Page 64 - STAV broj 224
P. 64

DRUŠTVO



          konzervu kajsija spakovanu u Ljubljani,
          koja je predviđena da se pojede tačno na
          tom mjestu u tačno određenom kampu. A
          nekada kasnije, kao već iskusni alpinista,
          doneseš nešto da to drugi pojede, a ti po-
          jedeš ono njegovo ili šta već ima i tek tada
          uvidiš šta znači organizirati takav put. To
          je taj zajednički rad i organizacija koji zna-
          če sve u okruženju u kojem su samo led i
          kamen, ništa više. Od baze nadalje su bili
          Šerpasi, koji su nam pomagali. Mi smo se s
          njima ponašali sasvim normalno, niti kao
          Amerikanci, niti kao Evropljani, već onako
          jaranski, a to su oni izuzetno cijenili i po-
          štovali, pa su nam i mnogo više pomagali.
          To je bio sasvim drugi odnos. Ovi drugi
          dođu, pa očekuju da ih oni služe, da im
          pridonose, mi ne. To su vrlo fini ljudi koji
          su gore rođeni i mogu podnijeti tu veliku
          visinu. I još jedna stvar, bez njih penjanje
          na najviše vrhove svijeta jednostavno nije
          moguće. Mislim, možda mogu dvojica ili
          trojica od hiljada alpinista, ali generalno
          govoreći, bez Šerpasa ne može. Jer, treba
          nositi sav taj teret, izdržati višestruke ture,
          vratiti se pa popeti ponovo, to vas smori i
          ubije, pa ste na 7.000 metara već gotovi. A
          mjesec dana se to penje. Mi smo krenuli
          polovinom februara odavde, a ekspedici-
          ju završili polovinom juna. U početku to
          ide i dobro, ali što je viša visina, to je sve
          teže i sve postaje problematično. Javljaju
          se visinske bolesti, onda gore više ne mo-
          žete nositi veliki teret, nosite po sedam ili
          osam kila, pa se nekoliko puta vraćate, i
          onda se to sve otegne više nego što može-
          te zamisliti. A već od 3.000 ili 3.500 me-
          tara imate probleme s visinskom bolesti.
          Za 8.000 metara i dalje imate kisik. Nama
          su se na bocama pokvarili ventili, pa nije
          bilo dovoljno kisika, uglavnom, sve skupa
          je to bila avantura za čitav život.  Ekspedicija i danas bude, naravno, ali se to drugačije sve skupa
                                            rješava. Sletiš avionom, ideš pet-šest dana pješke, onda ti sve
            Ekspedicije kojih više nema: Ekspe-
          dicija i danas bude, naravno, ali se to dru-  donesu, prinesu i, ako imaš snage, ideš gore. Ali, platiš to masno.
          gačije sve skupa rješava. Sletiš avionom,   Slobodno mogu kazati da je to današnje hodanje po Everestu,
          ideš pet-šest dana pješke, onda ti sve do-  a tadašnje je bilo osvajanje Everesta. Tu smo ostavili više od 12
          nesu, prinesu i, ako imaš snage, ideš gore.   ili 13 hiljada metara užeta, stotine klinova, ljestvica, merdevina,
          Ali, platiš to masno. Slobodno mogu ka-
          zati da je to današnje hodanje po Evere-  šatora. Kopali, napravili prostoriju 10 s 10 u ledu
          stu, a tadašnje je bilo osvajanje Everesta.
          Tu smo ostavili više od 12 ili 13 hiljada   Everest, Stane Belak, Stipe Božić i Ang   mnogo para, zatim za ljude koje je sve
          metara užeta, stotine klinova, ljestvica,   Fu, vođa Šerpasa koji je sutradan prili-  trebalo organizirati, dovesti, izvesti gore
          merdevina, šatora. Kopali, napravili pro-  kom silaska poginuo. Odmah je s tom po-  i probati osvojiti vrh, a istovremeno ne
          storiju 10 s 10 u ledu, i tu je bilo najbolje   gibijom naša ekspedicija bila završena. A   izgubiti nikoga. Pazite, to nije mala stvar.
          spavanje. A teško je bilo to iskopat’, da   Ang Fu je prilikom tog osvajanja bio prvi
          te Bog sačuva, u neko doba viče raja: “Pa   čovjek na svijetu koji je bio dva puta na   Trideset godina poslije: Nakon 30 go-
          nisam rudar, neću da kopam.” Ali kad ti   vrhu Everesta s dvije strane. Godinu prije   dina, on mene zove da idemo u Himalaje do
          puhne vjetar koji kroz kosti prodire, vi-  toga bio je s Austrijancima s jedne stra-  baznog kampa kako bismo osvježili uspo-
          diš da si sebi kopao.             ne, a ovaj put s nama je bio s druge. Zai-  mene s prve ekspedicije na Everest. A ja tek
                                            sta je bio vrlo poznat i tražen. Međutim,   započeo praviti kuću, nemam para. “Koli-
            Prerano završena avantura: Te su   sekunda nepažnje, skliznuo niz stranu i   ko je to para?” “Ne znam”, kaže. Ispričam
          godine 13. maja Everest osvojili Andrej   gotovo. Mogu samo zamisliti kako se osje-  burazeru, a on naprvu: “Idi ba, jašta ćeš,
          Štremfelj i Nejc Zaplotnik. Nakon dva   ćao naš vođa Tone Škarja. Prvo što je on   naći ćemo pare!” To je ta podrška burazera,
          dana su još trojica iz ekspedicije osvojili   bio odgovoran za ekspediciju koja košta   supruge, snahe i matere koju sam uvijek



         64  20/6/2019 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69