Page 62 - STAV broj 224

Vrh Veleža Botin
6. januar 1975.,
nakon četiri dana
penjanja Pohod na vrh Matternhorna 1971. godine
strane. Kada smo došli pod vrh, vidim, filmove, desetak sam ih uradio, shvatio
nešto tu nije kako treba. Govorim da to sam da ne bi toga ničega bilo bez supruge
nije taj vrh. Izvadim fotografiju: “Evo, koja je svemu tome dala posebnu notu.
vidiš da nije to vrh Matterhorna”, a dru-
gi će: “Jah, ali to je fotografirano s druge Dva Muhameda na Krstu Užbe:
strane, iz Švicarske.” Pa smo onda mora- Kada sam se vratio iz Švicarske, bio je
li preko svih planina preći u Švicarsku raspisan jugoslavenski konkurs za alpi-
kako bismo se mogli penjati i osvojiti vrh nističku kadrovsku ekspediciju “Kavkaz
Matterhorna. U tom penjanju izgubimo i ‘74”. A već sam bio u formi i već se na
fotoaparat, a imali smo samo jedan aparat nivou Jugoslavije znalo da u Bosni ima
i jedan film. Tu sretnemo nekog Japanca neki Muhamed Šišić. Pogotovo nakon
kojeg smo, na išaret, jer nismo znali strane što sam zimi popeo sjeverozapadni brid
jezike, pozvali da ide s nama. On je imao Osobca, to je jedan od smjerova na Pre-
fotoaparat, ali nije imao s kim da ide. Bilo nju. Tu mi je partner bio Miodrag Rakić,
je strašno nevrijeme, u po frke grom udari dobar alpinista. Kasnije, za vrijeme agre-
u Japanca. Čovjek sav pocrnio, direktno se sije na Bosnu i Hercegovinu, otišao je na
na njemu grom ispraznio, ali ga nije ubio. drugu stranu i bio i dobar četnik, jedan
Uspjeli smo ga spasiti. Opet smo pokušali od zamjenika Šešeljevih. Ubio se 1997. ili
i zajedno s Japancem uspjeli osvojiti vrh. 1998. godine. Da se vratim na kadrovsku
Sreća pa smo se odmah spustili u dolinu, ekspediciju. Tu su bili ljudi iz Slovenije,
jer je tu večer takvo nevrijeme bilo, više Hrvatske, nas dvojica iz Bosne, onda iz
od metar snijega napadalo za noć, nikad Srbije, već iskusni alpinisti, solidna ekipa.
nas više matere ne bi vidjele da smo osta- To je bila priprema za Everest, ali mi to
li gore. Onda smo negdje sjedili i dva-tri još nismo znali. Eh, tu Gafa i ja odlazimo
dana čekali da to prođe. Nismo imali ni da penjemo “onaj vrh”, tzv. Križ Užbe.
para ni hrane, ama ništa, vratili se smrznu- Tada su nam hrvatski članovi ekspedi- spustite. Kad se iz aviona gleda, to izgle-
ti, nikakvi, ali, osvojili vrh! To je bila naša cije kazali da mi nismo za toga, ko biva, da kao krst ili križ.
prva velika avantura na Matternhornu. nismo dorasli. Žestoko se naljutim, htio
sam da se vratim kući odmah. Sad znam Pripreme za Everest: Kad sam se vra-
Podrška i materine dove: Tu su prvo da je to bila budalaština. Kavkaz ima to- tio s Kavkaza, penjao sam na Veležu jedan
bili mati i babo koji su mi kupili nekakav liko lijepih vrhova da sam mogao birati i težak smjer. To je stijena visoka 450 me-
ruksak, vindjaknu i cipele, a dalje je sve penjati šta god hoćeš. Malo se tad smirim, tara. Branimir Maltarić, Miodrag Rakić i
bilo moje. Ali, nikad mi nisu rekli da ne odemo penjati nešto drugo, a Hrvati odu ja smo je penjali četiri dana. Prvi, drugi,
idem. A kod mene je bilo svašta, belaja, na Užbu i, nažalost, poginu sva četverica. treći i četvrti januar, vratili se petog janu-
smrznutih, poginulih, katastrofe, trage- Dvojicu odmah nađemo, a drugu dvojicu ara. Niko ne zna gdje smo. Te godine smo
dije, a ja sam i tada vidio da su me mate- pronađu nakon 40 godina. Prije nekoli- išli penjati i Dolomite, pa onda i central-
rine dove provukle kroz sve ovo. Onda ko godina sam im išao na sahranu. Ovo ne Alpe, pa područje Mont Blanca. Već
je tu kasnije došao i burazer, pa je i on što nas je ostalo živih s ove ekspedicije, sam bio u gornjim slojevima alpinizma i
poturio grbaču oko roditelja i oko golu- ostali smo dobri prijatelji jer nas je ova penjanja. Onda smo 1976. godine orga-
bova. Kad sam se oženio, eh, to je poseb- tragedija dodatno zbližila, tako da se i da- nizirali prvu bosansku ekspediciju u Pa-
na priča, a i posebna podrška. Trpjela je nas bar jednom godišnje sastanemo ili u mir. Tu sam bio vođa. Pedesetak metara
svaku ekspediciju, brigu, ostane u Sara- Sloveniji ili u BiH. Poslije, kada smo se do samog vrha doživimo žestoku lavinu
jevu s djetetom, ide na posao, dok sam ja vratili s Kavkaza, sjedneš sa sobom i po- koja nas je pokupila i zajedno s desetina-
landarao, a kasnije vodao i drugu djecu. redaš stvari. Što kaže moj Gafa: “Hoće ma tona snijega svukla u podnožje vrha.
Ona bi sve operi, skuhaj, a ja bih samo dva Muhameda u Krst Užbe. E nećeš!” Tu je bio kraj naše ekspedicije. Poslije
dođi na sve gotovo. Kad sam kasnije pra- A ovako se penjete, pa na prijevoj, pa na toga smo opet išli u Alpe i već je tada bio
vio izložbe i scenarije za dokumentarne jedan vrh, pa na drugi vrh i onda se ovako raspisan konkurs za Everest. Onda smo

62 20/6/2019 STAV