Page 72 - STAV broj 407

KULTURA

Majstori bošnjačkog pjesništva: Hazim Akmadžić

(Cazin, 7. aprila 1954. – Sarajevo, 19. oktobra 2018)

LJETOPISCI SU PO

BOSNI BILJEŽILI ČUDA

Njegovi historijski romani vezani za osmanski period bosanske
povijesti, te za ličnosti kao što su Isa-beg Ishaković, Gazi Husrev-
Piše: Almir ZALIHIĆ
beg, Mehmed-paša Sokolović, mimar Hajrudin privukli su enormno
veliku pažnju čitalaca i izazvali muk ovdašnjih književnih kritičara.

rošlo je nešto više od četiri godi- između ove generacije i generacije pje- Rijeke, jezera, more, drumove. Bilježe
ne od kad nas je napustio Hazim snika koja će stasati tek nekoliko godi- plač rasute djece što
Akmadžić, osebujna pjesnička, na kasnije poput Slobodana Blagojevića, Pronose porodične hamajlije - djeliće na-
Pknjiževna, novinarska i publici- Hamdije Demirovića, Feride Duraković, puštenih ognjišta.
stička ličnost. Posljednje je godine života Mire Petrovića, Željka Ivankovića, Hadže-
proveo u borbi s opakom bolešću, ali i s ma Hajdarevića, Džemaludina Latića, Još mnogo šta bilježe ljetopisci po Bosni.
avetima postratnog svakodnevlja. Njegovi Vladimira Srebrova i drugih. Dogodilo Ali, nikako kalemov trag da ostane o
historijski romani vezani za osmanski pe- se da je svaka od ovih generacija zaobi- mirisu ruže
riod bosanske povijesti, te za ličnosti kao lazila Hazima Akmadžića, a ni on nije Što se od zgarišta širi usred sunčanog
što su Isa-beg Ishaković, Gazi Husrev-beg, činio ništa da se njima približi.” dana
Mehmed-paša Sokolović, mimar Hajru- Dakle, Akmadžić je bio okrenut sebi, Dok putnik nevoljko glavu okreće od
din privukli su enormno veliku pažnju samoizgrađivanju u dobru u zlu, traga- kamena
čitalaca i izazvali muk ovdašnjih knji- nju za smislom, smislom sebe i života. Gdje zmija se gnijezdi, gdje skupa spiju
ževnih kritičara. Ako izuzmemo nekoliko Njegovo poetsko pregalaštvo predstavlja zmija i ruža.
sporadičnih, gotovo prigodnih tekstova, neku vrstu samoneimarstva, bez žala ili
muk i sablasna tišina prate i poetski opus lamenta. Pjevao je Akmadžić o prošlosti, (Ljetopisci su po Bosni bilježili čuda)
ovog pjesnika. muci i jauku koji je svojevrsna paradigma
U jednom tekstu te vrste, objavlje- ovih prostora. Akmadžić se nije bavio samo pukim
nom u zagrebačkom Beharu 2012. godine, imenovanjem stvari govoreći o prola-
Goran Samardžić bilježi: “Činjenica je Ljetopisci su po Bosni bilježili čuda: znosti, o vremenu koje je izgubljeno, o
da se 1973. godine javlja svojom prvom kletvu Isusovu, klaustrofobičnosti vremena koje traje,
pjesničkom knjigom Grijeh pjesme sa tek Plač Muhammedov, žal Mojsijev. Gle- već je htio prikazati, pomalo zadirući u
navršenih osamnaest godina. Ta knjiga dali su kako kurjak filozofsko pitanje svebivstva, da posto-
je tada nagovještavala pjesnika izrazitog S noćnog praga priziva vukodlake u ji ono Nešto, da postoji i odsutnost pra-
talenta koji je svoj, za mladića tih godi- kolo i u naše postelje znine, da nam je data punoća života. Pa
na, iznenađujuće tragični doživljaj svi- Nagoni one što nam u gvožđa utje- i vječnost onostranog, da nakon smrti
jeta lomio u pjesmi. Naravno da ga je to ruju muda. ima života. Tvrdnja ovog tipa ustvari je
odmah svrstalo među one malobrojne žuđeni optimizam i lični stav da vjero-
pjesnike koji pored nesumnjive darovi- Psi su crkavali otrovani ljudskim vatno postoji neka pravda i da sve treba
tosti svojim ‘crnilom’ nisu mogli zado- mesom, izmjeriti. Prema toj pravdi, koja treba
biti simpatije ondašnjih socijalističkih Topovi kano satanini pijanci blju- da bude i pravda ljudska i pravda Božija,
higijeničara svega što je na bilo kakav vali vatru okrenut je pjesnik Akmadžić, ne tražeći
način odudaralo od ‘poletnosti duha, so- Iz daljine noseći kužni smrad nepo- ni oproštaj ni krivicu, već ispjevava oba,
cijalne angažiranosti i kolektivističkog znatih predjela, kao dijelove čovjekovog življenja. Šta će
optimizma’. S druge strane, Akmadžić se Ledenih mrtvačnica, kurvanjske biti na jednom, a šta na drugom tasu? Ni
kao književna pojava javlja u trenutku mistike. grijeh ni bezgrešnost, već život i čovjek.
kada je već bio zatvoren jedan pjesnički Baš su po Bosni ljetopisci bilježili čuda. Povremeno pjesnikovo okretanje mi-
i generacijski krug poznat pod imenom I danas ljetopisci po Bosni bilježe čuda: tologiji, slavenskoj i islamskoj, upućuje
‘sudbonosni dječaci’. Ruku na srce, ve- Jajoliku glavu političkog diletanta spo- na svijest o kontinuitetu procesa prirod-
ćina se njih svojim pjesničkim ostvare- minju često, nog trajanja. Tu smo, opstajemo, trajemo,
njima i potvrdila, ali je zanimljivo da se Krv što se s drugom krvlju miješa, jagmu govori poetika ovog pjesnika koja je prije
Akmadžić pojavljuje u međuprostoru o kamenove, šume, svega izgrađena na riječima polisemičkog

72 23/12/2022 STAV