, nacr-                            narudžbama priječi da ostavi iza sebe
          tao se on toga uzduž i poprijeko, došlo je  Štadler gradi crkve po Bosni   nešto doista važno i originalno, niti ga,
          vrijeme da se stavi tačka na to. Bila je ta   da arhitekti jednostavno ne   Štadlera, zanima secesija niti bosanski
          pobuna tako jaka da je u jednom trenut-                              slog, ništa. Muka mu je, već godinama,
          ku zastao, učinilo mu se da je odlučnost u  ostaje dovoljno vremena   osjeća se kao neki cirkusant koji izvlači
          njemu tolika da bi istog trena mogao da se   da se posveti svakoj od njih   jednu kutiju iz druge i reda ih posvud po
          okrene, da se vrati i sve ovo što se kovitla                         Bosni, po Hrvatskoj, diljem Monarhije.
          u njemu izbaci pred biskupa, ali se u po-  pojedinačno pa da budu    Tu zastade, ironično izusti naglas jedno
          sljednjem času pokoleba, zapali cigaretu,   samosvojstvene, a pogotovo   “sinko”, nasmija se i uputi se prema Po-
          udahnu dim duboko u sebe i zakorači na-                              falićima, na Dolac, na Maltu, gdje je oko
          prijed. Neka nađe nekog drugog, mislio  arhitekti kao što je on, kojem   crkve zamislio cijeli jedan trg.
          je, a znao je da ne može biskupu skresati   su u umjetničkom smislu važne   Dvije godine poslije zatičemo bisku-
          sve u lice, na kraju krajeva, zahvaljujući                           pa Štadlera kako blagosilja crkvu na Do-
          njemu, došao je ovamo i odmah dobio po-  neke sasvim druge stvari.   lac-Malti. Nije propustio priliku da u svom
          sao na koji se čeka desetljećima.                                    pozdravnom govoru naglasi crkvenu skro-
                                            koja je nekoliko godina ranije po njegovim   mnost i da su jedva skrpili kraj s krajem.
          DRUGA SREĆA                       nacrtima podignuta na Stupu, a koju je   Na ove riječi, dva su se čovjeka značajno
            Dvije godine poslije došao je Josip   i sam Štadler uzimao kao primjer veliči-  pogledala, jedva suzdržavajući smijeh.
          Vancaš pred Josipa Štadlera s novim pro-  ne, razmjera i gabarita (ovu riječ biskup   Bili su to direktor građevinskog preduze-
          jektom, u romano-gotičkom stilu. Za pro-  je posebno volio) pri zamišljenom raz-  ća “Horvat i Šeding”, kojem je povjerena
          totip uzeo je Crkvu Uznesenja Marijinog,   govoru o budućoj crkvi na Dolac-Malti.   gradnja crkve, i Josip Vancaš, njen idejni
                                            Ipak, nije mogao a da ne doda nekoliko   tvorac, koji je već vadio kutiju iz kutije i
                                            elemenata secesije, bile su to tako blage   preslikavao obrise ove crkve u crteže za
                                            naznake, uglavnom na oltarima koje treba   Crkvu Svetog Ilije u Bosanskom Brodu.
                                            isklesati kombinacijom bijelog dalmatin-  Bijahu to jedina dva čovjeka među zva-
                                            skog kamena i crvenkaste sarajevske hre-  nicama koja su znala da je na izgradnju
                                            še, i nešto malo na propovjedaonici, eto,   crkve potrošeno više od 100.000 zlatnih
                                            samo toliko da se ne osjeća sasvim poraže-  kruna, od čega je polovina otišla na unu-
                                            nim, i, da, još poneki vitraž na prozorima.   trašnje uređenje. “Skromna u svojoj ra-
                                            Štadler se podigao na prste i, zadovoljan   skoši”, rekao je direktor Horvat bez glasa,
                                            jer se Vancaš sjetio da na oltarskom zidu   a Vancaš je s njegovih usana pročitao te
                                            postavi skulpture Ćirila i Metodija, pro-  riječi i odmah oborio pogled; činilo mu
                                            mrmljao je: Da, sinko, tako valja.  se da, bude li samo još sekundu gledao u
                                               Josip Vancaš i ovog puta izađe od   njega, neće više moći suspreći smijeh u
                                            imenjaka s istim onim osjećajem gorčine   sebi i izazvat će pravi skandal.    n


                                                                                                   STAV 23/12/2022 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72