Page 63 - STAV broj 224

Na prijemu u kabinetu Josipa Broza Romanija 1973.
Tita nakon završene ekspedicije

Kada smo došli u Kathmandu, išli smo još pedesetak
Na Prenju, vrh Zelena glava
(ljetni alpinistički kurs kilometara putem, a onda sve kozijim stazama kojim je
Jezerce 1968. g.)
lokalno stanovništvo išlo hiljadama godina. Ništa drugo tuda
nije išlo osim magarca, jaka i čovjeka. Gore, dolje, preko
rijeka, dolina i planina, 19 dana smo putovali do baznog
kampa, a sav taj teret od 20 tona prenijeli smo na ovaj način

da se popnemo na vrh koji je visok skoro kilometara putem, a onda sve kozijim sta-
9.000 metara. U našoj ekspediciji bilo je 25 zama kojim je lokalno stanovništvo išlo hi-
alpinista, dva ljekara, dvojica radioamate- ljadama godina. Ništa drugo tuda nije išlo
ra, jedan akademski slikar, jedan novinar i osim magarca, jaka i čovjeka. Gore, dolje,
jedan snimatelj. Eh sad, zamislite da upad- preko rijeka, dolina i planina, 19 dana smo
nete u ekipu u kojoj igraju Messi, Ronal- putovali do baznog kampa, a sav taj teret od
do, Pogba. To je bio taj nivo ljudi koji su 20 tona prenijeli smo na ovaj način. Šta se
već bili osvojili po dva ili tri vrha viša od sve na tom putu moglo vidjeti, Bože dragi.
8.000 metara. To su bili većinom Slovenci Divlje životinje, džunglu, viseće mostove
koji su bili stvarno dobri, svjetski vrh. I mi s užadima, stare kuće, čajdžinice usput.
smo bili dobri i imali smo zaista sreću da Prevoji viši od 3.500 metara nadmorske
smo se našli među ovim velikanima alpi- visine, po snijegu, onda se spuštaš u trop-
nizma. Naš vođa Tone Škarija bio je nešto ske krajeve gdje je preko 40 stepeni, kupaš
posebno. Trebalo je toliko energije prvo da se u rijekama, onda opet gore u zimu na
se obuzdaju mladi i jaki ljudi, onda da se snijeg. Himalajske ruže cvjetaju usput, to
sve to organizira i usmjeri u zajednički cilj. je prizor za vidjeti. Gledaš te njihove ku-
i Gafa i ja upali u te selekcije. Tu je bilo Ekspedicija je trajala četiri mjeseca. Treba ćice, gledaš te siromašne ljude... Ono što
konkuriralo skoro stotinu penjača iz cijele spomenuti i da je više od 100 firmi finansi- me je oborilo odmah kada sam došao u
Jugoslavije. Bila je jedna selekcija, pa za- ralo i bilo uključeno u ovu ekspediciju. Na Katmandu, a i u Indiju, jeste to siromaš-
tim druga, pa onda brojna testiranja. Sve prvom mjestu po izdvojenim sredstvima tvo i ta socijalna nejednakost. Toliko mi
smo to bez velikih poteškoća prošli i ušli bio je “Energoinvest”. Stoga smo smatrali je bilo teško, toliko sam se razočarao vi-
smo u tim. A u međuvremenu smo stalno da peti, najviši kamp na Everestu, smje- djevši to sve. Mi ne možemo shvatiti kako
bili u treningu, ljeti i zimi. Ako nismo išli šten na 8.100 metara, trebamo nazvati po ljudi žive, mi to nigdje u Bosni nemamo
van Jugoslavije, trenirali smo u Bosni. “Energoinvestu”. Tako je i bilo. vidjeti. Pojma nemamo šta znači biti si-
Imali smo više od 20 tona opreme. To romašan i nemati ništa. Niko od nas nije
“Everest ‘79”: Tako velikih ekspedicija je bilo sve spakovano u terete od po 30 kila siromašan, jer, ondje sam vidio ljude koji
danas više nema. Takav tim ljudi koji hoće i imali smo 630 takvih tereta. Moralo se imaju nekakvu košulju, hlače i ništa više.
da rade za opću stvar, “svi za jednog, jedan znati sve gdje je koji, za koju dionicu nam
za sve”. Bez ikakvog pretjerivanja, ali toga koji teret treba. Kada je to sve popisano, Kajsije iz Ljubljane na 8.000 m: Da
više nema. Znali smo da ćemo, kad to sve teret je prebačen u Beograd, iz kojeg je to se vratim na naše putovanje. Sav ovaj te-
uvežemo, imati šansu da budemo na vrhu. sve skupa s nama letjelo za Delhi. Iz Indi- ret natovarili smo na 800 nosača, svaki dan
Neko će biti na vrhu, u to sumnje nema, a je smo onda sve to natovarili u kamione, smo morali prebrojati teret, da vidimo da
znali smo i da na fudbalskim utakmicama preko brda i dolina dođosmo i do granice nije ko otišao, nestao, sve je to trebalo or-
ne može svako dati gol. Nekad da Džeko, s Nepalom. Da i ne spominjem kakvih je ganizirati, a mi mladi alpinisti o tome ni-
nekad Višća, nekad Pjanić, ali nikad se nije tu tek bilo peripetija da uvezemo svu ovu smo brinuli, ali smo svoj dio posla, a to je
desilo da svih 11 igrača da po jedan gol. robu, hranu, opremu, radiostanice. Samo nošenje tereta gdje i kad vođa kaže, morali
Tako je to i u ekspedicijama s osvajanjem o ovome se može snimiti film. Kada smo završiti. Kasnije smo tek to počeli saznavati.
vrhova. A svi smo imali preveliku želju došli u Kathmandu, išli smo još pedesetak Vidite, na 8.000 metara otvorite i pojedete

STAV 20/6/2019 63