Page 67 - STAV broj 407
P. 67
Josip Vancaš ga je očito odlično razu- Josip Vancaš i ovog puta i uvrijeđenosti kao i prije dvije godine.
mio jer više nije prozborio ni riječi. Sa- Sam sebi se smučio. Ruku na srce, već
svim miran, saslušao je Štadlerovo daljnje izađe od imenjaka s istim nekoliko godina on preslikava vlastite
snebivanje i kuknjavu, oprostio se od nje- onim osjećajem gorčine i građevine, takvom brzinom Štadler gradi
ga pred katedralom bez riječi, vratio se u crkve po Bosni da arhitekti jednostavno
Zavod svetog Augustina, pokupio nacrte i uvrijeđenosti kao i prije dvije ne ostaje dovoljno vremena da se posve-
izašao. Razmišljao je kako bi najbolje bilo godine. Sam sebi se smučio. ti svakoj od njih pojedinačno pa da budu
da se okani ovih crkvenih poslova i da se Ruku na srce, već nekoliko samosvojstvene, a pogotovo arhitekti kao
potpuno prepusti toj groznici koja ga već što je on, kojem su u umjetničkom smislu
godinama trese i kojoj bi on morao da se godina on preslikava vlastite važne neke sasvim druge stvari i kojima
sasvim prikloni jer mu je dosta i histori- građevine, takvom brzinom bi sav da se preda, jer biskup mu svojim
cizma i romanizma i gotike i svega, nacr- narudžbama priječi da ostavi iza sebe
tao se on toga uzduž i poprijeko, došlo je Štadler gradi crkve po Bosni nešto doista važno i originalno, niti ga,
vrijeme da se stavi tačka na to. Bila je ta da arhitekti jednostavno ne Štadlera, zanima secesija niti bosanski
pobuna tako jaka da je u jednom trenut- slog, ništa. Muka mu je, već godinama,
ku zastao, učinilo mu se da je odlučnost u ostaje dovoljno vremena osjeća se kao neki cirkusant koji izvlači
njemu tolika da bi istog trena mogao da se da se posveti svakoj od njih jednu kutiju iz druge i reda ih posvud po
okrene, da se vrati i sve ovo što se kovitla Bosni, po Hrvatskoj, diljem Monarhije.
u njemu izbaci pred biskupa, ali se u po- pojedinačno pa da budu Tu zastade, ironično izusti naglas jedno
sljednjem času pokoleba, zapali cigaretu, samosvojstvene, a pogotovo “sinko”, nasmija se i uputi se prema Po-
udahnu dim duboko u sebe i zakorači na- falićima, na Dolac, na Maltu, gdje je oko
prijed. Neka nađe nekog drugog, mislio arhitekti kao što je on, kojem crkve zamislio cijeli jedan trg.
je, a znao je da ne može biskupu skresati su u umjetničkom smislu važne Dvije godine poslije zatičemo bisku-
sve u lice, na kraju krajeva, zahvaljujući pa Štadlera kako blagosilja crkvu na Do-
njemu, došao je ovamo i odmah dobio po- neke sasvim druge stvari. lac-Malti. Nije propustio priliku da u svom
sao na koji se čeka desetljećima. pozdravnom govoru naglasi crkvenu skro-
koja je nekoliko godina ranije po njegovim mnost i da su jedva skrpili kraj s krajem.
DRUGA SREĆA nacrtima podignuta na Stupu, a koju je Na ove riječi, dva su se čovjeka značajno
Dvije godine poslije došao je Josip i sam Štadler uzimao kao primjer veliči- pogledala, jedva suzdržavajući smijeh.
Vancaš pred Josipa Štadlera s novim pro- ne, razmjera i gabarita (ovu riječ biskup Bili su to direktor građevinskog preduze-
jektom, u romano-gotičkom stilu. Za pro- je posebno volio) pri zamišljenom raz- ća “Horvat i Šeding”, kojem je povjerena
totip uzeo je Crkvu Uznesenja Marijinog, govoru o budućoj crkvi na Dolac-Malti. gradnja crkve, i Josip Vancaš, njen idejni
Ipak, nije mogao a da ne doda nekoliko tvorac, koji je već vadio kutiju iz kutije i
elemenata secesije, bile su to tako blage preslikavao obrise ove crkve u crteže za
naznake, uglavnom na oltarima koje treba Crkvu Svetog Ilije u Bosanskom Brodu.
isklesati kombinacijom bijelog dalmatin- Bijahu to jedina dva čovjeka među zva-
skog kamena i crvenkaste sarajevske hre- nicama koja su znala da je na izgradnju
še, i nešto malo na propovjedaonici, eto, crkve potrošeno više od 100.000 zlatnih
samo toliko da se ne osjeća sasvim poraže- kruna, od čega je polovina otišla na unu-
nim, i, da, još poneki vitraž na prozorima. trašnje uređenje. “Skromna u svojoj ra-
Štadler se podigao na prste i, zadovoljan skoši”, rekao je direktor Horvat bez glasa,
jer se Vancaš sjetio da na oltarskom zidu a Vancaš je s njegovih usana pročitao te
postavi skulpture Ćirila i Metodija, pro- riječi i odmah oborio pogled; činilo mu
mrmljao je: Da, sinko, tako valja. se da, bude li samo još sekundu gledao u
Josip Vancaš i ovog puta izađe od njega, neće više moći suspreći smijeh u
imenjaka s istim onim osjećajem gorčine sebi i izazvat će pravi skandal. n
STAV 23/12/2022 67